II Kž-752/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 752/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 29. listopada 2010. godine, broj K-22/10 o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli, na temelju odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. D. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presude zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: KZ) u vezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a u izrečenu kaznu uračunato mu je i vrijeme provedeno u pritvoru od 26. ožujka 2010. pa nadalje.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu optuženik putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se žalba prihvati i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je utvrdio prvostupanjski sud da i nadalje postoje razlozi za

l. 102. st. 1. toč. 3. ZKP. daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. D. M. iz osnove u č

II Kž 752/10-3

Opt. D. M. nepravomoćno je osuđen zbog kontinuirane prodaje veće količine opojne droge kokain M. L. i N. V. u razdoblju od 2007. do 22. ožujka 2010. godine za iznos od 400,00 do 500,00 kuna po gramu i posjedovanja radi prodaje količine od 97,05 grama ove opojne droge. Osim što je prodavao drogu M. L. on ga je i upućivao kome će ju dalje prodavati.

Prodaja droge optuženiku je bila izvor zarade, a na razmjere materijalne dobiti ostvarene kaznenim djelom ukazuje i okolnost da je optuženik u cijelom razdoblju svoje kriminalne aktivnosti bio nezaposlen, tako da je novcem pribavljenim prodajom opojne droge uzdržavao troje maloljetne djece, a u jednom dijelu perioda i suprugu koja je napustila svoje radno mjesto.

Sve navedeno upućuje na dugotrajnost i upornost u optuženikovoj kriminalnoj aktivnosti, njezin značajan opseg koji se ogleda u većoj količini tzv. teške opojne droge koja je predmetom izvršenja djela i savjetodavnoj ulozi pri njenoj daljnjoj distribuciji. Kada se uz to u obzir uzme i okolnost da je optuženik prodaju opojne droge pretvorio u svoje zanimanje kao jedinom načinu stjecanja sredstava za život, onda je, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti, ispravna ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoje upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okr. D. M., ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponoviti istovrsno kazneno djelo, što opravdava produljenje pritvora protiv ovog okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Nisu osnovani navodi u žalbi optuženika da se supruga optuženika u međuvremenu ponovo zaposlila, te da je i optuženik za vrijeme boravka u pritvoru shvatio važnost zaposlenja, i počeo tražiti posao, jer ti argumenti nisu takvog značaja da bi doveli u pitanje postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao i ni podatak o raskidu ugovora o kupnji stana. Također nije prihvatljiv ni prijedlog optuženika da mu se pritvor zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 90. st. 2. ZKP, s obzirom da se takvom mjerom, po ocjeni ovoga suda, ne bi mogla postići svrha zbog koje je pritvor određen i produljen.

Budući da podnesenom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398 st. 3. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. studenog 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.