Gzp-119/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 119/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice S. J. iz S., zastupanoj po punomoćnici R. P. I., odvjetnici iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3.travnja 2006., dana 31.siječnja 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-1369/93 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici S. J. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.400,00 (četrnaesttisućačetiristo) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.II.izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 3. travnja 2006. podnijela ovom sudu kao neposredno višem sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2832/03, temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05 dalje:ZS). Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbi stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. P-1366/93 od 3.ožujka 2003., vodio kod Županijskog suda u Splitu od 16.prosinca 2005

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P- itovanja Županijskog suda u Splitu od 4.rujna 2006., utvrdio slijedeće pravno 1366/93, oč

relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl.29.st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01- pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav):

-da je predlagateljica, tužiteljica u parničnom postupku P-1366/93 protiv tuženika: 1. D.-M. R. d.d. S. i 2. D. d.d.S. 10.prosinca 1993. podnijela tužbu radi isplate s prijedlogom za izdavanje privremene mjere;

-da je 15.rujna 1994.održano prvo ročište na kojem je tužiteljici naloženo dostaviti Pravilnik tuženika o plaćama od veljače 1994.;

-da je na ročištu održanom 18.listopada 1994. sud odlučio provesti vještačenje po vještaku za financije i knjigovodstvo dok je na ročištu od 1.lipnja 1995.tužiteljici naložio dostaviti uređen tužbeni zahtjev u roku od 15 dana;

-da je na ročištu održanom 29.studenog 1995. sud ponovno naložio tužiteljici da u roku od 15 dana uredi tužbeni zahtjev na način da točno označi glavni i sporedni tužbeni zahtjev;

-da je na ročištu održanom 4.veljače 1997. sud odlučio odgoditi glavnu raspravu na neodređeno vrijeme dok tužiteljica ne uredi tužbeni zahtjev prema rješenju suda od 29.studenog 1995.;

-da je tužiteljica podneskom od 8.svibnja 1998. uredila svoj tužbeni zahtjev u skladu s traženjem suda;

-da je na ročištu održanom 27.travnja 2000. sud naložio tužiteljici da dostavi relevantnu dokumentaciju;

-da je 27.veljače 2001. vještak dostavio u spis nalaz i mišljenje;

-da je na ročištu održanom 21.siječnja 2003. sud odlučio saslušati tužiteljicu te je ista i saslušana na ročištu 3.ožujka 2003. kada je i zaključena glavna rasprava te su doneseni presuda i rješenje pod posl.brojem P-1366/93;

-da su tuženici protiv navedene presude podnijeli žalbu 1.srpnja 2003. te da je i tužiteljica podnijela žalbu 7.srpnja 2003. nakon čega je, povodom žalbi stranaka, predmet zaprimljen kod Županijskog suda u Splitu 12.kolovoza 2003.;

-da je Županijski sud u Splitu 7.srpnja 2006.donio rješenje pod posl.brojem Gž- 2832/03 kojim je ukinuo pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku D. d.d.S. za isplatu neisplaćene plaće za period od 11.rujna 1990. do 30.travnja 1994. te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prema tuženiku D. d.d.S. za period od 1.siječnja do 30.rujna 1996. kao i dijelu kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za izdavanjem privremene mjere i u odluci o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagateljici predleži pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice.

Međutim, predlagateljica je u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu podnijela tužbu 10. prosinca 1993. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče tek od 6.studenog 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda- „Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice, što ukupno iznosi devet (9) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i pet (25) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).

Pri tome je imao u vidu izrazito duga razdoblja neaktivnosti suda u prvostupanjskom postupku i to: zakazivanje ročišta tek po proteku gotovo dvije godine od kada je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev (8.05.1998.tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev a ročište je potom održano tek 27.travnja 2000.), kao i protek vremena od gotovo dvije godine od zaprimanja vještačkog nalaza i mišljenja do održavanja slijedećeg ročišta (nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen je 27.veljače 2001. a ročište je zakazano tek 21.siječnja 2003.).

Međutim i Županijski sud u Splitu je, bez obzira na to što je riječ o predmetu za koji je odredbom čl.434.ZPP propisana hitnost pri rješavanju (radi se o postupku u parnici iz radnog odnosa jer tužiteljica od tuženika potražuje isplatu razlike plaće, neisplaćene jubilarne nagrade te neisplaćenih troškova prijevoza), o žalbama stranaka odlučivao gotovo pune tri godine (od 12.kolovoza 2003.do 7.srpnja 2006.).

Prema ocjeni ovog suda, ne radi se o složenom postupku pa s obzirom na sve navedeno, ovaj sud je mišljenja da konkretan postupak nije vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti pa i doprinos predlagateljice duljini trajanja postupka ( na poziv suda od 1.06.1995.da uredi tužbeni zahtjev u roku od petnaest dana reagirala je tek podneskom od 8.svibnja 1998.), uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, zbog čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. siječnja 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.