Kž-510/2013-6 · Županijski sud u Osijeku



Kž-510/2013-6.

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Ante Budića kao predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Nikole Sajtera, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. ĐĆ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. K-212/2013-47. od 17. lipnja 2013.g., na sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2013. godine, u nazočnosti državnog odvjetnika, I optuženikovog branitelja Radojice Vučković, odvj. iz Osijeka, te II optuženikovog predstavnika OĆ, odvj. iz [adresa],

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek, kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku, proglašeni su krivima I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. iz Osijeka i to I opt. ĐĆ za kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12,- u nastavku teksta KZ/11), navedeno pod toč. 1/ izreke presude, te je za navedeno kazneno djelo temeljem čl. 256. st. 1. KZ/11 I opt. GĆ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 I optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako što mu se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko I optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo, te II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek za kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, navedeno u toč. 2/ izreke presude, te je za navedeno kazneno djelo temeljem čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. i čl. 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, II opt. TD "Landras" d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna, a uz daljnju primjenu čl. 13. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela izrečena novčana kazna neće se izvršiti ukoliko II opt. TD "Landras" d.o.o. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

Temeljem čl. l32. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 115/06, - u nastavku teksta ZKP/97) I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek, dužni su solidarno platiti na račun Državnog proračuna RH iznos od 258.800,39 kn., dok se u ostalom dijelu imovinsko-pravnog zahtjeva Državni proračun RH upućuje u parnicu.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP/97 I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras " d.o.o. Osijek djelomično se oslobađaju obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/97, dok se I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. obvezuje na ime sudskog paušala svaki ponaosob platiti iznos od 2.000,00 kn.

Protiv te presude žale se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. st. 1. ZKP/97), zbog povrede KZ (čl. 368. st. 1. toč. 4. ZKP/97), te zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 370. st. 1. ZKP/97), s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, I opt. ĐĆ po branitelju Radojici Vučkoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, te zbog odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek po predstavniku OĆ, odvj. iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se II optuženik oslobode optužbe u cijelosti ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je podneskom od 29. listopada 2013.g. broj KŽ-DO-376/13. vratilo spis nakon uvida.

Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 374. st. 1. ZKP/97 pozvani državni odvjetnik, I optuženikov branitelj Radojica Vučković, odv. iz Osijeka, te II optuženikov predstavnik OĆ, odvj. iz [adresa]. Na javnu sjednicu vijeća, koju je zahtijevao I optuženik, pristupili su državni odvjetnik, branitelj I optuženika i predstavnik II optuženika.

Na sjednici vijeća su državni odvjetnik, branitelj I optuženika i predstavnik II optuženika, nakon izlaganja spisa predmeta i žalbi, izjavili da ostaju u cijelosti kod navoda žalbe koju je državni odvjetnik podnio dana 09. kolovoza 2013.g, I optuženik dana 13. rujna 2013. g., te II optuženik dana 06. rujna 2013. g.

Žalbe državnog odvjetnika, te I i II optuženika nisu osnovane.

Na žalbe državnog odvjetnika, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Neosnovano u žalbi ističu žalitelji (državni odvjetnik, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek) da bi pobijana presuda bila donijeta uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Ističući ovaj žalbeni navod državni odvjetnik ističe da sud smatrajući da je šteta za Državni proračun RH i pribavljena protupravna imovinska korist za TD "Landras" d.o.o. u iznosu od 258.800,39 kuna kao posljedicu ovakvog zaključka imala da je sud počinio bitnu povredu jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama za takav zaključak.

Ističući žalbeni navod bitne povrede opt. ĐĆ ističe da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi u proturječnosti sa sadržajem isprava i iskaza danih tijekom postupka. U obrazloženju sud nalazi utvrđenim da je počinio terećeno djelo, ali nije razvidno na kojim činjenicama i dokazima sud temelji svoju tvrdnju, a oni razlozi koje sud navodi nisu uvjerljivi ni logični. Pobijajući presudu iz istog razloga II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek pod ovim žalbenim razlogom ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi kako nije moguće utvrditi da li je roba zadužena odnosno da li postoji ulaz robe s obzirom da se roba nije vodila količinski već financijski, pri čemu financijski pokazatelji govore da do ulaza te "crne" robe u tvrtku nije došlo.

Promet ostvaren prodajom takve robe nije uplaćen na žiro-račun trgovačkog društva, niti je mogao biti, zbog čega II optuženik prodajom te robe nije ništa zaradila. Unatoč takvoj tvrdnji vještaka sud pogrešno zaključuje kako taj dio nalaza i mišljenja nije od značaja u svezi čega su razlozi za ovakav zaključak nejasni i nerazumljivi, pa je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 367. st.

1. toč.

11. ZKP/97. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge o odlučnim i drugim važnim činjenicama, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nisu počinjene navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuju državni odvjetnik, te I i II optuženik, a niti koja druga na koju shodno čl. 476. st.

1. ZKP/08 drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. To što žalitelji obrazlažući ovaj osnov za žalbu predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će nastavno biti riječi.

Na žalbe državnog odvjetnika, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da iz iskaza svjedoka ŠĆ, MĆ, KĆ, FĆ i ĆĆ proizlazi da je meso u mesnicama prodavano na "crno" cijelo vrijeme u kojem su imenovane radile u mesnicama od 01. siječnja 2005.g. do 30. studenog 2006.g. zbog čega je porezna uprava svojim rješenjem na temelju procjene koja se temelji na čl. 79. st. 2 toč. 2. Općeg poreznog zakona utvrdila ukupnu štetu za državni proračun i pribavljenu protupravnu imovinsku korist za II opt. TD "Landras" d.o.o., što je prihvatio i financijsko – knjigovodstveni vještak u svom nalazu. Procjena je rađena iz razloga što trgovačko društvo nije uredno vodilo knjigovodstvo jer nije sav promet evidentiralo u poslovnim knjigama. Žalitelj smatra da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je meso "na crno" prodavano samo u razdoblju od 24. 9. 2005.g. do 7. 5. 2006. godine kako to sud zaključuje. Iz navedenih činjenica je sud trebao prihvatiti nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti i prihvatiti da je ukupna šteta 716.798,80 kn. Žalitelj (I opt. ĐĆ) u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede zaključaka prvostupanjskog suda. U žalbi ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da se odgovornost žalitelja može ustanoviti samo na temelju vještačenja naloga za isplatu koji uopće nisu bili predmet optužbe, te se u tome ogleda nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a o tome ovisi i zakonita odluka u ovom postupku. Žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede zaključaka prvostupanjskog suda i II opt. TD "Landras" d.o.o. iz Osijeka ističući da tijekom postupka nije dokazano niti da je I optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, te nadalje navodi da je u ovom postupku od odlučnog značaja bilo utvrditi tko je dao upute za postupanje s otpremnicama, odnosno da li je to mogao dati isključivo direktor društva, kako smatra sud ili je takve upute mogao dati i netko drugi, što sud nije utvrdio. Činjenica da je I optuženik bio direktor društva nije ujedno i dokaz da je organizirao postupanje s otpremnicama za prodaju robe "na crno". Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Nisu osnovani žalbeni razlozi žalitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, polazeći od nespornih činjenica, da iz dokumentacije spisa, oduzetih blokova uplatnica i bilježnica u kojima se evidentiralo zaduženje s "robom na crno" da je postojalo zaduživanje robe po dvije različite otpremnice, da je bilo prebacivanja robe iz jedne mesnice u drugu, kao i prodaje robe na način da se dio evidentirao kroz blagajnu, a dio ne, kao i da su se potom sačinjavale dvije uplatnice, jedne za registriranu prodaju robe i druge za prodaju "robe na crno" čiji promet nije registriran kroz blagajnu, a koja je stizala u mesnice temeljem otpremnica označenih s "X" odnosno "B", kako je to iskazala svj.

Ivanka Frančić. Takav način prodaje robe u mesnicama u nalazu i mišljenju potvrđuje financijsko-knjigovodstveni vještak iz kojeg nalaza proizlazi da u poslovnim knjigama tvrtke "Landras" d.o.o. nije proknjižena sva dokumentacija, tj. uplatnice i otpremnice koje se nalaze u spisu, te evidencija prodane robe iz bilježnica. Tako za razdoblje od 24. rujna do 3l. prosinca 2005.g. u mesnici broj 5 (mesnica u Ulici K. P. Svačića) nije prijavljen odnosno evidentiran cjelokupan promet u Knjizi popisa u iznosu od 355.088,40 kn od stvarno ostvarenog prometa koji je evidentiran u internoj evidenciji - "interna Knjiga popisa".

Na tako manje evidentiran promet vještak je obračunao porez na dodanu vrijednost po preračunatoj stopi (18,0328 %) što iznosi 64.032,38 kn iz čega proizlazi da je umanjena osnovica za obračuna PDV u iznosu od 29l.056,00 kn. Osim toga, na iznos neevidentiranog prometa potrebno je obračunati porez na dobit koji iznosi 71.0l7,68 kn. Takav nalaz i mišljenje u tom dijelu sud je pravilno prihvatio obzirom da je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom. Nalaz vještaka koji je sud prihvatio i smatra objektivno utvrđenim odnosi se samo na Severus mesnicu broj 5. u Svačićevoj ulici, obzirom su tijekom vještačenja vještaku bili dostupni podaci iz "interne Knjige popisa" samo za tu mesnicu i to za razdoblje od 24. rujna do 3l. prosinca 2005.g. iz čega proizlazi da za razdoblje od l. siječnja do 23. rujna 2005.g. vještak nije imao podatke iz interne evidencije za Severus mesnicu broj 3 (prostor tržnice), te mesnicu Severus broj 8 (prostor RK Kaufland).

Stoga je pravilno postupio sud kada je na temelju dostupne dokumentacije u spisu, utvrdio da razlika na ime neobračunatog PDV-a na neevidentirani ostvareni promet za 2005.g. iznosi 64.032,38 kn (list 2l4 spisa) odnosno porez na dobit za 2005.g. (na neevidentirani ostvareni promet u iznosu od 355.088,40 kn, u kojem je iznosu i umanjena porezna osnovica za 2005.g.), iznosi 7l.0l7,68 kn, dakle, ukupno 135.050,06 kn. Pravilno je sud postupio i kada je prihvatio samo onaj dio nalaza i mišljenja vještaka za vremensko razdoblje od 0l. siječnja do 04. svibnja 2006. godine, a to iz razloga što se taj dio nalaza i mišljenja temelji na internoj dokumentaciji o evidenciji prometa u mesnici Severus broj 5 za navedeno razdoblje, a iz kojeg proizlazi da tvrtka "Landras" d.o.o. tijekom 2006.g. u svojim poslovnim knjigama nije evidentirala promet u iznosu 686.251,29 kn (za koji iznos je i umanjena porezna osnovica za 2006.g.), a na koji nije obračunala PDV koji prema preračunatoj stopi iznosi l23.750,33 kn.

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio onaj dio nalaza i mišljenja vještaka koji nema uporište u valjanoj dokumentaciji, već se temelji na procjeni i omjeru ostvarenog prometa u mesnici Severus broj 5 za razdoblje od 1. siječnja pa do 30. studenoga 2006.g. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka u dijelu u kojem je utvrdio da temeljem otpremnica, bilježnica i uplatnica u kojima je evidentiran veći dnevni utržak u odnosu na onaj koji je evidentiran u Knjizi popisa i prodaje robe, tvrtka "Landras" d.o.o. nije obračunala i uplatila PDV-e za 2005.g. u iznosu od 64.032,38 kn, PDV-e za 2006.g. u iznosu od l23.750,33 kn (što ukupno iznosi l87.782,68 kn), te porez na dobit za 2005.g. u iznosu od 7l.0l7,68 kn, a što sve ukupno iznosi 258.800,39 kn.

To iz razloga što su takvi iznosi objektivno utvrđeni i potkrijepljeni materijalnim dokazima. Da je prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda osnovan potvrđuje vještak koji je na raspravi l7. rujna 2012.g. dopunjujući svoj nalaz istakao da nije moguće utvrditi da li je roba zadužena odnosno da li postoji ulaz robe (koja je obuhvaćena nalazom i mišljenjem) obzirom da se roba nije vodila količinski već samo financijski, pri čemu financijski pokazatelji govore da nije došlo do ulaza te "robe na crno" u tvrtku. Pravilan je zaključak suda da iznosi umanjene porezne osnovice zapravo predstavljaju vrijednost prodane robe "na crno" uslijed čega nisu ni položeni na žiro-račun tvrtke, te nisu provedeni kroz kompletnu financijsku dokumentaciju, pa je na taj način trgovačko društvo ostvarilo zaradu u iznosu koji nije ni uplatila na ime iznosa u izreci utvrđene porezne obveze s time što ga nije ni mogla uplatiti jer za prodanu robu "na crno" nije postojalo porezno zaduženje jer u tom dijelu promet takve robe i nije evidentiran.

Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu I opt. ĐĆ da nije čuo za sistem rada u mesnicama da se prodaja dijela robe registrirala kroz blagajnu, a da se jedan dio prodane robe nije registrirao kroz blagajnu imajući u vidu činjenicu da je ponekad i sam dolazio po dnevni utržak, te odlazio na usklađivanje stanja u mesnici i stanja u Upravi, te bio nazočan svim inventurama. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi da su mesnice zaduživale robu na dva načina i to putem otpremnice oznake "X" što je bila tzv. "roba na crno" koja se prodavala na način da se nije vodila kroz blagajnu, te putem otpremnica koje nisu bile označene.

Po novac u mesnicu su dolazili iz Uprave, te se točno znalo koja količina prodane robe je taj dan evidentirana kroz blagajnu, a koliki je utržak od prodaje tzv. "robe na crno". Dok je bila poslovođa u jednoj od mesnica postupala je na isti način, te su joj svaki dan tajnica AĆ iz Uprave i I opt. ĐĆ javljali koliko taj dan može proći robe kroz blagajnu. Roba koja je dolazila uz otpremnice oznake "X" i uz otpremnice koje nisu bile označene dolazila je sa glavne tržnice. Svakodnevni utržak iz mesnice odnosno novac od redovne prodaje i prodaje tzv. "crne robe" se stavljao u registar kasu, a na kraju radnog vremena kad se radio obračun izdvojila se svota novca koja je trebala biti provedena, prema uputama, kroz blagajnu, a preostali dio novca bio je od robe prodane na "crno".

Nakon obračuna ispisivale su se dvije uplatnice i to je jedna išla za redovnu robu koja je bila provedena kroz blagajnu, a druga je išla za robu prodanu na crno. Kako nju, tako i ostale prodavače u mesnici koja se nalazila u RK "Kaufland" I opt. GĆ je obavještavao da će primati robu koja ide u redovnu prodaju i robu koja će se prodavati na crno uz dvije vrste otpremnica. Iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi da je JĆ, poslovođa mesnice na tržnici, prodavače u mesnici upoznao da će zaprimiti dvije vrste robe, za redovnu prodaju uz popratne neoznačene otpremnice i tzv. "robu na crno" temeljem otpremnica označenih znakom "X".

Neku robu su prodavali uz izdavanje računa, a drugu ne, što je ovisilo o procijeni da li će ili neće kupac praviti problema, te su se na kraju radnog vremena pisale dvije vrste uplatnica, jedna je bila za iznos koji je evidentiran kroz blagajnu, a druga za razliku-višak novca za robu prodanu bez računa. Iz iskaza svjedoka KĆ proizlazi da je meso stizalo u mesnicu uz dvije vrste otpremnica, jedna otpremnica oznake "A" po kojoj bi se prodaja mesa evidentirala kroz blagajnu, a po okončanju radnog dana i nakon obračuna blagajne taj iznos novca od prodanog mesa se dostavljao u Upravu uz uplatnicu.

Za meso zaduživano po otpremnici oznake "B", za koje nisu izdavali račune po okončanju radnog dana utržak od tako prodanog mesa išao je također u Upravu, ali uz drugu uplatnicu. Nalog da će tako raditi, te da će se jedna količina prodanog mesa evidentirati kroz blagajnu i prikazivati kroz poslovanje, a druga neće, primali bi od jednog od direktora trgovačkog društva, a to su bili Đ, O, JĆ i opt. ĐĆ. Evidentno je da su zaposlenici računovodstva tvrtke "Landras" radili usklađenje Trgovačkih knjiga i uplate prometa na žiro-račun za robu koja je prodana i registrirana kroz blagajnu, dok su promet robe prodane "na crno" ostavljali u Upravi.

Kako se novac nije zadržavao u mesnicama, za takav način rada uputstvo su mogli dati isključivo odgovorne osobe, tj. direktor trgovačkog društva, a što je u konkretnom slučaju bio I opt. ĐĆ (izvadak iz Sudskog registra, list l30-l3l spisa). Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak suda da je I opt. ĐĆ kao direktor tvrtke "Landras" d.o.o. znao da se sav ostvareni promet u mesnici broj 5 ne evidentira kroz Knjigu popisa o nabavi i prodaji robe, da se ostvaren utržak prodajom robe "na crno" ne prikazuje kao prihod, a time da se umanjuje porezna osnovica, zbog čega se na tako umanjenu poreznu osnovicu i ne obračunava porez na dodanu vrijednost (za navedeno razdoblje u izreci presude), a što je bio dužan učiniti sukladno čl.

17. st.

1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95, 146/00, 177/04, 90/05), odnosno čl.

2. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04),za 2005.g. Kako je temelj odgovornosti pravnih osoba, sukladno odredbi čl.

5. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, krivnja odgovorne osobe koja je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dokazana I opt. ĐĆ, direktoru TD "Landras" d.o.o. Osijek, to je prvostupanjski sud pravilno II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek oglasilo odgovornim za kazneno djelo navedeno u toč.

2. izreke presude. Ovakav zaključak suda temelji se na odredbi čl.

3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, jer u slučaju ukoliko je kaznenim djelom odgovorne osobe povrijeđena neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe i drugoga, u konkretnom slučaju kaznenim djelom koje je počinio I opt. ĐĆ iz čl. 256. st. l. KZ/11 povrijeđena je dužnost pravne osobe plaćanja poreza. Kako je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda I opt. ĐĆ dokazana krivnja za kazneno djelo iz toč. l. pravilan je zaključak suda da je u konkretnom slučaju sukladno navedenoj zakonskoj odredbi TD "Landras" d.o.o.

Osijek kazneno odgovorno za navedeno kazneno djelo budući je na opisani način djelomično izbjeglo plaćanje poreza u iznosu od 258.800,39 kn. Dovodeći u vezu iskaze I i II optuženika, koji poriču izvršenje kaznenog djela, s iskazima ispitanih svjedoka, s nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke i drugim izvedenim dokazima, koje je ocijenio svaki pojedinačno i u svezi s drugim izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica.

O tome je sud prvog stupnja naveo jasne i iscrpne razloge. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, te I i II optuženika, kojim u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugerirajući drugačiji zaključak glede navedenih važnih činjenica, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbe državnog odvjetnika i I opt. ĐĆ zbog povrede Kaznenog zakona

Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je I opt. ĐĆ oglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelji (državni odvjetnik i I optuženik) smatraju da je trebalo biti utvrđeno. To iz razloga što je I opt. ĐĆ kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u razdoblju od 24. rujna 2005.g. pa do 07. svibnja 2006.g. u Osijeku, u nakani da djelomičnim izbjegavanjem plaćanja poreza neplaćanjem poreza za to trgovačko društvo ostvari nepripadnu novčanu dobit, u mesnici broj 5. u Ulici Kr. G, koja posluje u sastavu spomenutog trgovačkog društva, organizirao prodaju robe koju nije prikazao propisanim dokumentima, fakturama i drugim dokumentima i u svojim poslovnim knjigama za 2005.g. umanjio poreznu osnovicu za 291.056,00 kn i na tako umanjenu poreznu osnovicu nije obračunao porez na dodanu vrijednost u iznosu od 64.032,38 kn, te porez na dobit u iznosu od 71.017,68 kn, a za 2006.g. umanjio poreznu osnovicu za 686.251,29 kn na koju nije obračunao porez na dodanu vrijednost u iznosu od 123.750,33 kune, odnosno ukupno obvezu TD "Landras" umanjio za 258.800,39 kn, oštetivši Državni proračun Republike Hrvatske za isti iznos. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je optuženo TD "Landras" d.o.o. iz Osijeka proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, jer je kaznenim djelom koje je počinio I opt. ĐĆ, kao direktor tog trgovačkog društva, za II optuženo trgovačko društvo pribavljena nepripadna imovinska korist na štetu Državnog proračuna RH u iznosu od 258.800,39 kuna. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su u postupanju I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11, kako je to opisano u toč. 1. i 2. izreke pobijane prvostupanjske presude.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iako je optužnicom I opt. ĐĆ optužen zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st.

2. u svezi st. l. alineja 4. KZ/97, a II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek zbog istog kaznenog djela, s obzirom da je 0l. siječnja 2013.g. stupio na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11) u kojemu ne postoji identično kazneno djelo, da u konkretnom slučaju modalitet počinjenja kaznenog djela iz čl. 292. st.

2. u svezi st. l. alineja 4. KZ/97 svoj pravni kontinuitet pronalazi u kaznenom djelu iz čl. 256. st.

1. KZ/11. Naime, odredbom čl.

3. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjenje (st. 1.), a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja (st. 2.). Ako se u slučajevima iz st.

2. ovog čl. izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji primijeniti će zakon koji je blaži za počinitelja, a nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. S obzirom na navedeno, Kazneni zakon koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013. godine (NN 125/12 i 144/12) blaži je za počinitelja jer je za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st.

1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 292. st.

2. KZ/ 97 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do osam godina, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe KZ/11 oglašavajući I i II optuženika krivima zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. l. KZ/11. To iz razloga što u konkretnom slučaju kazneno djelo za koje su optuženici prvotno terećeni, svoj pravni kontinuitet nalazi u kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. l. KZ/11. Naime, prema čl. 292. st. l. alineja 4. KZ/11 kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju počinila je odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne koristi za svoju pravnu osobu, pri izvršenju obaveza prema proračunu uskrati sredstva.

Nadalje, utaju poreza i carine, prema zakonskom tekstu čl. 256. st. l. KZ/11 čini osoba koja s ciljem djelomičnog ili potpunog izbjegavanja poreza ili carine daje netočne podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa poreske ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili ne utvrđenja poreza ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna. Imajući u vidu intenciju zakonodavca i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, riječ je o istom zaštitnom objektu jer su u oba slučaja radnjom počinitelja Državnom proračunu uskraćena sredstva.

Nadalje, kako je u međuvremenu stupio na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03,110/07, 45/11 i 143/12), a koji je u konkretnom slučaju blaži glede primjene uvjetne osude jer se prema čl.

13. st.

2. navedenog Zakona, uvjetna osuda može izreći za kaznena djela za koja je sud osudio pravnu osobu na novčanu kaznu manju od 50.000,00 kn, sud je pravilno postupio kada je isti i primijenio. S obzirom da je Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela glede mogućnosti primjene uvjetne osude u čl.

13. st.

2. propisao da je uvjetnu osudu pravnoj osobi moguće izreći za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine, a prvostupanjski sud je pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu do 50.000,00 kn, to je pravilno primijenio Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07, 45/11, 143/12) jer je blaži za II opt. TD "Landras d.o.o. Osijek.

Na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji

Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 370. st.

1. ZKP/97.), dok žalitelji (I opt. GĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o.) u žalbi ne ističu žalbeni osnov zbog odluke o kaznenoj sankciji, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 382. ZKP/97, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio, te pravilno vrednovao sve one okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kaznene sankcije u odnosu na I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o., o čemu je naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Polazeći od stupnja krivnje, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i svrhe propisivanja i izricanja kaznenih sankcija, pravilno je sud, za kazneno djelo iz čl. 256. st.

1. KZ/11. osudio I opt. ĐĆ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl.

56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. izrekao I opt. ĐĆ uvjetnu osudu tako što mu se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vrijeme od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Vrsta i visina kazne na koju je I optuženik osuđen je primjerena stupnju kaznenopravne odgovornosti I optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i štetnosti posljedica nastalih počinjenjem tog kaznenog djela. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznene sankcije je dostatna da može utjecati na I optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je I optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini. Pravilno je prvostupanjski sud II opt. TD "Landras" d.o.o. iz Osijeka za kazneno djelo iz čl. 256. st.

1. KZ/11. u svezi čl.

3. st.

1. i čl.

10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela izrekao novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna koja se neće izvršiti primjenom čl.

13. Zakona o odgovornosti pravnih osoba ako II opt. TD "Landras" d.o.o. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, obzirom da TD "Landras" d.o.o. do sada nije bilo kazneno osuđivano, izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog kaznenog djela i istom će se ostvariti svrhe izricanja i propisivanja kaznenih sankcija iz čl.

6. i čl.

50. KZ/97.

Na žalbu I opt. ĐĆ zbog odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu

Nije osnovan niti žalbeni razlog I optuženika zbog odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu. Kako je svojim protupravnim postupanjem I optuženik pričinio ošt. Državnom proračunu RH štetu koja je tijekom kaznenog postupka utvrđena u iznosu od 258.800,39. kuna, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je I i II optuženika obvezao da solidarno isplate iznos od 258.800,39 kn, dok je u preostalom dijelu imovinsko-pravnog zahtjeva ošt. Državni proračun RH upućen u građansku parnicu, sukladno odredbi čl. 132. st. 2. ZKP/97.

Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe državnog odvjetnika, I opt. ĐĆ i II opt. TD "Landras" d.o.o. Osijek, odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Osijeku, 15. studenog 2013. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

SONJA FIĆOK, v.r.

ANTE BUDIĆ, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

AĆ

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

- O S I J E K -

Vraća se spis sa 10 primjeraka

ovosudne presude.