Rev-3638/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3638/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.P. žene M. iz P., P.P. … i R.M. žene P. iz R., R. …, koje zastupa punomoćnik S.D., odvjetnik iz Z., protiv tuženih P.L. i P.Š., oboje iz P., B.R. …, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 26. kolovoza 1992. br. Gž-836/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pagu od 19. lipnja 1991. br. P- 2/91, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih P.L. i P.Š. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je pravno nevaljana pismena oporuka pred svjedocima koju su tuženici predočili sudu kao oporuku pok. I.Š. iz P. te ona ne proizvodi nikakav pravni učinak, slijedom čega se ostavina ostavitelja ima uručiti po zakonu a tuženi su dužni solidarno tužiteljima naknaditi parnični trošak, sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja preinačena je navedena presuda suda prvog stupnja tako da je tužbenom zahtjevu udovoljeno a tuženicima je naloženo da tužiteljima solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 26.125 HRD.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja izjavili su tuženici reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ta presuda preinači.

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu da se ona odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrdio je da sada pok. I.Š. spornu oporuku nije vlastoručno potpisao (već je na nju stavio otisak prsta) pa da stoga ona nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 69. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71 i 47/78, citirano: ZN), koja propisuje oblik pismene oporuke pred svjedocima. Taj sud je međutim ocijenio da je I.Š. izjavio svoju posljednju volju u izuzetnim prilikama pa da tu njegovu izjavu posljednje volje treba smatrati valjanom usmenom oporukom. Izuzetne prilike su prema utvrđenju suda prvog stupnja nastale nekoliko godina prije oporučiteljeve smrti i trajale su sve do kraja njegovog života, a manifestirale su se kao drhtanje oporučiteljevih ruku. Zato je navedeni sud odbio tužbeni zahtjev.

Sud drugog stupnja naprotiv je ocijenio da okolnosti pod kojima je I.Š. dao izjavu posljednje volje nisu imale značaj izuzetnih prilika u smislu odredbe čl. 78. ZN, pa je stoga udovoljio tužbenom zahtjevu.

Revidenti neopravdano tvrde da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Za valjanost usmene oporuke neophodno je i po shvaćanju ovog Vrhovnog suda postojanje okolnosti koje su oporučitelju onemogućile sastavljanje pismene ili pak sudske oporuke, a višegodišnje drhtanje ruku oporučitelja zaista ne predstavlja takvu okolnost.

Tuženi se u reviziji pozivaju i na nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga se revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP).

Kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.