Rev-2353/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Rev 2353/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz B., koga zastupa B. B., odvjetnik u B., protiv tužene A. L. iz B., koju zastupa S. D., odvjetnica u B., radi ukidanja obveze zakonskog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 8. travnja 1998. godine br. Gž- 554/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 19. veljače 1998. godine br. P-28/97- 23, u sjednici održanoj dana 17. studenoga 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio ukidanje obveze uzdržavanja tužene utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 31. ožujka 1995. godine br. P-1328/93. Odlučeno je da tužitelj naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.704,75 kn, u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužena je predložila da se revizija tužitelja kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno, da se stanje zdravlja tužene od donošenja odluke o obvezi tužitelja da za njeno uzdržavanje plaća mjesečno novčani doprinos od 360,00 kn nije popravilo, već pogoršalo, da nema vlastite imovine iz koje bi mogla ostvarivati sredstva za vlastito uzdržavanje, da nije zaposlena, da se redovito prijavljuje Zavodu za zapošljavanje. Tužena je rođena 1945. godine, a stan u B. darovala je svojoj kćerki koja je redovito materijalno ispomaže u novcu, živežnim namirnicama i odjeći. Tuženik je i dalje kao postolar radno angažiran u Njemačkoj, rođen 1943. godine i nije sporno da materijalno ispomaže zajedničkog sina koji se redovito školuje, te da ostvaruje mjesečni prihod od oko 2.000 DEM.

U postupku koji je prethodio ovoj parnici (P-1328/93) u odnosu na tuženu utvrđeno je da je kćerka tuženu i tada pomagala, doduše ne redovitim dostavljanjem novčane pomoći, već nabavom živežnih namirnica i odjeće i da je tužena u to vrijeme mogla ostvarivati dio sredstava za vlastito uzdržavanje davanjem dijela stana u podnajam.

Kraj takovih utvrđenja koje su i bile važne za zakonito i pravilno rješenje ovog spora sudovi su i po mišljenju ovog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano ocijenili da u ovom slučaju nije došlo do promjene okolnosti na temelju kojih je donešena ranija odluka (čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima).

Sama činjenica što kćerka stranaka redovito daje majci određeni novčani doprinos nije doveo do mogućnosti drugačijeg rješenja spora, jer se pravo na uzdržavanje od supruga ostvaruje prije uzdržavanja od krvnih srodnika (čl. 249. st. 2. citiranog zakona), a ranije utvrđeni novčani doprinos tužitelja za uzdržavanje tužene u iznosu od 360,00 kn mjesečno nije izvan njegovih materijalnih mogućnosti i njegovu životnu egzistenciju ne ugrožava, a upravo tim doprinosom i materijalnim ispomaganjem kćerke stranaka zadovoljene su temeljne životne potrebe tužene.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja procesnih povreda na koje je revident upozorio, jer su odluke sudova jasne i razumljive, a razlozi izneseni u tim odlukama nisu u međusobnoj proturječnosti i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 386, 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. studenoga 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.