Rev-1209/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1209/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Mladena Žuvele, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., koga zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. B. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. studenog 1988. br. Gž- 7062/88-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1988. br. Ps-207/87, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1991,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 1. studenog 1988. godine br. Gž- 7062/88-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1988. godine br. Ps-207/87 i predmet vraća tome sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps 207/87 od 9. ožujka 1988. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da preda tužitelju slobodnu od osoba i stvari sobu u prizemlju - lijevo stambene zgrade u Z., te da mu naknadi trošak postupka odmjeren u iznosu od 39.135 prijašnjih din (3,91 konv.).

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 1. studenog 1988. br. Gž-7062/88-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-207/87 od 9. ožujka 1988. godine.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i predložio da se pobijana presuda preinači tako da se uvaži žalba tuženika i odbije tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom ili da se pobijana presuda i prvostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Ovaj revizijski sud nalazi da je opravdan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrdjeno. Naime, nije utvrdjena odlučna činjenica da li se u ovom slučaju zaista radilo o sustanarskim odnosima izmedju tužitelja i korisnika sporne prostorije.

Pravilno je, naime, stanovište nižestepenih sudova da sustanar koji ostane u stanu nakon trajnog prestanka korištenja stana od strane drugog sustanara stječe stanarsko pravo na cijeli stan i da bi tužitelj kao sustanar stekao stanarsko pravo na predmetnoj sobi (čl. 134. st. 1. ondašnjeg Zakona o stambenim odnosima i odredbe čl. 140. st. 1. danas važećeg Zakona o stambenim odnosima).

Medjutim, pogrešno nižestepeni sudovi smatraju da zbog toga što postoji odluka stambenog organa o tome da prostorije, što ih koristi tužitelj i soba koju je prije koristio K., čine jedinstvenu stambenu cjelinu i predstavlja jedan stan proizlazi da su tužitelj i K. bili sustanari.

Predmet upravnog postupka može biti samo pitanje da li se odredjeni skup prostorija smatra stanom, ali o tome kakav je status korisnika predmetne sobe i tužitelja koji je koristio prostorije u prizemlju zgrade u Z., trebalo je u ovom postupku utvrditi, a tako nije postupio prvostepeni sud.

Kako se zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostepeni sud nije bavio odlučnim činjenicama (naprotiv u pobijanoj presudi se proizvoljno navodi da je K. bio sustanar), a isto nije raspravio ni prvostepeni sud u mjeri dovoljnoj za odlučivanje, valjalo je reviziju prihvatiti i obje nižestepene presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.