Gž x-163/2014-1 · Županijski sud u Splitu

Gž x-163/2014

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivici Botici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. B. iz K. L., … 2. M. M., iz K. G., … 3. maloljetne A. M., zastupane po majci i z.z. M. M., tužiteljici pod 2., tužitelji od 1. – 3. zastupani po punomoćnici S. N., odvjetnici u T., protiv tuženika „J. osiguranje“ d.d. Z., Podružnica S., zastupanog po odvjetnicima iz O. društva G. & P., iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-399/07 od 7. ožujka 2013. godine, dana 9. listopada 2015. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se, kao neosnovana, žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-399/07 od 7. ožujka 2013. godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju da im tuženik isplati na ime naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi tužitelju pod 1. iznos od 7.238,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljici pod 2. M. M. iznos od 13.068,00 kuna, tužiteljici pod 3. iznos od 18.000,00 kuna. Pored toga, istom presudom je naloženo tužiteljima da tuženiku isplate parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.812,50 kuna.

Protiv navedene presude žalbu ulažu tužitelji pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Neutemeljeno tužitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge i odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U provedenom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za naknadu štete koju su pretrpjeli tužitelji u prometnoj nezgodi.

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu štete tužitelja, nakon što je utvrdio sljedeće:

-da je tužitelj pod 1. kao vozač osobnog automobila, a tužiteljice pod 2. i 3., kao suputnice u automobilu, dana 2. ožujka 2003. godine sudjelovali u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika,

-da je tužitelj pod 1. u ovoj nesreći trpio boli te za ovaj vid štete saznao 12. travnja 2003. godine, a tužiteljica pod 2. za ovaj vid štete doznala krajem travnja 2003. godine,

-da je tužitelj pod 1. za vid štete zbog pretrpljenog straha doznao 10. srpnja 2003. godine, a tužiteljica pod 2. dana 27. ožujka 2003. godine,

-da je tužiteljica pod 2. za umanjenje životne aktivnosti doznala u rujnu 2003. godine,

-da je tužitelju pod 1. liječenje po svim vidovima završeno 20. ožujka 2003. godine, a tužiteljici pod 2. dana 2. rujna 2003. godine,

-da je u odnosu na tužitelja pod 1. zastara nastupila 20. ožujka 2006. godine, a u odnosu na tužiteljicu pod 2. dana 2. rujna 2006. godine,

-da je zastara tražbine za tužiteljicu pod 3. nastupila 2. ožujka 2006. godine.

Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na teko utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo. Naime, sukladno odredbi članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. propisano da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva za pet godina od dana kada je šteta nastala.

U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud postupio primjenjujući odredbu članka 376. ZOO-a prilikom ocjene istaknutog prigovora zastare. Početak subjektivnog roka za potraživanje nakade uzrokovane štete ovisi istodobno od dvije činjenice; 1. ošećenikovo saznanje za štetu i 2. ošećenikovo saznanje za osobu koja je štetu učinila. Pod otećenikovim saznanjem za štetu ne razumijeva se samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine.

Obzirom na postavljene tužbene zahtjeve za novčanu naknadu za različite oblike nematerijalne i materijalne štete trenutkom saznanja za svaku od tih šteta ne smatra se vrijeme završetka liječenja. Trenutak saznanja za štetu pretrpljene fizičke boli je onaj trenutak kad su boli prestale, a najkasnije kad je završilo liječenje i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim događajem. Za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti trenutak saznanja je vrijeme kad je završilo liječenje i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje, odnosno kad je tužitelj saznao za trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti taj je trenutak je postalo jasno da se naruženost kao posljedica za dobivene ozljede ne može više ukloniti niti bitno smanjiti, za strah to je trenutak njegova prestanka odnosno trenutak kad je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje, dok za troškove za tuđu pomoć i njegu to je trenutak prestanka potrebe za takvom pomoću.

Nadalje, što se tiče tužiteljevog saznanja za osobu koja je učinila štetu, istu je sud procijenio prema vremenu kada su tužiteljima kao oštećenoj osobi bili dostupni podaci o štetniku s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajuće radnje radi ostvarenja naknade štete. U konkretnom slučaju, od vremena saznanja tužitelja za štetu i za osobu koja je štetu učinila teče zastarni rok prema svim fizičkim i pravnim osobama koje su prema važećim propisima obvezne naknaditi štetu, pa i prema osiguravajućim društvima.

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje sve relevantne okolnosti potrebne za utvrđenje činjenica i saznanja za štetu, kao i za štetnika, te u konkretnom slučaju utvrđuje sve sporne okolnosti po svakom vidu nastale štete, pa tako prvostupanjski sud utvrđuje nastup zastare za svaki od pojedinih zahtjeva istaknutih u tužbi u odnosu na svakog pojedinog tužitelja, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog štetnog događaja, te okolnostima nastupa zastare.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje nastup zastare za svaki pojedini vid istaknutog tužbenog zahtjeva i za svakog pojedinog tužitelja za naknadu štete, koje sporne činjenice utvrđuje i vještačenjem po sudskim vještacima, koji za to daju valjane, argumentirane i na zakonu osnovane razloge, a na koje stranke nisu imale primjedbi.

Nadalje, za istaknuti je žaliteljima da objektivni rok zastare propisan člankom 376. stavak 2. ZOO-a, kojim je propisana zastara potraživanja naknade štete od pet godina nakon nastanke štete, primjenjuje se kad subjektivni rok od tri godine nakon saznanja za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka, a isti ne može služiti obrnutoj svrsi kada je subjektivni rok prekoračen, o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

Sukladno navedenom, ovaj sud je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrdio pobijanu presudu, kao i odluku o trošku i odlučio kao u izreci ove presude.

U Splitu 9. listopada 2015. godine

SUDAC:

Ivica Botica, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni djelatnik

Zlata Brdar