Rev-850/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 850/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B.-J. iz Z., koju zastupa punomoćnik G. B., odvjetnica iz Z., protiv tužene Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba, Zrinski trg 11, zastupane po punomoćnicima dr. Z. i Z. Z., odvjetnicima iz Z., radi donošenja presude koja će nadomjestiti ugovor o kupnji stana, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. prosinca 1996. godine, br. Gž 1478/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenog 1995. godine, br. Ps 1790/95, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Nadomješta se Ugovor slijedećeg sadržaja:

Čl. 1.

Kupac B.J.L. iz Z., P. …, kupuje, a prodavatelj H.A.Z.U. iz Z., prodaje stan koji se nalazi u Z., P. …, u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 2482 k.o. C. i upisanoj u z.k.ul. 2483 k.o. Grad Z.

Čl. 2.

Stan iz čl. 1. ovog Ugovora ima površinu 70,48 m5, a sastoji se od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, WC- a, smočnice, zatvorene prostorije i hodnika. Stan se nalazi u prizemlju zgrade.

Čl. 3.

Kupac kupuje i idealni dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade razmjeran vrijednosti kupljenog stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe.

Čl. 4.

Cijena stana, zajdno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade iznosi 65.354,00 kn (šezdesetpettisućatristopedesetčetiri kune).

Čl. 5.

Kupac će prodavatelju cijenu stana otplačivati obročno i to svaki mjesec u roku od 20 godina.

Čl. 6.

Iznos prvog obroka iznosi 1.961,00 kn (tisućudevetstošezdesetjedna kuna), a kupac je dužan prvi obrok platiti u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog ugovora.

Čl. 7.

Ostale revalorizirane obroke, od kojih svaki u trenutku zaključivanja ovog ugovora iznosi 293,00 kn (dvijestodevedesettri kune), kupac će prodavatelju plaćati najkasnije do svakog 20-og u mjesecu počevši od kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je plaćen prvi obrok.

Čl. 8.

Prodavatelj je dužan kupcu dostavljati uplatnice sa revaloriziranim iznosima pojedinih obroka prije njihovog dospjeća.

Čl. 9.

Ako kupac ne plati dospjeli obrok u ugovorenom roku, plaća i zatezne kamate u skladu sa zakonom.

Čl. 10.

Kupac i prodavatelj utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz čl. 1. ovog ugovora. Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaje stanarsko pravo na prodanom stanu.

Čl. 11.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da na osnovi ovog ugovora i potvrde da je prvi obrok plaćen, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama ili drugim javnim knjigama u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, uknjižbu prava vlasništva u idealnom dijelu odnosno etažnog prava vlasništva na nekretninama iz čl. 1. ovog ugovora na ime i u vlasništvo kupca.

Čl. 12.

Kupac dozvoljava da prodavatelj, bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, ishodi u zemljišnim knjigama ili drugim javnim knjigama uknjižbu založnog prava na nekretnini iz čl. 1. ovog ugovora za iznos cijene od 65.354,00 kn (šezdesetpettisučatristopedesetčetiri kune), a u slučaju revalorizacije ostatka kupoprodajne cijene i za revalorizirane iznose.

Čl. 13.

Troškove zemljišno knjižne provedbe prava vlasništva iz ovog ugovora snosi kupac, a troškove upisa hipoteke prodavatelj.

Čl. 14.

Ako kupac dođe u zakašnjenje sa otplatom dvaju uzastopnih obroka ili ukupno 3 obroka, prodavatelj može od njega tražiti isplatu cijelog ostatka revalorizirane cijene stana odjednom, ostavljajući mu za to rok od 30 dana ili može raskinuti ugovor.

Čl. 15.

U znak prihvata prava i obveza iz ovog ugovora ugovorne stranke isti potpisuju,

jer će u protivnom takav Ugovor zamijeniti ova presuda, kao i da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 5.780,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"Odbija se žalba tuženice H.A.Z.U. kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1790/95 od 2. studenog 1995. godine, time da se u stavku drugom izreke ispušta tekst "jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti ova presuda".

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude preinači i tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu parničnog troška tuženoj, podredno da se iste presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, te traži trošak revizije u iznosu od 1.311,11 kn.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijane presude kao i pravilnost postupka koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj sud je ocijenio da u postupku nije učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP).

Presude sudova nižega stupnja sadrže jasne izreke i razloge iz kojih je jasno vidljivo zašto je tužbeni zahtjev prihvaćen, pa tužena neosnovano u reviziji tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP i da se pravilnost nižestupanjskih presuda zbog toga ne može ispitati. Iz izloženoga slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovom predmetu je zahtjev tužiteljice kao nositelja stanarskog prava kojim traži da se presudom zamijeni ugovor o kupnji stana, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi st. 2. čl. 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/91 - pročišćeni tekst broj 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95 - u daljnjem tekstu: ZPS).

U postupku je uvidom u zk. izvadak za zgradu u kojoj se nalazi stan koji je predmet spora utvrđeno da je zgrada upisana kao društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja upisana je tužena.

Dakle, tužena nije bila vlasnikom stana kada je tužiteljica ostvarila pravo na kupnju stana, već je bila samo nosilac prava upravljanja (korisnik) na društvenoj imovini koja je tuženoj bila povjerena.

Zbog toga tvrdnje tužene navedene u reviziji, da je ona vlasnik stana suprotne su činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteno pobijati u reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP).

Rješenje zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu br. Z-5140/95 na koje se tužena poziva u reviziji nije bilo predmet raspravljanja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, pa kad se tužena tek u reviziji poziva na to rješenje, onda ono predstavlja novu činjenicu u odnosu na primjenu materijalnog prava koju revizijski sud ne može ocijenjivati, jer se prema ocjeni čl. 387. ZPP u reviziji mogu iznositi nove činjenice samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nisu osnovani ni navodi revizije da je sporni stan bio društveno vlasništvo samo za vrijeme trajanja bivše države koja je pretvorila vlasnički režim na nekretninama iz prava vlasništva u pravo društvenog vlasništva i da nakon raspada te države, tužena opet ima pravo vlasništva s obzirom da se pretvorba društvenog vlasništva u pravo vlasništva vrši donošenjem zakona kojima se mijenja vlasnički režim, a takav zakon u odnosu na sporne nekretnine nije donesen.

Kako je tužena na spornom stanu upisana kao organ upravljanja, isti ne može biti u drukčijem pravnom režimu od ostalih stanova u društvenom vlasništvu, ni pozivom na odredbu čl. 27. Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti kako to pogrešno smatra tužena.

Tužena se neosnovano protivi tužbenom zahtjevu i pozivom na Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno, u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93) s obzirom da se taj zakon ne odnosi na prodaju stana koji je predmet spora jer zgrada u kojoj je taj stan nije postala društveno vlasništvo temeljem jednog od propisa navedenih u čl. 1. navedenog zakona.

Iz izloženog slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz navedenih razloga valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.