P-1089/2017-39 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1089/2017

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. R. pok. I, OIB:…… zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L.- V.&P. d.o.o. S., protiv tužene S. B., ud. P., rođ. P, OIB:….., zastupana po punomoćniku E. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2020. u nazočnosti J. M., odvjetnika u OD L.-V.& partneri d.o.o. i zamj. pun. tuženika, J. T., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika E. S., dana 10. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e :

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 4189 Z.U. 4697 K.O. D. P. a koji dio je u priloženoj skici vještava vještaka P. Č.. od 31. listopada 2018., a koje vješto je sastavni dio ove presude označen slovima L-M-I-J-L te se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista izvršiti cijepanje ove nekretnine na način da ovaj dio bude prikazan kao posebna nekretnina i da se od označenog dijela zemljišta

formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u novi Zk. uložak te nakon toga isti ovlašten zatražiti i postići upisa prava vlasništva te novonastale nekretnine na svoje ime uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene, što je ista dužna trpjeti,

dok se za više traženo od dosuđenog i to u preostalom dijelu i to ukoliko je istim tražio da se pored dosuđene nekretnine utvrdi i vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. 4189 Z.U 4697 K.O. D. P. u dijelu koji je u priloženoj skici vještaka P. Č.. od 31.

listopada 2018., a koje vješto je sastavni dio ove presude označen slovima B-C-L-J-B i ukoliko je tražio i glede tog dijela temeljem ove presude i prijavnog lista izvršiti cijepanje na način da i ovaj dio zajedno sa dosuđenom nekretninom bude prikazan kao posebna nekretnina i da se od označenog dijela zemljišta formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u novi zk. uložak te nakon toga ovlaštenje zatražiti i postići upis prava vlasništva i u tom dijelu novonastale nekretnine na svoje ime uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik ½ nekretnine označene kao čest. zem. 4189 Z.U. 4697 K.O. D. P., a koji dio je u priloženoj skici vještaka vještaka P.

Č. od 31. listopada 2019. koje vještvo je sastavni dio ove presuda označen slovima B-J- K-A-B, površine 106m te se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista izvršiti cijepanje ove nekretnine na način da ovaj dio bude prikazan kao posebna nekretnina i da se od označenog dijela zemljišta formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u novi Zk uložak te nakon toga isti je ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva novonastale nekretnine na svoje ime za ½ uz istodobni upis brisanja s tog pravca s imena tužene, što je ista dužna trpjeti. "

III Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.238,04 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnesena ovom sudu 28. veljače 2017. se navodi kako su nekretnine oznake čest. zem. 4189 ZU 4697, čest. zem. 4190 ZU 2657 i čest. zem. 4195 ZU 4716 sve K.O. D. P. uknjižene kao suvlasništvo tužitelja i tužene i to: čest. zem. 4189 ZU 4697 za po ½ dijela na tužitelja i tuženu; čest. zem. 4190 ZU 2657 za 2/6 dijela na tuženu te za 3/6 dijela na tužitelja te čest. zem. 4195 ZU 4716 za po ½ dijela na tužitelja i tuženu.

Međutim, stvarni i pravni vlasnik predmetnih nekretnina, koje inače predstavljaju obiteljsku kuću i vrt tužitelja, je tužitelj koji ih je stekao kupoprodajnim ugovorom i gradnjom objekta na istima. Slijedom navedenog predloženo je donošenje presude kojom bi se tužitelj ovlastio temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene zatražiti i postići upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda i to baš 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 4189 z.k. uložak 4697 k.o. D. P., za 2/6

dijela nekretnina označene kao čest. zem. 4190 z.k. uložak 2657 k.o. D. P. uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene i za 1/2 dijela nekretnina označene kao čest. zem. 4195 z.k. uložak 4716 K.O. D. P.. uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene i to sve uz nadoknadu parničnog troška.

Podneskom od 24. svibnja 2018. tužitelj je dopunski naveo kako su stranke kupile nekretnine 1970. ili 1971. te ostvarile uknjižbu na svoje ime za po jednu polovicu dijela, nakon čega je tužitelj izgradio obiteljsku stambenu zgradu prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli od 11. ožujka 1977. koja je dostavljena tuženoj a u istoj je naznačeno, između ostalog, slijedeće: Predmetna građevinska parcela graniči sa sjevera zemljištem vlasnosti S. B., sa juga zemljištem vlasnosti A. D., sa istoka i zapada planiranim putevima.

Smatra kako je već u tužbi istaknuo pravni osnov stjecanja vlasništva a to je pravni posao sukladno odredbi čl. 33 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosnima, odnosno Općeg građanskog zakonika te građenjem.

Također je naveo da je dana 27. travnja 1977. između stranaka sklopljen je ugovor o diobi nekretnina koji je ovjeren u potpisu kod nadležnog tijela Općine I. dana 05. svibnja 1977. te je isti u cijelosti stvarno i proveden.

U točci 2. tog Ugovora jasno je navedeno što pripada strankama, pa je tako tužitelju u isključivo vlasništvo pripala nekretnina oznake čest. zem. 8326/6 koja je tada bila upisana u K.O. P. z.k. ulošku 2432.

Istim ugovorom preostale čestice zemlje 8326/5,/10,/11,/12 K.O. P. ostale su i dalje nepodijeljene i predstavljaju suvlasništvo stranaka za po ½ dijela. Dana 06. veljače 1981. sklopljen je ugovor između stranaka u ovoj parnici i V. D.., A. D. i

D. D. kojim ugovorom uređuju međusobne odnose glede puta, pristupa na svoje nekretnine, odnosno služnosti prolaza i provoza na teret čest. zem. 8326/14, a u korist čest. zem. 8326/1, 4,/7 K.O. P. i prema tom ugovoru tužitelj je suvlasnik određenih nekretnina.

Uz taj podnesak tužitelj je dostavio i skicu T. K. T. S. kolovoz 2016."

pozivom na koju je između ostalog ustvrdio kako stranke imaju i pravo služnosti prolaza i provoza u širini od 3m po cijeloj dužini parcela označenih kao čest. zem. 4189 i 4188 K.O. D. P..

Uređen je i tužbeni zahtjev tako da glasi na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 4189., te nekretnine označene kao čest. zem. 4195 sve K.O. D. P. uz ovlaštenje da temeljem presude izvrši upis prava vlasništva za daljnjih 1/2 dijela predmetnih nekretnina uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene što je ona dužna trpjeti. Također je postavljenim zahtjevom tražio donošenje presude na utvrđenje da je isključivi vlasnik onog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 4190 K.O. D. P. a koji dio je u priloženoj skici izmjere sa prikazanim površinama koje je izradila T. K. T. u kolovozu 2016. godine označen kao lik B uz ovlaštenje tužitelju da se temeljem presude i prijavnog lista izvrši cijepanje predmetne nekretnine na način da taj dio dakle lik B bude prikazan kao posebna parcela te nakon toga da je tužitelj ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva te nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene što da je tužena dužna trpjeti.

Budući je tužena u podnesku uručenom na ročištu od 06. lipnja 2018. priznala tužitelju pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. 4195 ZU 4716 K.O. D. P. to je dana 13.prosinca 2018. donesena djelomična presuda na temelju priznanja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na gore spomenutu nekretninu.

Nakon zaprimanja nalaza mišljenja sudskog vještaka za geodeziju P. Č., tužitelj je podneskom zaprimljenim u sudu 02.01.2019. uredio zahtjev glede nekretnina označenih sa čest. zem. 4189 i 4190 upravo pozivom na to vještvo i skicu vještaka, zatraživši utvrđenje isključivog vlasništva čest. zem. 4189 ZU 4697 K.O. D. P. (pod a) te (pod b)

utvrđenje isključivog vlasništva dijela čest. zem. 4190 ZU 2657 K.O. D. P. koji je u vještvu vještaka P. Č. označen slovima M-I-G-H-I-M površine 168m2 uz ovlaštenje da temeljem presude i prijavnog lista izvrši cijepanje te nekretnine na način da taj dio bude prikazan kao posebna nekretnina i od istog se formira nova čestica koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak te da je nakon toga ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva novonastale nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, što je tužena dužna trpjeti.

Tužena je na ročištu od 16. travnja 2019. priznala zahtjev u odnosu na nekretninu označenu sa čest. zem. 4190 KO D. P. radi čega je u odnosu na ovu nekretninu donesena djelomična presuda na temelju priznanja od 18. travnja 2019. Ujedno se usprotivila zahtjevu pod točkom a) u cijelosti poričući da bi tužitelj bio vlasnik čest. zem. 4189 za cijelo istovremeno priznajući mu vlasništvo dijela nekretnine prikazan u vještvu likom LMIJL površine 351m2 a za drugi dio označen likom ABJKA površine 106m2 i likom BCLJB površine 65m2 ustvrdila da je suvlasništvo stranaka i usprotivila se zahtjevu.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom kupoprodajnog ugovora zaključenog između A. D. pok. M. kao prodavatelja te tužitelja i D. R. kao kupaca, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju P. Č.te pregledom njegovog pisanog nalaza i mišljenja sa skicom, dopisa punomoćnika tužitelja

tuženoj S. 04.10.2016.", Zk izvatka za utužene nekretnine sa stanjem na dan 21. svibnja 2018., građevinske dozvole Općine S. broj 08/UP-1-526-77-MB od 11. kolovoza 1977., Ugovora o diobi nekretnina od 27. travnja 1977., ugovora S. 06. veljače 1981.", priznanice A. D., Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđenog kod Općinskog suda u I. pod brojem R2-33/01 dana 14. ožujka 2001., izvatka iz posjedovnog lista broj 2299 K.O. D. P., Rješenja Područnog upreda za katastar S. U./I-932-

07/08-03/271 od 21. siječnja 2009., Rješenja Županije S.-dalmatinske od 04. studenog 1993., skice izmjere Kotagens j.d.o.o., Kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja 1975., skice Geoservis iz srpnja 2010. godine, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, svjedoka Ž. B., N. J., A. J. i M. J., pregledom od strane Područnog ureda za katastar S., dostavljenih isprava kao i priloga uz podatke dostavljene uz dopise pod broje Klase 936/02/19-06/24 od 08. svibnja 2019. i od 07. svibnja 2019. (posjedovni listovi broj 35K.O. P. i položajni nacrt od 01. srpnja 1974.), rješenja ovog suda Z-1667/74 od 07. rujna 1974., Z-2316/75 od 21. kolovoza 1975., obavijesti o urbanističkim uvjetima Općina S. od 20.04.1979., Rješenja Z-3131/80 od 05.02.1981. sve sa položajnim nacrtima, zahtjeva za upis promjene posjeda od 01. rujna 2008., presude ovog suda IP-161/98 od 26. travnja 2006., presude i rješenje ŽS u V. G.-473/07 od 04. veljače 2008., time da je sud odustao od izvođenja dokaza ukoliko je isto traženo saslušanjem tužene kao parnične stranke budući tužena nije pristupala na ročišta na koja je bila pozivana radi saslušanja, što je njezin punomoćnik opravdavao visokom životnom dobi i narušenim zdravljem tužene, ujedno navodeći da iz tih razloga tužena nije u mogućnosti dati stranački iskaz pred sudom, a niti na kućnoj adresi time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan u dijelu pod točkom I., dok je u cijelosti neosnovan u dijelu pod točkom II.

Slijedom ranijih izlaganja ostalo je za raspraviti o osnovanosti zahtjeva tužitelja glede nekretnine označene sa čest. zem. 4189 ZU 4697 K.O. D. P. u odnosu na koju je tužitelj konačno zahtjev uredio na ročištu od 15. siječnja 2020. pozivom na skicu sudskog vještaka P.Č., zatraživši donošenje presude na utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine u dijelu koji predstavlja lik označen slovima B-C-L-M-I-J-B uz ovlaštenje da temeljem presude i prijavnog lista izvrši cijepanje nekretnine na način da taj dio bude prikazan kao posebna nekretnina i da se od istog formira nova čestica zemljišta koja će biti upisana u novi z.k. uložak te da je nakon toga ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva tako novonastale nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti (pod I) te zahtjev na utvrđenje isključivog vlasništva ½ dijela nekretnine označenog slovima B-J-K-A-B na predmetnoj skici, površine 106m2 uz ovlaštenje da temeljem presude i prijavnog lista izvrši cijepanje nekretnine na način da taj dio bude prikazan kao posebna nekretnina i da se od istog formira nova čestica zemljišta koja će biti upisana u novi z.k. uložak te da je nakon toga ovlašten zatražiti i postići upis prava vlasništva te novonastale nekretnine na svoje ime za ½ dijela uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

Glede sadašnjeg predmeta spora tužitelj je ukazao na činjenicu tuženičinog neprotivljenja građevinskoj dozvoli koju je uredno zaprimila i nije joj prigovarala, te još i kako je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg nije bila utužena nekretnina, a ukazujući i na ostale pisane i usmene dokaze koji prema stavu tužitelja upućuje na zaključak kako su stranke prvotno kupljenu nekretninu podijelile na dva jednaka dijela te da je tužitelj naknadno kupio čest. zem. 4195, na teret koje je predmetni put proširen za daljnjih 1 metar.

Tužena se pak zahtjevu protivi držeći kako iz ponuđenih dokaza ne proizlazi zaključak o tužiteljevom isključivom vlasništvu predmetne nekretnine i navodeći kako je sporan put kojeg su stranke zajednički gradile i s razlogom je ostao nepodijeljen ugovorom o diobi, pri čemu tužena, pozivom na rezultate posjedovne parnice Psp-180/16, tvrdi kako je, jednako kao i tužitelj preko dvadeset godina u poštenom posjedu puta.

Posebno, glede tužbenog zahtjeva pod točkom I upravljenog na utvrđenje tužiteljevog isključivog vlasništva za cijelo fizičkog dijela. u vještvu geometra P. Č. opisan kao lik BCLMIJB se istom usprotivila smatrajući ga neosnovanim i neprihvatljivim, prvenstveno jer se radi o kolskom putu (u dijelu koji predstavlja lik BCLJB) kao jedinom koji služi tuženoj za pristup njezinoj nekretnini označenoj sa čest. zem. 4188 k.o. D. P. koji su stranke izgradile zajedničkim sredstvima na način što su cijelom zapadnom međom prema čest. zem. 4075 izgradile betonski potporni zid i nasule teren, a osim toga sporni put koji je vještak označio slovima BCLJ kao i put označen likom ABJKA je prilikom diobe među strankama ostao nepodijeljen i u idealnom vlasništvu svakog za po ½ dijela, a kako je navedeno, nije osporeno vlasništvo fizičkog dijela prikazanog likom LMIJL (tužiteljeva kuća i dvor-u vještvu opisan kao popločani plato).

Gore navedeno negira tužitelj kategorički tvrdeći kako je pozivanje tužene na višegodišnji posjed neosnovano jer ista nije bila u zakonitom posjedu u predmetnom razdoblju, niti su stranke zajedničkim sredstvima izgradile sporni dio nekretnine.

Prema navedenom, predmet spora jest tužiteljev zahtjev konačno postavljen na raspravi od 15. siječnja 2020. a upravljen na utvrđenje da je isključivi vlasnik odnosno suvlasnik materijalno odijeljenih dijelova nekretnine označene sa čest. zem. 4189 k.o. D. P., označenih na skici vještaka mjernika P. Č. od 31.10.2018. slovima BCLMIJB i BJKAB uz ovlaštenje da temeljem presude i prijavnog lista izvrši cijepanje na način da ti dijelovi budu prikazani kao posebna nekretnina i da se od istih formiraju nove čestice koje će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak uz njegovo ovlaštenje da se upiše vlasnikom novonastalih nekretnina za cijelo odnosno za ½ dijela uz izbris s imena tužene, što bi ista bila dužna trpjeti, sve pobliže navedeno pod točkom I i II zahtjeva.

Radi identifikacije predmeta spora u postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra P. Č. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje sa skicom od 31.10.2018. kojemu stranke nisu imale prigovora, a sud ga ocjenjuje u svemu stručnim i objektivnim. Iz navedenih dokaza proizlazi da je čest. zem. 4189 K.O. D. P., evidentirane površine 522m2, na skici označena slovima ABCLMIJKA,

koju u naravi predstavlja zemljani prilaz površine 106m2, označen slovima ABJKA, zemljani prilaz površine 65m2 označen slovima BCLJB te kuća i dvor tužitelja (na skici prikazano kao kuća tužitelja i popločani plato) površine 351m2, označeno slovima LMIJL, kojoj je susjedna nesporna čest. zem 4188 površine 437m2, u skici lik označen slovima CDEMC na kojoj je izgrađena kuća tužene.

Radi lakšeg praćenja stanja na terenu te ranijeg stanja kakvo proizlazi iz obimne pisane dokumentacije koja uključuje podatke o ranijim i sadašnjim oznakama nekretnina koje su bile predmet kupnje i diobe među strankama, niže će se iznijeti njihove stare i nove oznake pa je utvrditi da sada utužena nekretnina oznake čest. zem. 4189, kako proizlazi iz vještva i “Identifikacije katastarskih čestica prema prethodnoj katastarskoj izmjeri“ dostavljenoj od Područnog ureda za katastar u S. od 08.05.2019., odgovara cjelini ili dijelu nekretnina po staroj izmjeri označenih kao: dio čest. zem. 8326/6 što u naravi predstavlja kuću i dvor tužitelja (u skici kuća tužitelja i popločani plato), površine od 351m2, označeno u skici vještaka likom LMIJL; cijelu čest. zem. 8326/4 i dio čest. zem. 8326/10 što u naravi predstavlja dio utuženog puta (u skici označeno kao zemljani prilaz), površine 65m2, u skici vještaka označeno likom BCLJB i cijelu čest. zem. 8326/14 što u naravi predstavlja dio utuženog puta (u skici označeno kao zemljani prilaz) površine 106m2, koji je u skici vještaka označen slovima ABJKA.

Utvrđeno je nadalje kako su granice čest. zem. 4189 čvrste i to sjeverna koju predstavlja dilatacija dvaju objekata te betonski zidovi u produžetku dilatacije, istočnu granicu rub objekta u izgradnji položenog na čest. zem.4190 a južnu i zapadnu granicu predstavljaju betonski zidovi.

Kako je već ranije i navedeno, na terenu je utvrđeno kako su na čest. zem. 4188 K.O. D. P. (nije u sporu) i čest. zem. 4189 izgrađena dva višeetažna stambena objekta kao dvojna građevina („u bloku“) i to na čest. zem. 4189 (južni objekt) je objekt tužitelja a na čest. zem. 4188 (sjeverni objekt) je objekt tužene do kojih vode gore navedeni zemljani put (u skici vještaka zemljani prilazi) položen na južnom i zapadnom dijelu čest. zem 4189 a na koji se pristupa iz Ulice don P. C. (asfaltirana cesta za G. P.).

Također je utvrđeno kako je na predmetnom području do 1. svibnja 1997. postojala jedinstvena numeracija parcela u katastru i zemljišnoj knjizi s katastarskom mapom u mjerilu 1.2880 (stara izmjera), dana 01. svibnja 1997. stupila je na snagu nova izmjera za k.o. D. P. u sklopu koje je izrađena mapa u mjerilu 1.1000, a čestice zemalja dobile su katastarsku numeraciju, dok je stara izmjera i dalje ostala u službenoj uporabi sa zemljišnoknjižnom numeracijom parcela a zbog neusklađenosti stare i nove izmjere 2005.g osniva se nova zemljišna knjiga za k.o. D. P. na način da se Nova Izmjera u mjerilu 1:1000 prihvati kao jedinstvena numeracija katastra i zemljišne knjige, koja je nedavno stupila na snagu.

Budući je tužena na ročištu od 16. travnja 2018. (list 79 spisa) tužitelju priznala vlasništvo nekretnine 4189 i to u dijelu označenom u skici vještaka geometra P. Č. od 31.10 2018. likom LMIJL (tužiteljeva kuća popločani plato, površine 351m2), proizlazi da u tom opsegu među strankama nema spora, a isto tako, sudeći prema stilizaciji tužbenog zahtjeva pod točkom II i tužiteljevom stranačkom iskazu, da u dijelu prikazanom u istom vještvu slovima ABJKA, površine 106m2 (u skici vještaka zemljani prilaz) tužitelj ne osporava tuženoj suvlasništvo za ½ dijela smatrajući pri tome da dio označen likom BCLJB, površine 65m2 (zemljani prilaz) koji se nalazi uz njegovu kuću, predstavlja njegovo isključivo vlasništvo, što mu tužena osporava.

Prema u tužiteljevu stranačkom iskazu iznijete kronologije okolnosti vezanih za opseg i način stjecanja nekretnina proizlazilo bi da su on i supruga te tužena sa suprugom, kao kupci, negdje početkom 70-tih godina od P. D. kao prodavatelja kupili zemljište na kojem su odlučili graditi dvojni objekt pa je tako nakon ishođenja građevinske dozvole tužitelj počeo graditi svoju kuću 1981.-1982. koja je u današnjim gabaritima, a sastoji se od prizemlja, dva kata i potkrovlja, izgrađena otprilike za godinu i pol od početka gradnje, dok se objekt tužene sastoji od prizemlja, tri kata i nadgrađa i još uvijek je u grubim radovima. Glede puta potrebnog za pristup kući tužitelj je iskazao kako su ga on i supruga te tužena i suprug kupili u širini od 3m od A. D. za po ½ dijela te on poslije toga,

prije početka izgradnje kuće i prije diobe, od J. D. kupio parcelu oznake 4195 od koje je za potrebe puta ustupio otprilike širinu od jednog metra tako da je put formiran u širini od 4 metra i to na području od slova A do slova B skice vještaka Č. u kojem dijelu je izgradio i ogradni zid. Što se pak tiče zida koji se proteže od slova B prema C skice vještaka Č., tvrdi da se taj zid izgradio neposredno nakon kupnje puta od A. D. u čemu su sudjelovali s jedne strane tužitelj i njegova supruga, a s druge strane sinovi tužene S., A. i Živko B..

Tvrdi nadalje da su stranke zaključile ugovor o diobi kojim je izvršena podjela zemljišta kupljenog od P. D. i to tako da je svakome od njih pripala ½ tog zemljišta.

Tužitelj je kategoričan u tome kako se smatra isključivim vlasnikom dijela puta koji se proteže u dijelu na skici vještaka Č. prikazanom likom slova B-C-L-J budući se taj put nalazi uz njegovu kuću i zbog toga što je i sama tužena vlasnica zemljišta koje se prostire ispred njezine kuće od linije C-D prema istoku, dok za dio puta označen slovima A-B-J-K-A potvrđuje kako je u suvlasništvu stranaka za po ½ dijela.

Iskazivao je i o dogovoru stranaka s nasljednicima pok. J. D., po njegovom sjećanju pisano uobličenom, prema kojemu je D. dozvoljeno da za dolazak do svoje parcele označene sa čest. zem. 4075 se mogu služiti dijelom puta stranaka ( "našeg puta"), za što su im zauzvrat D. dali manju površinu svoje čest. zem. 4075 na kojoj su podigli i betonski zid uz svoj put.

Spomenuo je tužitelj i posjedovnu parnicu (Psp-180/16) koju je pokrenuo protiv Ž. B., sina tužene, u kojoj je nepravomoćno (prema stanju u vrijeme pisanja ove odluke) odbijen njegov zahtjev za pružanje posjedovne zaštite glede čest. zem. 4189 i 4190 u svezi razbijanja tzv. beton kocki i sječe živice od lovor višnje i izlijevanja betona.

Tužena, iako uredno pozvana radi saslušanja u svojstvu stranke, na raspravu nije pristupila a prema izjavi punomoćnika, ista je u visokoj životnoj dobi od 97. godina i zbog narušenog zdravlja nije u mogućnosti pristupiti niti davati stranački iskaz na kućnoj adresi, radi čega je sud odustao od izvođenja ovog dokaza te suglasnošću stranaka umjesto tužene obavio saslušanje njezinog sina Ž. B. u svojstvu svjedoka.

Saslušani svjedok Ž. B., sin tužene (šurjak tužitelja, brat tužiteljeve supruge) iskazivao je o kupnji zemljišta od P. D. obavljenoj 1975. navodeći kupcima tužitelja i svoju majku, ovdje tuženu, smještajući početak izgradnje dvojnog objekta u 1980. od kojega je jedan dio objekta trebao pripasti tužitelju, a drugi tuženoj, pri čemu su oba objekta dovršena i izgrađena u današnjim gabaritima negdje 1985.

Glede čest. zem. 4190 u odnosu na čiji fizički do je tužena zahtjev priznala (djelomična presuda na temelju priznanja od 18. travnja 2019.) svjedok je iskazivao o zajedničkoj kupnji po strankama navodeći od vremena izgradnje objekata svatko koristi svoj dio te čest. zem. 4190 pa tako tužitelj onaj dio koji je bio predmet tužbe i priznanja a tužena onaj dio koji bi odgovarao u skici vještaka Č. liku prikazanom slovima M-I-G-F-E-M.

Prema njegovom iskazu cijeli put, kao dio čest. zem. 4189, označen slovima A-B-C- L-J-K-A nikada nije bio predmet diobe među strankama, zajedno su ga stranke kupile i u njihovom je suvlasništvu za po ½ dijela, podjednako su sudjelovali fizički i financijski u pravljenju i ravnanju tog puta, kao i izgradnji zida koji se proteže od linije A preko B do C, što je obavljeno prije početka gradnje kuće te su njime prolazili kamioni i bageri koji su u gradnji kuća stranaka sudjelovali, a putem se tužena oduvijek služila da bi došla do svoje kuće.

Bitno istovjetno tužitelju je iskazivao o dogovoru sa obitelji J. D. glede ugovaranja prolaza u korist njihove nekretnine i prepuštanja ovdje strankama zauzvrat dijela njihove čest. zem. 4075. Svjedok je iskazivao o diobi „bacanje tzv. "brušketa“ (ždrijeba) prije izgradnje objekata prema kojemu je bilo određeno da istočni dio parcele od kuće pripadne tuženoj, dok je drugi dio pripao tužitelju, kao i dogovoru da će put imati širinu 4 metra.

Potvrdio je kako je tužitelj kupio samostalno čest. zem. 4195 (u odnosu na koju je tužena zahtjev priznala) a po predočenju Ugovora o diobi "27. travnja 1977." i o saznanju za ugovor koji njegova majka (tužena) nije osporavala.

Glede vremena izgradnje zida na liniji ABC na posebno pitanje svjedok je ove radnje smjestio u vrijeme nakon zaključenja ugovora sa nasljednicima pok. J. D. iz 1981.

Proizlazilo bi da se tužitelj i svjedok B. o vremenu i osnovu stjecanja zemljišta od ranijih vlasnika, vremenu gradnje, diobi objekta, autentičnosti pisanog ugovora o diobi, uređivanju pristupnog zemljanog puta, ustanovljenju prava prolaza istim u korist čest. zem. 4075 vlasništva D. koji su im zauzvrat ustupili dio te nekretnine za proširenje puta, činjenici izgradnje zida u točkama ABC u bitnome ne razilaze, osim što tužitelj tvrdi da je on izgradio ogradni zid puta između točaka A i B te u tom dijelu istog proširio za 1m na teret svoje nekretnine čest. zem. 4195 kupljene od A. D. i tvrdeći da dio prikazan kao lik BCLJB predstavlja isključivo njegovo vlasništvo jer se nalazi ispred njegove kuće dok svjedok Buće tvrdi kako su stranke suvlasnici cijelog puta, dakle dijela prikazanog slovima ABCLJKA skice vještaka, da su ga zajednički stekli posjedovali, uređivali, financirali i izvodili gradnju zidova te da put nikada nije ni bio predmet diobe.

Svjedoci A., M. i N. J. koji bi prema raspravnim rezultatima bili neposredni susjedi i u dobrim odnosima sa parničnim strankama te međašnici sa tužiteljem bitno su istovjetno iznijeli svoja uopćena saznanja o vremenu stjecanja nekretnina stranaka i posjedu, s tom razlikom što bi, kada je u pitanju zid koji je izgrađen od linije u skici vještaka označene slovima A-B-C prema svjedokinji A. J. u dijelu zida uz čest. zem. 4195 (A- B) gradio tužitelj i ostavio prolaz D., da je u vrijeme kupnje zemljišta put bio uži za oko 80 cm, a kada je tužitelj kupio čest. zem. 4195 što su sada kaskadni vrtovi, da je od iste je oduzeo određenu širinu za proširenje puta, pa u tom dijelu potvrđuje tužiteljev iskaz, a za dio koji se proteže od linije B prema C da su gradili zajedno tužitelj i obitelj B. kao granicu prema parceli ispod; prema svjedoku M. J., dio zida od slova A prema B u kojem dijelu je put proširen na uštrb čest. zem 4195. je radio Ž. B., ali svjedok ne zna tko je to financirao niti eventualno po čijem bi nalogu to Ž. B. radio, što ni svjedok B. nije iskazivao, a inače misli kako su dio označen slovima A-B-J-K-A stranke kupile zajedno, dok svjedok N.J., kojemu je također poznato da je put proširen u dijelu kojim su iskazali i ostali svjedoci Jurić, iskazuje da je dio zida koji se prostire od toč. A prema B, a kojim je proširena parcela koja predstavlja put prema objektima stranaka gradio tužitelj, pa i on potvrđuje njegov iskaz, ali ovaj svjedok nije imao neposrednih saznanja o tome koja osoba je gradila zid u dijelu koji se proteže od slova B prema C.

Proizlazi kako nitko od spomenutih svjedoka Jurić nije imao saznanja o diobi stranaka, odnosno i dogovoru glede prava u odnosu na utuženi dio nekretnine koji predstavlja zemljani put, dok im je bilo poznato da je kupac nekretnine označene sa čest. zem. 4195 bio tužitelj upravo iz razloga što su i oni sami zbog neposredne blizine bili zainteresirani za kupnju ove nekretnine od A. D. za koju je inače tužitelj dao bolju ponudu, a suglasni su u tome da je od ove nekretnine oduzeta određena površina (približno 80cm) kako bi se proširio postojeći put koji se prostire od linije A do B, pa kako je navedeno, time potvrđuju tužiteljev iskaz o proširenju puta što sada nije ni bitno jer proširenje puta na teret tužiteljeve čest zem 4195 nije od značaja za utvrđivanje vlasničkopravnog statusa predmeta spora kada sam tužitelj potvrđuje odnosno priznaje tuženoj suvlasništvo za ½ dijela puta od točke A prema točki B u odnosu na koji pravac, kako to proizlazi iz skice vještaka je vršeno proširenje i građen betonski zid za koji Jurić A. i M. tvrde da ga je gradio tužitelj, a N. J. da ga je gradio Ž. B. odnosno u dijelu lika ABJK skice vještaka.

Budući tužena priznaje tužitelju vlasništvo dijela čest. zem 4189 označenog likom LMIJL (tužiteljeva kuća i popločani plato) površine 351m2, a poriče u preostalom dijelu, proizlazilo bi da saznanja do kojih je sud došao verbalnim dokaznim sredstvima ne pružaju dovoljno osnova za odlučivanje o zahtjevu glede dijela nekretnine koju čini put odnosno u skici vještaka označeni zemljani prilazi, jer svjedok B. tvrdi da je suvlasništvo stranaka za po ½ dijela dio čest. zem. 4189 označen u skici vještaka geometra P. Č. od

31.10.2018. slovima ABCLJKA (zemljani prilazi prikazani u vještvu) površine 171m2, dok tužitelj potvrđuje da je dio označen slovima ABJKA, površine 106m2 suvlasništvo stranaka, ustrajući u tvrdnji kako je u dijelu prikazanom likom BCLJB, površine 65m2 njegovo isključivo vlasništvo, o čemu svjedoci Jurić nemaju neposrednih saznanja jer dogovoru stranaka nisu nazočili, a o izgradnji ogradnih zidova su različito iskazivali, što nije neočekivano kada se uzme u obzir da su zidovi građeni prema svjedoku B. i tužitelju još i prije početka gradnje njihovih kuća koje su započete 1980. ili 1981., pa je protek vremena do saslušanja svjedoka u 2019. zasigurno utjecao na gubitak preciznog sjećanja o tome tko je od stranaka gradio ogradne zidove, a u svakom slučaju značajno je kako spominju jednu i drugu stranu, a kao svjedocima poznato im je da se radi o putu koji objema strankama služi.

Valjalo je stoga doći do dostatnih saznanja iz ostalih provedenih dokaza.

Prema spisu priloženim pisanim ispravama proizlazilo bi kako slijedi:

- kako su dana 27. siječnja 1975. parnične stranke kao kupci sklopile sa P. D. pok. P. kupoprodajni ugovor kojim su kupile za po ½ dijela nekretninu koja je u tom ugovoru opisana kao“ sjeverna strana čest. zem. 8326/1 K.O. P., t.j. sjeverne strane građevnog zemljišta“B.“ u P. u površini od oko 1.000m2“, za tamo navedenu kupoprodajnu cijenu, pa se

dakle radilo o kupnji fizičkog dijela nekretnine, pri čemu se ugovorom (toč. 3.) prodavatelj obvezao na svoj trošak do 01.III 75. isposlovati odgovarajući položajni nacrt za uknjižbu,

- kako je, od bitnog za odluku, prema pribavljenim podacima i ispravama iz pismohrane Područnog ureda za katastar u S. (str 85-157), po zahtjevu J.D. pok. P.

Položajnim nacrtom Geoprojekta S. od 01.07.1974.

odobrenog od Zavoda za katastar i geodetske poslove u S. pod br UP-I- 1261/74 od 25.07.1974. izvršeno cijepanje čest. zem 8326/1(bez upisane površine) u čest. zem. 8326/1 površine 738m2, 8326/4 površine 16m2, 8326/5 površine 44m2, 8326/6 površine 858m2, 8326/7 površine 430m2 i 8326/8 površine 140m2 i na temelju rješenja ovog suda Z-1667/74 od 07. rujna 1974. evidentirano cijepanje u zemljišnim knjigama glede tih nekretnina vlasnosti D. P. pok P. i dr,

a u skici mjerenja od 28.06.1974. je u dijelu koji čine nekretnine 8326/6, 8326/5 i 8326/8 upisano ime D.P. p. P., prodavatelja po ugovoru zaključenom

sa strankama od 27. siječnja 1975., dok je u dijelu koji čine nekretnine 8326/1,8326/4 i 8326/7 upisano ime D.J. p P. ,

- kako je, postupajući po zahtjevu D.P. pok. P.P. nacrtom od

30. lipnja 1975., odobrenim od Zavoda za katastar u S. pod br. UP-I-1517/75

od 8.07.1975. izvršeno cijepanje čest. zem. 8326/6, kulture pašnjak, površine 858m2 u čest. zem. 8326/6 površine 356m2, 8326/9 površine 285m2, 8326/10 površine 121m2 i 8326/11 površine 96m2 te cijepanje čest. zem. 8326/8 površine 140m2, kulture put, u čest. zem. 8326/8, površine 64m2, čest. zem. 8326/12 površine 10m2 i čest. zem. 8326/13, površine 66m2, koja dioba je rješenjem ovog suda Z-2316/75 od 21. kolovoza 1975. evidentirana u zemljišnim knjigama,

- kako su tužitelj i tužena dana 27. travnja 1977. godine sklopili ugovor o diobi nekretnina kojim su, navodeći da su jedini suvlasnici za po ½ dijela zemljišta položenih u K.O. P. u ZU-2432, označenih kao čest. zem. 8326/5/6/8/9/10/11/12/13/ izvršili materijalnu diobu “jednog dijela“ tih nekretnina na način da su tuženoj u isključivo vlasništvo pripale čest. zem. 8326/9 površine 285 m2, čest. zem. 8326/8 površine 64m2, čest. zem. 8326/12 površine 10m2, a tužitelju u isključivo vlasništvo pripala je čest. zem. 8326/6 u površini od 356m2, dok su se za preostale čest. zem. 8326/5/10/11/13 suglasili da ostaju nepodijeljeno idealno suvlasništvo stranaka za po ½ dijela,

- kako je Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo, komunalne poslove i saobraćaj, odsjek za individualnu izgradnju Općine S., pod br.08/UP-1-526-77-MB od

11.08.1977., tužitelju izdao građevinsku dozvolu, dostavljenu i tuženoj, koja je postala pravomoćna 25.09.1977., za izgradnju obiteljske stambene zgrade u poluotvorenom načinu izgradnje(južni dio) tamo pobliže opisane, u čijem obrazloženju pod točkom 3., kao dokaz vlasništva se navodi izvadak iz zemljišne knjige od 16.02.1977 i ugovor o diobi od 27.04.1977. a na str. drugoj, posljednji stavak se daje opis nekretnine: "Nakon pregleda dokumentacije priložene uz zahtjev izvršen je uviđaj na licu mjesta te je utvrđeno: da nije započeto sa nikakvim radovima, te da predmetna građevinska parcela graniči sa sjevera zemljištem vlasnosti B. S., sa juga zemljištem vlasnosti D.A.

sa istoka i zapada planiranim putevima“,

- kako je postupajući po zahtjevu D.V. pok. A. i D.A. pok. M. Položajnim Nacrtom odobrenim od Zavoda za katastar pod br. U-I-

2375/80 od 16.10.1980. izvršeno cijepanje čest. zem. 8326/2 u 8326/2 površine 180m2, 8326/14 površine 89m2, 8326/15 površine 483m2, 8326/16 površine 226m2, 8326/17 površine 357m2, 8326/18 površine 62m2 i 8326/19 površine1005m2, koja dioba je rješenjem ovog suda Z-3131/80 od 5.veljače 1981 evidentirana u zemljišnim knjigama,

- kako su D. A. pok. M. kao prodavatelj te tužitelj i njegova supruga

D.R. kao kupci sklopili kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila čest. zem. 8326/2 K.O. P. površine 180 m2 za tamo navedenu cijenu time da iz priložene priznanice A.D. proizlazi da je isti u cijelosti podmiren s naslova kupoprodajne cijene pri čemu se na ugovoru ni priznanici ne nalazi datum,

- kako su dana 6. veljače 1981. parnične stranke s jedne strane te D.V udova J., D.A. pok. J. i D.D. pok. J. sklopili ugovor kojim su, polazeći od toga da su parnične stranke suvlasnici za po ½ dijela čest. zem. 8326/5/6/8/9/10/11/12/13, a D. suvlasnici za po 1/3 dijela čest. zem. 8326/1/4/7 K.O. P. i da su stranke ove parnice radi pristupa do svojih gore navedenih nekretnina kupili čest. zem. 8326/14 K.O. P. koja u naravi predstavlja put i pristupili izgradnji istog podizanjem južnog potpornog zida i nasipanju puta, a da D. nemaju pristupnog puta do svog zemljišta i kuće, sporazumno utanačili da parnične stranke svoj put koji predstavlja čest. zem. 8326/14 kojeg su proveli do istočne međe zemljišta vlasništva spomenutih D., mogu u istom pravcu prema zapadu provesti na način da će zahvatiti onoliko zemljišta D. koliko je potrebno za provođenje puta u pravcu prema zapadu uz ovlaštenje da na južnoj međi izgrade betonski potporni zid radi formiranja puta, pri čemu će tako zahvaćeno zemljište D. priznati u vlasništvo ovdje parničnim strankama, a zauzvrat je u korist D. ustanovljeno pravo služnosti prolaza pješice i kolima na teret čest. zem. 8326/14 u suvlasništvu ovdje stranaka a u korist čest. zem. 8326/1/4/7 K.O. P., uz obvezu stranaka da radi urednog pristupa do zemljišta D. na južnom potpornom betonskom zidu ostave otvor u širini od najmanje 5 metara sa istoče strane međe zemljišta D. prema zapadu,

- kako je prema posjedovnom listu broj 1809 od 24.04.1996. dostavljenom iz pismohrane Područnog ureda za katastar, B. S. ž. P. upisana kao posjednica za cijelo kat. čest 4188 kulture kuća u površini od 80m2 i dvorište od 357m2 ili ukupno 437 a prema posjedovnom listu 2605 s tužiteljem upisana kao posjednica za po ½ dijela čest. zem. 4190 dok je prema posjedovnom listu 2299 od 15.05.1996. R.A.I. upisan je kao posjednik za cijelo kat čest. 4189

kulture kuća u površini od 150m2 i dvorište od 372 te 4195 kulture oranica, površine 268m2,

- kako su tužena S.B. i njezin suprug P. kao primatelji uzdržavanja sa sinovima A.B. i Ž.B. sklopili dana 14. ožujka 2002. Ugovor o doživotnom uzdržavanju (ovjeren kod Općinskog suda u I. pod brojem R2-33/01 dana 14. ožujka 2001.) predmet kojeg su između ostalog bile i nekretnine položene u K.O. D.P. i baš "cijela kuća i dvorište u

P. izgrađeno na čest. zem. 8326/8/9 K.O. P., kasnija izmjera K.O. d. čest. zem. 8326/1 K.O. P. kojoj odgovara čest. zem. 4188 K.O. D.P upisanu u PL-1809 na ime S.B. i oranica zv." iznad kuće

označena kao d. čest. zem. 8326/1 kojoj odgovara čest. zem. 4190 K.O. D.P. upisane u PL-2605" na ime S.B..

Prema navedenom proizlazi da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja.1975. između stranaka kao kupaca i D.P. pok. P, kao prodavatelja već bilo provedeno cijepanje čest. zem. 8326/1 u 8326/5/6/8/9/10/11/12 i /13 i evidentirana dioba u zemljišnim knjigama a nakon ovog ugovora izvršeno je i cijepanje čest. zem. 8326/6 u čest. zem. 8326/6 površine 356m2, 8326/9 površine 285m2, 8326/10 površine 121m2 i 8326/11 površine 96m2 te cijepanje čest. zem. 8326/8 površine 140m2, kulture put, u čest. zem 8326/8, površine 64m2, 8326/12 površine 10m2 i čest. zem. 8326/13, površine 66m2, koja dioba je rješenjem ovog suda Z-2316/75 od 21. kolovoza 1975. evidentirana u zemljišnim knjigama, pa slijedi da su u vrijeme zaključenja ugovora o diobi nekretnina između stranaka od 27. travnja 1977. već bile formirane i u zemljišnim knjigama upisane nekretnine koje su bile predmet diobe i to čest. zem 8326/5 u površini od 44m2 koju je dobila prilikom diobe odnosno cijepanja 1974. a nakon toga do diobe se nije cijepala, a ostale nekretnine i to 8326/6, 8326/8, 8326/9, 8326/10, 8326/11, 8326/12 i 8326/13 već su bile uknjižene sa površinama koje su dobile spomenutim cijepanjem iz 1975. i u tom obliku i površini, kako je to iz ugovora razvidno su bile predmet diobe.

Dosljedno, budući je točkom II. pod 1. bilo ugovoreno da tuženoj pripada čest. zem. 8326/9 u površini od 285m2, čest. zem. 8326/8 u površini od 64m2 i čest. zem. 8326/12 u površini od 10m2 a tužitelju čest. zem, 8326/6 u površini od 356m2, onda je jasno da tužitelj nije diobom stekao i površinu prikazanu u vještvu likom BCLJB koja je tada predstavljala dio čest. zem. 8326/10 i 8326/4 jer je prema točki II diobenog ugovora čest. zem. 8326/10 ostala u nepodijeljenom suvlasništvu stranaka za po ½ dijela kao i čest. zem. 8326/5, 8326/11 i 8326/13, dok su čest. zem. ranije oznake 8326/4 obje stranke dobile na temelju ugovora od 6. veljače 1981. zaključenog s D.V., A. i D., kojim su oni, istupajući kao vlasnici puta označenog sa čest. zem. 8326/14 D. dozvolili prolaz pješice i kolima tim putem do njihovih nekretnina označenih sa čest. zem. 8326/1/4 /7, a D. njima za uzvrat dozvolili „zahvatiti onoliko zemljišta vlasnosti D.V., A. i D., koliko zahtijeva provođenje puta u pravcu prema zapadu“ priznavajući im vlasništvo tako zahvaćenog dijela.

Nadalje, tužitelj ne dokazuje da je navedeno kasnijim pravnim poslom ili po zakonu stekao, dok iz rezultata postupka nepobitno proizlazi da ova površina služi strankama kao put ustanovljen i prije gradnje, jednako kao i površina puta prikazana likom ABJKA koju su prema rezultatima postupka stranke kupile od A.D. pod tadašnjom oznakom 8326/14, kako to potvrđuje i sam tužitelj u stranačkom iskazu ne osporavajući u tom dijelu suvlasništvo tuženoj.

Posebno je reći kako upravo sadržaj ovog ugovora s D. gdje parnične stranke istupaju kao suvlasnici puta označenog sa čest. zem. 8326/14 navodeći kako su ga radi pristupa do svojih nekretnina kupili, pristupili njegovoj izgradnji podizanjem južnog potpornog zida i nasipanju, a kojeg su proveli do istočne međe zemljišta D. s kojima ugovaraju mogućnost nastavka puta u istom pravcu prema zapadu zahvaćanjem onoliko njihove zemlje koliko zahtijeva provođenje puta prema zapadu, što su im D. priznali u vlasništvo, s ovlaštenjem izgradnje betonskog potpornog zida, upravo ukazuje da su tužitelj i tužena glede nastavka tog puta koji i sada na zapadu graniči s nekretninom D. i koji je sada sporan, istupali zajedno što ne bi bio slučaj da je samo tužitelj vlasničkopravni ovlaštenik.

Na protivno ne upućuje ni sadržaj građevinske dozvole izdane tužitelju 1977. za izgradnju kuće u dijelu na koji se poziva tužitelj i koji je u ranijim obrazlaganjima citiran, već upravo opisom da građevinska parcela 8396/6 sa zapada i juga graniči planiranim putevima ukazuje u prilog ranijeg zaključka.

Nadalje, kako je to već ranije navedeno, u obrazloženju građevinske dozvole stoji kako je u dokaz vlasništva nekretnine tužitelj priložio vlasnički list i ugovor o diobi od 27. travnja 1977. pa je dakle istupao kao vlasnik čest. zem. 8326/6 koju je dobio diobom u čiju površinu nije ušla i površina koju zauzima sada sporni put ili po skici vještaka zemljani prilaz prikazan likom BCJLB a koju je tada predstavljao dio čest. zem. 8326/10, koji je ostao strankama u suvlasništvu kao ni čest. zem. 8326/4 koji je tada bio u vlasništvu i posjedu D. (sve do Ugovora od 6. veljače 1981 između parničnih stranaka i D.).

Tužitelj i ne spori da je sporna površina služila i služi strankama za prolaz do njihovih objekata što bi proizlazilo i iz kazivanja saslušanih svjedoka, pa kad se pored ranije navedenog i to uzme u obzir te nepobitno utvrđenje o zajedničkom uređivanju puta i izgradnji ogradnih zidova, zajednička kupnja čest. zem. 8326/14 od A.D., zajedničko istupanje i ugovaranje osnivanja služnosti prolaza u korist nekretnina V.D. i dr. koji su im za uzvrat dozvolili proširenje i priznali u vlasništvo dio svoje nekretnine potreban za proširenje nastavka puta upravo u spornom dijelu, zajedno se obvezali prema D. također u spornom dijelu (linija B-C skice) u ogradnom zidu ostaviti otvor za pristup njihovoj nekretnini, što je i izvršeno kako to iz skice proizlazi (otvor prema sadašnjoj čest. zem. 4075), a pored toga imajući u vidu tada nedvojbeno bliski rodbinski odnos stranaka i međusobno povjerenje, onda je osnovano zaključivati da su stranke površinu zemljanih prilaza, kako onu prikazanu u skici likom ABJKA koju su nesporno kupili od A.D. i na kojoj tužitelj tuženoj priznaje suvlasništvo, tako i onu spornu, u skici prikazanu likom BCLJB pribavili s voljom da im kao suvlasnicima služi kao put do njihovih nekretnina i tako se kod uređivanja i održavanja i ponašali.

Istina, u ugovoru o doživotnom uzdržavanju zaključenom između tužene i njezinog supruga P.B. kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te sinova im Ž i A.B. kao davatelja uzdržavanja, s druge strane, predmet pravnog posla nije i sporni dio čest. zem. 4189 što po stavu suda samo za sebe ne upućuje na zaključak protivan od izloženog, već je pretpostaviti kako je sastavljač ugovora pri njegovoj izradi polazio od posjedovnog stanja kakvo je upisano u posjedovnom listu 1809 i 2605 na koje se poziva a u kojima je tužena upisana kao posjednik, dok je tužitelj u posjedovnom listu 2299 upisan kao posjednik za cijelo čest. zem. 4189.

Glede dokaze pozivanjem na rezultate posjedovne parnice između PSP-180/16 između stranaka odgovoriti je kako iste nije sud cijenio jer parnica nije pravomoćno okončana a ostale dokaze pregledom pismena i slično također nije posebno elaborirao smatrajući ih nebitnim za zaključivanje o odlučnim činjenicama.

Kako je već naprijed navedeno, predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na geometrijski odijeljenim dijelovima nekretnine označene sa čest. zem 4189 k.o. Donja Podstrana, grafički prikazanim na skici lica mjesta izrađenoj po vještaku mjerniku 31.10.2018., sve kao osnovu parcelacije i upisa tog prava u zemljišne knjige.

Ispravno postavljen zahtjev treba glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl.5. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 ) može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojena katastarska čestica).

Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite u kojem slučaju kod pravomoćno prihvaćenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati parcelaciju predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva te dalje time, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz Zakona o zemljišnim knjigama(ZZK“Narodne novine“ 63/19) ostvariti upis prava vlasništva na svoje ime.

Shodno ranije izloženom tužitelj je na raspravi od 15. siječnja 2020. zahtjev ispravno postavio u bitnome se pozivajući na stečeno pravo vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine

Sukladno članku 388. ZV-a za razrješenje ovog pravnog odnosa primjenjuju se pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se imaju primijeniti temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Službeni list" 84/46) kao i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91).

To stoga što su prema činjeničnim utvrđenjima parnične stranke nekretninu kupili 1975. a kasnijim ugovorom o diobi iz 1977. djelomično podijelile suvlasničku zajednicu nekretnina nastalih cijepanjem na način da je između ostalog ovdje tužitelju pripala u vlasništvo i posjed nekretnina tadašnje oznake 8326/6 čiji dio sada odgovara dijelu čest. zem. 4189 što u naravi predstavlja kuću s okućnicom (u skici vještaka kuća tužitelja i popločani plato) i prikazan je likom označenim slovima LMIJL skice vještva vještaka P.Č. u čiji posjed je tužitelj i stupio i nesmetano ga uživa i u kojem dijelu kao tada nastaloj samostalnoj cjelini, mu tužena vlasništvo i ne osporava a kako je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio na snagu 1. rujna 1980. godine ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92, 77/92) to je trebalo primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika i to konkretno pravilo iz paragrafa 431. OGZ-a prema kojemu se vlasništvo nekretnine može steći faktičkim izvršenjem pravnog posla, a ne isključivo upisom u zemljišne knjige.

Proizlazi da je provedenim dokazima utvrđeno kako su stranke ovog postupka provele (djelomičnu ) diobu 1977. te stupile u posjed u diobi pripalih im nekretnina i time konzumirali ugovor o diobi, slijedom čega ovaj sud zaključuje da su po tada važećim pravilima OGZ-a stekle vlasništvo svaka svog dijela nekretnine, a time i tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. zem. sadašnje oznake 4189 (ranije 8326/6) površine 351 m2, označen u vještvu sudskog vještaka slovima LMIJL koji je faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavljao pojedinačno određenu stvar, radi čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev pod točkom I. i odlučiti kao u izreci ove presude jer izvršenjem ugovora o diobi tužitelj ima valjani osnov i način stjecanja prava vlasništva.

Time je suđeno unutar postavljenog zahtjeva pod toč. I. (čl. 2.ZPP-a), dok je u preostalom dijelu zahtjeva pod točkom I. kao i u cijelosti glede zahtjeva pod toč. II istog valjalo odbiti iz razloga koji će se niže iznijeti.

Naime, preostali dio zahtjeva pod toč. I obuhvaća dio čest. zem. 4189 površine 65m2, prikazan likom BCLJB, a zahtjev pod toč. II dio čest. zem 4189 površine 106m2, prikazan likom BJKAB, oba u naravi zemljani put ograđen zidom prema zapadu kojim se pristupa do objekata stranaka (u skici vještaka zemljani prilaz) za koju nekretninu je provedenim dokazima u postupku, kako saslušanjem samog tužitelja, tako i svjedoka Ž.B. (sina tužene) te pregledom pisanih isprava utvrđeno kako je u pitanju nekretnina koja nije bila predmet diobe te je ostala u suvlasništvu stranaka za po ½ dijela u kojem opsegu su stranke i upisane u zemljišnim knjigama, a tužitelj nije dokazao vlasništvo mimo dosuđenog radi čega je odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) pri čemu je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kuna, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05, 59/07, 148/09, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa), priloženi popis troška tako da tužitelju pripada trošak za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup na pripremno ročište od 10. travnja 2018. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 62,5 bodova, za pristup na ročište od 06. lipnja 2018., sastav podneska od 28. prosinca 2018. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, pristup na ročišta od 16. travnja 2019., 02. srpnja 2019. po 250 bodova, za pristup na ročište od 16. listopada 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 62,5 bodova te za pristup na ročište od 15. siječnja i 27. svibnja 2020. po 250 bodova što je ukupno 1875 bodova, odnosno 18.750,00 kuna, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 4.687,50 kuna, što je ukupno 23.437,50 kuna, te pristojbu tužbe i presude u iznosu od po 2.360,00 kn što zbrojeno iznosi 28.157,50 kuna.

Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnese 28. veljače 2017., da je tužena djelomično priznavala tužbeni zahtjev što je rezultiralo djelomičnim presudama na temelju priznanja od 13. prosinca 2018. i od 18. travnja 2019., te vodeći računa da je o preostalom (nepriznatom) dijelu zahtjeva suđeno na način kako je izloženo ovaj sud je mišljenja da je tužitelj u postupku uspio za 70% dok je uspjeh tužene 30% tako da bi u konačnici uspjeh tužitelja iznosio 40%,, a tužitelju od gore obračunatog iznosa pripada 11.263,00 kuna čemu je s naslova troškova vještačenja i izlaska suda na lice mjesta valjalo dodati iznos od 2.975,04 kuna, pa je tužitelju valjalo dosuditi 14.238,04 kuna.

Radnje koje su tužitelju priznate su obračunate po Tbr. 7., 9. st. 1. i 3., Tbr. 8., 48. i 50 OT-a, a ostale radnje koje je tužitelj popisao po nalaženju ovog suda nisu bile bitne za vođenje parnice, radi čega mu nisu uzete u obračun.

U Splitu, 10. srpnja 2020.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Broj zapisa: 17897-812f7

Kontrolni broj: 0bda4-6c984-26ab6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA RUBIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj

web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-

vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja

prikazati

izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje

vjerodostojnost dokumenta.