I Kž-794/2010-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 794/10-9

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ br. 110/97, u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2010. br. K-43/07, u sjednici održanoj dana 18. listopada 2012., u nazočnosti opt. G. Č. i njegovog branitelja V. Č., odvjetnika iz S.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. J. G., opt. G. Č. i opt. N. B. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. J. G. (u odsutnosti) i opt. G. Č. zbog poticanja na učin kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 37. KZ-a, za koje je opt. J. G. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci te mu je, po čl. 62. st. 1. KZ-a, uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci br. K-85/00 od 20. veljače 2006. godine, pa je taj optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok je opt. G. Č. izrečena kazna zatvora u trajanju od godine dana. Istovremeno, oglašen je krivim opt. N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a za koje mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te mu je, temeljem čl. 67. KZ-a, primijenjena uvjetna osuda i odgođeno izvršenje te kazne na vrijeme od dvije godine pod uvjetom da on u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, opt. G. Č. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. lipnja 2000. godine do 14. lipnja 2000. godine.

I Kž 794/10-9

Temeljem čl. 82. KZ-a, od opt. G. Č. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 365.317,50 kuna.

Sva trojica optuženika obavezana su na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP/97) u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna svaki, dok je opt. J. G. obavezan i na snašanje troškova branitelja po službenoj dužnosti o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Protiv te presude žale se sva trojica optuženika.

Opt. J. G. žali se po svom branitelju mr. T. S., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i ovom optuženiku izrekne blaža kazna. Ujedno je zatraženo obavijestiti optuženika i njegovog branitelja o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. G. Č. podnosi žalbu po svom branitelju V. Č., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće. Ujedno je stavljen prijedlog da se taj optuženik i ovaj branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. G. Č. podnosi žalbu i po svom branitelju B. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, odnosno da se ta presuda ukine i vrati na ponovni postupak. Žalbi je priložena preslika rješenja Trgovačkog suda u Rijeci br. P-1411/08 od 8. lipnja 2010. godine te dijelovi stručnih članaka.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i vraćen je s mišljenjem da žalbe optuženika treba odbiti, a prvostupanjsku presudu u cijelosti potvrditi.

Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti opt. G. Č. i njegovog branitelja V. Č., dok uredno izviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske te branitelji optuženika J. G. i N. B., odvjetnici T. S.i V. V. iz R., nisu pristupili tako da je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP/97. Žalbe su osnovane.

I Kž 794/10-9

Uvodno treba reći da je ranijom odlukom ovog Vrhovnog suda br. Kž-34/07 od 22. ožujka 2007. godine protiv ovdje optuženika, između ostalog, ukinuta osuđujuća prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvostupanjskom je sudu dana uputa da se u ponovljenom suđenju pribavi relevantna poslovna dokumentacija Trgovačkog društva „E.“ d.o.o. u stečaju (u daljnjem tekstu: „E.“) te naloži knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost obrana optuženika.

U ponovljenom suđenju, sud prvog stupnja nije bio u mogućnosti provesti traženo vještačenje zbog nestanka poslovne dokumentacije te je na temelju gotovo istih dokaza kao u ranijem postupku donio novu osuđujuću presudu protiv optuženika.

Suprotno tvrdnjama žalbi, sud prvog stupnja nije ostvario apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 time što bi u obrazloženju prvostupanjske presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da bi dokazi reproducirani u obrazloženju presude bili suprotni sadržaju izvedenih dokaza u postupku. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama te nije uočena znatnija proturječnost između razloga presude i izvedenih dokaza, a drugo je pitanje da se optuženici sa tim razlozima ne slažu, što predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.

Isto tako, nema bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97, jer prvostupanjski sud nije bio u objektivnoj mogućnosti postupiti sukladno uputi iz ranijeg ukidnog rješenja ovog Vrhovnog suda i to zbog trajnog nestanka, odnosno uništenja poslovne dokumentacije koja je trebala biti osnovom provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Također, nije ostvarena povreda prava obrane pri ispitivanju svjedoka I. Č. niti je predsjednik vijeća prekoračio svoje ovlasti odbacivanjem zahtjeva za njegovo izuzeće nakon početka glavne rasprave (čl. 39. st. 5. ZKP/97), kako se pogrešno tvrdi u žalbi opt. G. Č. Međutim, u pravu su optuženici kada pobijaju činjenične zaključke suda prvog stupnja ukazujući na njihovu nepotpunost, a time i pogrešnost.

Naime, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, i dalje je ostalo nerazjašnjenim da li je ovjerena izjava od 30. prosinca 1994. godine, iz koje proizlazi da je opt. G. Č. u cijelosti isplatio kupovninu za stan tada u vlasništvu „E.“ u R., … prema zaključenom kupoprodajnom ugovoru od 29. prosinca 1994. godine, vjerodostojan dokument ili nije.

Sud prvog stupnja smatra da se radi o neistinitoj ispravi koja predstavlja rezultat dogovornog postupanja svih optuženika u cilju da se zlouporabom položaja i ovlasti direktora „E.“ opt. G. Č. omogući besplatno stjecanje tog stana na štetu trgovačkog društva.

Takav zaključak prvostupanjskog suda žalitelji s pravom pobijaju, jer smatraju da se temelji na jednostranoj ocjeni provedenih dokaza te na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, smatraju da bi pregledom i vještačenjem već priložene poslovne dokumentacije „E.“ i to bilancama te završnim računima društva za period od 1994. do 1999. godine, bilo vidljivo da se potraživanje za taj stan ne vodi, što bi obeskrijepilo terećenje

I Kž 794/10-9

svjedoka I. Č., kojem sud prvog stupnja olako poklanja vjeru. Osim toga, smatraju da, sve da se u poslovnim knjigama „E.“ i vodi potraživanje za predmetni stan, to još uvijek ne znači da opt. G. Č. taj stan nije platio, budući da se moglo raditi o pogrešnom pa i neistinitom vođenju poslovnih knjiga s ciljem osiguranja novčanih sredstava za isplatu tzv. kapetanskih provizija i plaća uposlenika „na crno“, o čemu govore svjedoci M. A. i D. L.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, žalitelji su navodima svojih žalbi s uspjehom doveli u sumnju činjenične zaključke suda prvog stupnja zbog čega ih se, za sada, ne može prihvatiti.

Pri utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja treba poći od načela prema kojem se činjenice koje optuženike terete moraju utvrditi s punom sigurnošću, dok je one koje im idu u prilog dovoljno učiniti vjerojatnima. Drugim riječima, ako optuženici navode svojih obrana učine vjerojatnima, potrebno je primijeniti načelo „in dubio pro reo“ i osloboditi ih od optužbe.

U konkretnom slučaju, svi optuženici tvrde da je opt. G. Č. isplatio „E.“ cijenu za stan u iznosu od 100.000,00 DEM prema prethodno sklopljenom kupoprodajnom ugovoru, zbog čega za to trgovačko društvo nije nastupila nikakva šteta.

S druge strane, svjedok I. Č., stečajni upravitelj „E.“ d.o.o. u stečaju, iskazuje da je pregledom poslovne dokumentacije „E.“ vidio da se kroz financijska izvješća vodi potraživanje za taj stan, odnosno da je na kontu gdje se vodi građevinski objekti tj. na analitičkim karticama bilo prikazano da postoji potraživanje od cca 360.000,00 kuna što bi bila protuvrijednost stana. Nadalje, tvrdi da isto potraživanje mora biti evidentirano u bilanci za godinu u kojoj je kupoprodaja izvršena te da je isto potraživanje evidentirano u zadnjem završnom računu za 1999. godinu. Sud prvog stupnja bezrezervno vjeruje iskazu ovog svjedoka premda uvid u dokumentaciju na koju se svjedok poziva nije izvršio niti ju podvrgnuo vještačenju.

S pravom žalitelji ukazuju da razlozi nepribavljanja relevantne dokumentacije mogu biti posljedica neažurnog postupanja organa gonjenja i suda, kao i postupanja stečajnog upravitelja koji tu dokumentaciju nije predočio kako u kaznenom postupku, tako niti u postupku pred trgovačkim sudom. Naime, činjenica je da je ovaj kazneni postupak otpočeo još 2000. godine, a prema izvješću stečajnog upravitelja iz srpnja 2004. godine sva dokumentacija je u to vrijeme bila uredno pohranjena. U toj situaciji, okolnost da je naknadno nestao dio, a onda i ukupna poslovna dokumentacija „E.“, ne može se tumačiti optuženicima na štetu, kako to pogrešno čini sud prvog stupnja.

Međutim, neovisno o tome, uvidom u predmetni spis kao i spis Trgovačkog suda u Rijeci br. St-110/99 utvrđeno je da su priložene bilance i završni računi za „E.“ u periodu od 1994. do 1999. godine, pa kako svjedok I. Č., kojem sud poklanja vjeru, tvrdi da je potraživanje za stan moralo biti evidentirano u tim dokumentima, tada doista nije bilo razloga odbiti dokazni prijedlog obrane da se barem ova dokumentacija pregleda i eventualno vještači. Ovo tim više, jer stečajni upravitelj I. Č. svojom greškom to potraživanje nije uvrstio u popis stečajne mase, kao niti u pregled imovine i obveza koji je sastavljen pri otvaranju stečajnog postupka nad „E.“

I Kž 794/10-9

S druge strane, opravdano žalitelji ukazuju da postoje relevantni dokazi koji potvrđuju da je opt. G. Č. isplatio kupovninu za predmetni stan neposrednom predajom novca tadašnjoj financijskoj direktorici „E.“, sada pok. D. M. Iako svjedok M. A., šefica knjigovodstva, navodi da joj kupoprodajni ugovor nije dostavljen kako bi izknjižila stan iz imovine društva, istovremeno tvrdi da joj je pok. D. M. rekla da je stan plaćen, a taj dio iskaza ovog svjedoka, kojem sud prvog stupnja inače poklanja vjeru, u prvostupanjskoj presudi nije analiziran niti ocijenjen. Isto tako, opt. J. G. i opt. N. B. suglasno tvrde da im je pok. D. M. rekla da je opt. G. Č. stan u cijelosti isplatio. Također, svjedoci D. L. i A. L. imaju saznanja da je opt. G. Č. isplatio sporni stan u gotovini, a ovaj potonji svjedok iskazuje da mu je upravo u tu svrhu posudio iznos od 80.000,00 DEM te jedan dio kupovnine u visini od 45.000,00 DEM sam predao u prostorijama „E.“ pok. D. M. (doduše, bez pismene potvrde). Konačno, činjenica je da je opt. G. Č. sudu predočio ovjerenu ispravu od 30. prosinca 1994. godine kojom tadašnji direktor „E.“ opt. N. B. potvrđuje da je stan plaćen i da „E.“ više nema nikakvih potraživanja s tog osnova. Temeljem navedene izjave, Trgovački sud u Rijeci donio je pravomoćnu presudu br. P-958/01 od 11. ožujka 2003. godine kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev „E.“ d.o.o. u stečaju kojim je tužitelj tražio od tuženika G. Č. raskid kupoprodajnog ugovora od 29. prosinca 1994. godine i isplatu cijene stana, već je, dapače, utvrđeno da je opt. G. Č. stan u cijelosti isplatio.

Isto tako, sud prvog stupnja propušta ocijeniti iskaze svjedoka M. A. i D. L. koje potvrđuju da su se u inkriminirano vrijeme isplaćivale kapetanske provizije i plaće uposlenika „na crno“, što potkrjepljuje tezu obrane opt. G. Č. o tome da je uplaćeni iznos za stan namjerno ostao neevidentiran u posebnoj dokumentaciji radi ostvarenja svrhe o kojoj su svjedokinje govorile.

Kod takvog stanja stvari gdje, s jedne strane, iskaz svjedoka I. Č. nije provjeren pregledom dostupne poslovne dokumentacije „E.“, a s druge strane, postoje dokazi da je opt. G. Č. isplatio predmetni stan predajom novca financijskoj direktorici pok. D. M., tada je preuranjeno zaključivati da su optuženici postupili na inkriminirani način i ostvarili elemente bića terećenih kaznenih djela.

Budući da su navodima žalbi s uspjehom dovedeni u sumnju činjenični zaključci suda prvog stupnja, to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i, temeljem čl. 388. st. 1. i 5. ZKP/97, vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će izvesti sve do sada provedene dokaze te će pregledom, a po potrebi, i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem postojeće poslovne dokumentacije „E.“, provjeriti navode obrana optuženika te ujedno vjerodostojnost iskaza svjedoka I. Č., pa će na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja iznova ocijeniti ima li dovoljno dokaza o učinu terećenih kaznenih djela i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 18. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.