Rev-2252/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2252/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S. B., koga zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika RO D. l. iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 13. ožujka 1991. br. Gž-27/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 5. lipnja 1990. br. P- 609/87-24, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. lipnja 1990. godine br. P-609/87-24 naloženo je tuženom RO D. L. iz S., da na ime naknade štete isplati tužitelju B. Z. iz S. B. iznos od, 38.737,05 dinara sa kamatama koje počinju teći od 5. VI. 1990. u visini eskontne stope NBJ uvećane za 20% sve do konačne isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.465,15 dinara, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen.

Presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 13. ožujka 1991. broj Gž-27/91-2 sudjeno je:

"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrdjuje prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu (stav 2. izreke).

Žalba tuženika se uvažava te se preinačuje prvostepena presuda u pobijanom dosudjujućem dijelu (stav 1. izreke) tako da sada glasi:

"Tužitelj Z. B. iz S. B. odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Tuženik RO D. L. iz S., dužan je na ime, naknade štete isplatiti tužitelju B. Z. iz S. B., iznos od 38.737,05 dinara (trideset osam tisuća sedamsto trideset sedam dinara i pet para) sa kamatom koja počinje teći od 5. lipnja 1990. godine u visini eskontne stope NBJ uvećane za 20% sve do konačne isplate, kao i naknaditi parnični trošak tužitelju u ukupnom iznosu od 12.465,15 dinara (dvanaest tisuća četristo šezdeset pet dinara i petnaest para) a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja"."

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda ukine zajedno sa presudom prvostepenog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Slavonskom Brodu.

U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku ("Sl. l. SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 24/90 i 35/91, te "NN" br. 53/91 - dalje ZPP), jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni i odredjeni razlozi zbog kojih je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi utuženu štetu, a nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku je utvrdjeno:

- da je tužitelju 17. I. 1987. godine njegova splav kućica (koja se sa dva čamca nalazila privezana kod ušća u G. uz lijevu obalu rijeke Save) potpuno uništena;

- da je tužitelj istog dana otišao u lučku kapetaniju gdje je prijavio štetu, ali kako radnici SUP-a zbog visokog snijega nisu izašli na lice mjesta tužitelj je foto-aparatom slikao lice mjesta i štetu koja mu je učinjena;

- splav kućica tužitelja imala je potrebnu dokumentaciju koju zakon predvidja, ali nije bila sklonjena u zimsko sklonište kako je bilo predvidjeno saopćenjem Kapetanije pristaništa S. B. od 9. prosinca 1986. godine o kojoj je naredbi tužitelj bio obaviješten;

- do nastanka štete na splavu-kućici tužitelja je došlo iz razloga što ista nije sklonjena u zimsko sklonište;

- brod tuženika B. se 16. siječnja 1987. god. nalazio na 355-tom kilometru od R. gdje je vršio teglanje dvije teglenice, a od 16. I. 1987. pa do 25. I. 1987. vršio je i razbijanje leda nizvodno od S. B. , pa se kriti č nog dana nalazio u neposrednoj blizini splav kućice tužitelja gdje je došao po zadatku i

- šteta je tužitelju nastala na način stoje brod B. razbijajući led i gurajući isti prema obali razbijeni led udario u splav kućicu tužitelja.

Po ocjeni ovog revizijskog. suda iz navedenih činjeničnih utvrdjenja proizlazi, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, daje za nastalu štetu isključivo odgovoran sam tužitelj.

Ovo zbog toga što je tužitelj bio dužan postupiti po naredbi Kapetanije pristaništa Sl. B. od 9. XII. 1986. god. o sklanjanju objekata u zimsko sklonište na propisan način, pa kada nije tako postupio neosnovano zahtijeva da mu tuženik naknadi nastalu štetu.

Naime, svrha naredbe Lučke kapetanije jeste da se "objekti" sklone u zimovnik i da se tako sačuvaju od djelovanja leda, pa i od takvog koji nastaje od potiskivanja leda prilikom čišćenja rijeke od leda. Zato se revizijski prigovori daje tužitelj sam čistio led i zbog toga da nije bilo potrebno da splav kućicu skloni u zimovnik ukazuju neosnovanim.

U ovom slučaju dolazi u primjenu odredba čl. 837. Zakona o pomorskoj i unutarnjoj plovidbi ("Sl. l. SFRJ" br. 22/77, 13/82, 30/85, 80/89 i 29/90, te "NN" br. 53/91) prema kojoj se na štetu koju brod uzrokuje plutajućim objektima primjenjuje odredba čl. 23. istoga zakona a u kojoj je u stavu 1. odredjeno da brod odgovara za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima, lučkim odnosno pristaništnim uredjajima i postrojenjima te drugim objektima u luci odnosno pristaništu ili na moru odnosno unutarnjim vodama, dok je u stavu 2. iste zakonske odredbe navedeno da brod ne odgovara za štetu iz stava 1. tog člana jedino u mjeri u kojoj je šteta uzrokovana krivnjom organizacije koja iskorištava luku, odnosno pristanište ili stanjem obale, lukobrana, uredjaja i postrojenja.

Dakle, budući da se tuženi postupanjem tužitelja (protivno naredbi Kapetanije pristaništa S. B.) oslobodio odgovornosti za štetu tužitelju pravilno je u ovom slučaju drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, pa ni taj prigovor nije osnovan.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 24. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.