Rev-193/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 193/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja E. S. iz R., I.-tužitelja A. S. iz R. III-tužiteljice M. S. iz R., i IV-tužiteljice J. Š. iz R., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., protiv I-tuženika I. B. i II-tužene Đ. B., oboje iz R., zastupani po punomoćniku Đ. P., odvjetniku iz R., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. rujna 1995. godine broj Gž-103/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. srpnja 1994. godine, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 1999. godine,

presudio i riješio je:

Revizija tužitelja odbija se protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je dopuna žalbe tužitelja odbačena kao nepravovremena.

U ostalom dijelu revizija tužitelja se prihvaća, te se preinačuju presuda suda prvog i drugog stupnja i sudi:

Usvaja se otkaz ugovora o korištenju stana sklopljenog između R.S. i tuženika dana 27. svibnja 1968. godine.

Dužni su tuženi stan u R., L. …, I kat istočno, isprazniti od osoba i stvari, te ga tako slobodnog predati tužiteljima kao i naknaditi tužiteljima trošak praničnog postupka u iznosu od 2.975,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"I Odbijaju se tužitelji sa tuženim zahtjevom koji glasi:

"Usvaja se otkaz Ugovora o korištenju stana sklopljenog između R.S. i tuženika dana 27. svibnja 1968.g.

Dužni su tuženi stan u R., L. …, prvi kat istočno, isprazniti od osoba i stvari, te ga tako slobodnog predati tužiteljima, kao i naknaditi troškove postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

II Tužitelji su dužni I i II tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 798,60 kn u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana u dijelu koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva, a u ostalom dijelu (u odnosu na rješenje kojim je odbačena dopuna žalbe), revizija nije osnovana.

Kako je nesporno, da je dopuna žalbe podnesena nakon isteka roka za žalbu sud drugog stupnja zakonito je postupio kada je dopunu žalbe odbacio (čl. 367. ZPP), pa zbog toga u tom dijelu revizija tužitelja nije osnovana i zato je u tom dijelu odbijena.

Međutim, revizija je osnovana u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu.

U postupku je utvrđeno, da su tuženici nosioci stanarskog prava na stanu iz kojeg tužitelji traže njihovo iseljenje, a koje pravo su stekli temeljem ugovora o zamjeni stana.

Svoj tužbeni zahtjev tužitelji kao suvlasnici i davatelji stana na korištenje, (čije suvlasništvo je utvrđeno temeljem uvida u zemljišne knjige), temelje na odredbi toč. 3. st. 2. čl. 97. Zakona o stambenim odnosima (ZS), jer tvrde da tuženik već više godina ne plaćaju stanarinu.

U postupku je utvrđeno, (što nije ni sporno) da tuženici doista ne plaćaju stanarinu više godina.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev jer utvrđuju da za otkaz stanarskog prava nije ispunjen uvjet iz st. 2. čl. 97. Zakona o stambenim odnosima.

Istina, opomena koju su tužitelji putem svog punomoćnika uputili tuženima nije strogo formalno napisana u smislu citirane zakonske odredbe. Međutim, unatoč tome sudovi nižeg stupnja nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev zbog formalnog nedostatka sadržaja te opomene. To zbog toga jer prema usvojenoj sudskoj praksi, tužba za otkaz stanarskog prava temeljem toč. 3. st. 1. čl. 97. ZSO zamijenila je opomenu iz ove zakonske odredbe jer je podnesak tužitelja (tužba), kojom se traži iseljenje tuženih zbog neplaćanja stanarine uručena punomoćniku tuženih na koju su se tuženi i očitovali svojim podneskom od 23. svibnja 1994. godine (list 184), a glavna rasprava zaključena je 7. rujna 1994. godine, pa to razdoblje svakako predstavlja primjeren rok u smislu st. 2. čl. 97. ZSO u kojem su tuženi trebali i mogli platiti najamninu i tako otkloniti razlog za otkaz stanarskog prava a to tuženi nisu učinili.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev i zato je revizija tužitelja prihvaćena temeljem odredbe st. 1. čl. 395. ZPP, nižestupanjske presude preinačene i tužbeni zahtjev prihvaćen.

Odluka o trošku temelji se na odredbi st. 2. čl. 166. ZPP a trošak je tužiteljima dosuđen na ime naknade i nagrade njihovom punomoćniku po tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 13. siječnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.