P-336/2016-44 · Trgovački sud u Pazinu

Poslovni broj 1 P-336/16-44

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Damiru Rabaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA V., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetnici A. Z. iz R., protiv tuženika G. d.d. O., OIB: …, (ranije: L. d.d., iz B.,), zastupanog po punomoćniku F. D., odvjetniku iz R., radi isplate 938.593,93 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. travnja 2017. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na objavi dana 2. lipnja 2017.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 938.593,90 kuna uvećano za zakonske kamate počevši od 29.12.2009. godine pa do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 72.250,00 kuna, u roku od osam dana.

Obrazloženje

U tužbi od 17. veljače 2011. tužitelj navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o građenju, Klasa: 361-01/06-01/16, Urbroj: 2167/02-04-07-25 i Opće uvjete ugovora Klasa: 361-01/06-01/16, Urbroj:2167/02-04-07-25, sve od 5.03.2007.g. i Aneks ugovoru o građenju za radove na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V., Klasa: 361- 01/06-01/16, Urbroj: 2167/02-04-08-29 od 29.02.2008.g. radi izvođenja radova na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V..

Tuženik da je pravni slijednik trgovačkog društva G. k. d.d. B..

Tuženik da nije izvršio u ugovorenom roku radove na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V. niti je otklonio nedostatke izvedenih radova.

Zato ga je tužitelj po svom predstavniku pozivao više puta da otkloni nedostatke, kao i da potpiše okončanu situaciju.

Budući se tuženik na pozive tužitelja oglušio, tužitelj je sam o svom trošku sanirao nedostatke nastale izvođenjem radova na zgradi.

Zato da tužitelj trpi štetu koja se sastoji u visini troškova nastalih radi otklanjanja nedostataka na zgradi općinske uprave u V.

Nadalje navodi da tuženik treba tužitelju platiti i penale u visini od 1 % ukupno ugovorene vrijednosti investicije dnevno zbog zakašnjenja u izvršenju ugovorenih radova. Tuženik da je radove trebao izvršiti najkasnije do 30.04.2009. godine, a primopredaja rekonstruirane zgrade bila je 28.12.2009.godine. Penali da iznose 4.132,77 kn/dnevno. Sa izvršenjem radova tuženik je kasnio 242 dana, odnosno što čini iznos od 1.000.130,30 kn na ime ugovorenih penala.

Radovi na predmetnoj zgradi da su ugovoreni u iznosu od 4.132.773,60 kn (sa PDV om). Prema okončanoj situaciji tuženik da je izvršio radove u ukupnom iznosu od 3289.471,08 kn uvećano za iznos PDV-a odnosno ukupno 4.046.049,41 kn. Nadalje, prema istoj okončanoj situaciji tuženik da duguje tužitelju 96.135,49 kn uvećano za iznos PDV-a odnosno iznos od 118.246,65 kn.

Tužitelj da je platio radi otklanjanja nedostataka na zgradi trećim osobama 48.660,23 kn (39.561,16 kn uvećano za PDV-a ) i 8.050,00 kn odnosno ukupno 56.710,23 kn. Budući da postoji međusobno potraživanje stranaka gdje tuženik duguje tužitelju ukupan iznos od 1.048.790,50 kn, tužitelj je dana 19.08.2010.g. izjavio tuženiku prijeboj za iznos od 118.246,65 kn.

Nakon izvršenog prijeboja potraživanja tuženik da duguje tužitelju još iznos od 881.883,70 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom.

Budući da je tužitelj više puta pozivao tuženika radi mirnog rješenja predmeta ove tube, a tuženik se usprkos obećanjima oglušio, tužitelj ustaje ovom tužbom.

Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe se kako je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Tt-10/4678-4 od dana 17. prosinca 2010.g. izvršeno pripajanje društva L. d.d. iz B., društvu G. d.d. iz O.. Slijedom navedenog, sve u svijetlu odredbe iz čl. 522. ZTD-a, društvo G. d.d. iz O. sveopći je pravni slijednik pripojenog društva L. d.d. iz B. te silom zakona, kao takvo preuzima sve pravne odnose pripojenog društva L. d.d. Tuženik tužbu kao pravno neosnovanu osporava u cijelosti. Tuženik predlaže podnijetu tužbu odbiti u cijelosti, a tužitelju naložiti snašanje nastalog parničnog troška. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to u ugovor o građenju na listu 6-21 spisa sa općim uvjetima ugovora, u aneks ugovor o građenju na listu 22 spisa, dopise i zapisnike na listu 23-32 spisa, troškovnik na listu 33-35 spisa, privremenu situaciju na listu 36 spisa, okončanu situaciju na listu 37 spisa, dopise na listu 38 i 39 spisa, preslik presude na listu 94-96 spisa, nalaz vještaka na listu 97-108 spisa, te u danas dostavljene preslike i zapisnik. Saslušani su svjedoci V. G. i D. R. te zakonskih zastupnika stranaka.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili su Ugovor o građenju, Klasa: 361-01/06-01/16, Urbroj: 2167/02-04-07-25 i Opće uvjete ugovora Klasa: 361-01/06-01/16, Urbroj:2167/02-04-07-25, sve od 5. ožujka 2007. i Aneks ugovoru o građenju za radove na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V., Klasa: 361-01/06-01/16, Urbroj: 2167/02-04-08-29 od 29. veljače 2008. radi izvođenja radova na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V.. Nije sporno ni da tuženik nije izvršio u ugovorenom roku radove na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V..

Sporno je koliko je dana tuženik kasnio sa izvršenjem radova, te pripada li zbog toga tužitelju pravo na naplatu ugovorne kazne (penala) u iznosu od 1% od ugovorene cijene radova dnevno za svaki dan kašnjenja.

U međuvremenu je tuženik (kao tužitelj) pokrenuo parnični postupak protiv tuženika Općine V. radi isplate temeljem okončane situacije a sve iz istog događaja odnosno izvođenja radova na zgradi Općinske uprave u V.. Predmetom tog postupka bilo je i utvrđenje nedostataka, odnosno tko ih je i u kojem iznosu uklonio. Ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-149/15-66 od 28. travnja 2016. Postupak je po žalbi tamo tuženika Općine V. u tijeku kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Slijedom navedenog predmet ovog postupka je isplata penala sukladno ugovoru o građenju i općim uvjetima i od 5. ožujka 2007., odnosno sukladno odredbama aneksa ugovora o građenju za radove na rekonstrukciji zgrade od 29. veljače 2008. godine.

Uspoređujući međusobno iskaze svjedoka V. G. i D. R. ovaj sud zaključuje da su stranke ugovor o građenu zaključile u srpnju 2007. godine, da je prvotno ugovoreni rok dovršetka građenja bio veljača 2008., da se radilo se o radovima rekonstrukciji relativno stare zgrade Općine V., u povodu koje je bilo u odnosu na ugovorene još i dodatnih poslova, primjerice ojačanje konstrukcije i slično. Radovi su se dosta odužili, puno više od ugovorenog roka izvršenja, zbog čega je 29. veljače 2008. zaključen aneks ugovor o građenju u kojem je dogovoren krajnji rok dovršetka radova 30. travnja 2009. godine, te penali za slučaj kašnjenja u omjeru od 1% dnevno od ugovorene cijene. Međutim i bez obzira na tako produženi rok i ugovorene penale tuženik je i dalje kasnio, Kako su sa početkom 2010. morali preseliti u taj prostor sa tuženikom su dana 28. prosinca 2009. sastavili zapisnik po kojem su primili radove zajedno sa nedostacima u gradnji odnosno rekonstrukciji zgrade Općine. Zapisnik o tijeku primopredaje zgrade od 26. listopada 2009. sastavljen je nakon što je zajedno sa izvođačem i nadzornim inženjerom pregledan cijeli objekt i nakon što su utvrđeni uočeni nedostaci. Na temelju tog zapisnika tuženik je bio dužan ispraviti nedostatke i predati prostor sljedeći tjedan nakon potpisivanja zapisnika. No zapisnika u tom smislu sljedeći tjedan nisu potpisivali, a Općina V. je već tada u listopadu 2009. godine preuzela radove odnosno preuzela zgradu u posjed budući su se morali pripremiti za useljenje koje se trebalo dogoditi početkom 2010. godine. Zgradu su fizički preuzeli početkom studenog 2009. godine. U aneksu ugovora ugovorili su penale od 1% dnevno, bez ograničenja, budući da nije bilo drugog načina kako privoliti tuženika da dovrši ugovorene radove. Izvođač je prihvatio tu odredbu s uvjerenjem da će radove izvršiti i prije tako ugovorenog dodatnog roka. Tim aneksom sanirano je već dotadašnje kašnjenje u izvođenju radova i dodatno produljen krajnji rok. Izvođač je bio svjestan toga da je do kašnjenja pretežito došlo njegovom krivnjom, a što je potvrdio potpisom predmetnog aneksa. Prema uzancama u graditeljstvu predviđena je maksimalna ugovorna kazna od 5% ugovorene cijene, međutim osim u tom dijelu ugovorna kazna pokriva i moguću štetu koju bi investitor mogao pretrpjeti zbog kašnjenja radova. Zapisnik o preuzimanju radova nikad nije sastavljen.

Općinski načelnik tužitelja F. Š. u svom iskazu navodi da su se u tijeku radova doista pojavljivali dodatni i nepredviđeni radovi, pa su to uredili aneksom ugovora iz kolovoza 2008. godine. Tim su aneksom prihvatili okolnosti dodatnih radova, dogovorili i dodatni iznos zbog takvih dodatnih radova, ali su i ugovorili penale za slučaj kašnjenja u dovršetku radova. U odnosu na radove oko uređenja interijera također stoji tvrdnja da su pojedini izvođači utjecali na rokove dovršetka radova drugih izvođača. Na zahtjev podizvođača sa tuženikom su zaključili više ugovora o cesiji, na taj su način jamčili podizvođačima da će njihovi računi biti plaćeni, pa su potom isti pristupili dovršetku radova.

Smatra da je primopredaja objekta izvršena u prosincu 2009. godine kako to proizlazi iz priloženog zapisnika. Aneksom ugovoru o građenju u čl. 4 ugovorili su penale u iznosu od 1% dnevno za svaki dan kašnjenja. Taj su aneks napisale službe tužitelja, uz sugestije nadzornog inženjera M. R., ali tvrdi da je tuženik znao za sadržaj tih odredbi te da su nadležne službe tuženika sigurno taj aneks proučile prije negoli ga je A. Č. u ime tuženika potpisao. Poznato mu je da se inače penali u praksi ugovaraju, a i u sudskoj praksi dosuđuju do vrijednosti od 5% od ukupno ugovorenih radova.

Nadalje, zakonski zastupnik tuženika A. Č. u svom iskazu ističe da je adaptacija zgrade je bila vrlo zahtjevna, da su se svo vrijeme izvođenja radova pojavljivali su se novi i nepredviđeni radovi, a osim toga kroz dvije ljetne sezone nisu mogli raditi zbog zabrane rada u uvjetnoj sezoni. Pored navedenog bilo je puno dodatnih radova na interijeru koji su bili komplicirani i zahtjevni, a jednako tako bili su komplicirani i sami zahtjevi investitora. Zbog složenosti radova iste nije bilo moguće dovršiti na vrijeme. Pored navedenog tužitelj da je sa drugim izvođačem ugovorio uređenje interijera, pa su ti radovi kasnili, čime su prouzročili naše kašnjenje u tom dijelu posla.

Zbog navedenog zaključili su aneks ugovor o građenju od 29. veljače 2008. kojim smo krajnji rok za izvođenje radova produžili do 30. travnja 2009. Tvrdi kako su se dogovorili na način da će se penali obračunavati u iznosu od jednog promila dnevno. Omjer od 1% penala da je uvjerljivo previsok, inače se na taj način penali ne ugovaraju. Priznaje da je u izvođenju radova bilo kašnjenja, ne zna točno koliko dana. Tužitelj je objekt preuzeo u listopadu 2009. godine. Prvi zahtjev za plaćanje penala od strane tužitelja dostavljen je dopisom od 19. kolovoza 2010. kojim su ih prije svega pozvali na otklanjanje nedostataka.

O iznosu koji tužitelj zahtjeva prvi su put čuli tek po primitku tužbe u ovom postupku, prije tog trenutka tužitelj ih nije pozivao na plaćanje penala, npr. izdavanjem računa ili slično.

Konačno, uspoređujući iskaze saslušanih svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka međusobno, te sa ostalim provedenim dokazima, ovaj sud zaključuje da je tužitelj zgradu preuzeo krajem listopada 2009. (iskazi svjedoka V. G. i D. R. i zakonskog zastupnika tuženika A. Č., zapisnik od 26. listopada 2009. na listu 27-29 spisa), te da je tužitelj prvi puta zahtjev za plaćanje penala dostavili tuženiku dopisom od 19. kolovoza 2010. (dopis na listu 39 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika A. Č.).

Iako je tužitelj sastavio i Zapisnik o preuzimanju rekonstruirane zgrade Općine V. od 28. prosinca 2009. isti nije od značaja, napose stoga što ga tuženik nije potpisao ni ovjerio. Međutim, u konačnosti okolnost da li je tužitelj zgradu preuzeo 26. listopada 2009. ili 28. prosinca 2009. nije od posebnog značaja za ovaj postupak.

Naime, kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze (članak 353. stavak 4. ZOO-a), vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i ispunjenje obveze. Njemu to pravo ne pripada ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja saopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu (članak 353. stavak 5. ZOO-a). S obzirom na to da je tužitelj primio tuženikovo ispunjenje ugovorne obveze (26. listopada 2009. ili 28. prosinca 2009.), ali mu je propustio bez odgode izjaviti da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, on je to svoje pravo izgubio. Bez značaja je to što stranke nisu posebno ugovorile tužiteljevu obvezu da bez odgode tuženika izvijesti o pridržaju svojeg prava na ugovornu kaznu. Riječ je o zakonskom uvjetu za ostvarenje tog prava i nije ga potrebno posebno ugovarati.

Kao što je već navedeno, mije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o građenju od 5. ožujka 2007. i Aneks ugovoru o građenju za radove na rekonstrukciji zgrade općinske uprave u V., od 29. veljače 2008. i kako je u čl. 4 . Aneksa ugovoru o građenju ugovoreno pravo tužiteljice na ugovornu kaznu u visini od jednog postotka dnevno od ukupne ugovorne cijene radova za svaki dan zakašnjenja, u slučaju da izvođač ne dovrši ugovorene radove u ugovorenom roku. Nije sporno ni da tuženik, kao izvođač, nije predao tužiteljici rekonstruiranu zgradu u ugovorenom roku (30. travnja 2009.). Međutim, nije sporno ni da je tužiteljica objekt preuzela, a da pri tome nije istaknula svoje pravo na naplatu ugovorne kazne. Dakle, tuženik se zaista ugovorom tužiteljici obvezao platiti ugovornu kaznu, no to još uvijek nije dovoljno da bi njoj to pravo i pripadalo. Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze (čl. 353. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i ispunjenje obveze. Njemu to pravo ne pripada ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja saopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu (čl. 353. st. 5. ZOO-a). S obzirom na to da je tužiteljica primila tuženikovo ispunjenje ugovorne obveze, ali mu je propustila bez odgode izjaviti kako zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, ona je to svoje pravo izgubila. Zato je naslovni sud stajališta da, na temelju činjenice što je tužiteljica propustila tuženika pravovremeno izvijestiti o pridržaju prava na ugovornu kaznu, nije osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 938.593,90 kn na ime ugovorene kazne (penala). Ovakvo stajalište izneseno je u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1408/10-3 10. veljače 2011. i Pž 3312/05-3 od 23. listopada 2007.

Istina, odredbom iz članka 353. stavak 5. ZOO-a, nije određeno u kojem obliku vjerovnik treba izjaviti da zadržava rečeno pravo, međutim, u smislu ove odredbe priopćenje (izjava) vjerovnika mora biti dana s trenutkom kada je vjerovnik u okolnostima pojedinog slučaja nakon primitka ispunjenja svoje pravo na ugovornu kaznu mogao „bez odgađanja“ priopćiti dužniku, s tim da takva izjava mora biti određena te izričita i učinjena na siguran način, što prema utvrđenju pobijane presude nije ostvareno u konkretnom slučaju, dok se to tužbom već zbog njezine pravne prirode (jer tuženik za nju saznaje tek nakon što mu je sud dostavi radi davanja odgovora na tužbu), u pravilu i najčešće ne može valjano postići. Tako pravo na isplatu ugovorne kazne gubi vjerovnik koji je primio ispunjenje obveza, a u smislu odredbe čl. 353. st. 5. ZOO-a nije bez odgađanja saopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. (VSRH Rev-x 836/13-2 od 9. veljače 2016., Revt 270/2012-2 od 11. rujna 2014., Rev 153/2010 od 11. svibnja 2010., Revt-91/09 od 14. listopada 2010.)

U konkretnom slučaju takve izjave nije niti bilo, već tužitelj prvi puta plaćanje penala potražuje tek dopisom punomoćnika od 19. kolovoza 2010., odnosno protekom 8 (ili 10) mjeseci dana od dana preuzimanja objekta. Izjava o pridržaju dana nakon osam mjeseci ne može smatrati izjavom bez odgode.

Stoga tuženik osnovano osporava osnovanost podnesene tužbe tj. zahtjeva za isplatom penala, obzirom da nisu ispunjeni svi zakonom propisani razlozi za njihovu isplatu. Budući da tužbeni zahtjev nije osnovan, nije bilo potrebe provoditi po tužitelju predloženi dokaz vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke na okolnosti izvršenih radova, primopredaje zgrade, dana zakašnjenja izvođenja radova prema predmetnim ugovora i dr. u svezi isplate penala, zbog čega je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen. Podredno, po zaključku ovog suda ugovorena kazna od 1% od ugovorene vrijednosti investicije dnevno nerazmjerno je visoka s obzirom na vrijednost i značenje predmeta obveze, te bi iznos ugovorne kazne valjalo smanjiti na primjereniji iznos. Međutim, kako već zbog ranije navedenih okolnosti ovaj sud tužbeni zahtjev cijeni neosnovanim, nije se upuštao u raspravljanje i odlučivanje o tom pravnom pitanju.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl 158. st. 1. ZPP-a. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je u cijelosti dosuđen i parnični trošak. Parnični trošak tuženika odnosi se na sastav odgovora na tužbu od 4. travnja 2011. u iznosu od 9.300,00 kn, na sastav podnesaka od 4. svibnja 2011. i od 13. travnja 2012. u iznosu od 18.600,00 kn (za svaki podnesak po 9.300,00 kn), sukladno Tbr. 8. t.1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09; TNNTRO), na zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku dana 25. siječnja 2017., 28. veljače 2017 i 26. travnja 2017. u iznosu od 27.900,00 kn (za svako ročište po 9.300,00 kn), sukladno Tbr. 9. t.1. TNNTRO. Sukladno Tbr. 42. TNNTRO tužitelju je priznat pripadajući PDV u iznosu od 13.950,00 kn. Tuženiku je priznat i trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn. Tuženiku stoga pripada pravo na parnični trošak u ukupnom iznosu od 72.250,00 kn.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu, dana 2. lipnja 2017.

Sudac

Damir Rabar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika