I Kr-676/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 676/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika, Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Osijeku br. KV-US-32/11 (K-US-9/10) od 21. listopada 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2011. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Ž. G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. K-Us-9/10 od 29. listopada 2010. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-Us-159/10 od 11. svibnja 2011. godine, osuđen je Ž. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

Osuđenik se nalazi u pritvoru, a kasnije na izdržavanju kazne, od 19. veljače 2009. godine.

Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da mu je umro otac dana 31. svibnja 2009. godine, a majka mu je teško bolesna i nepokretna te se nema tko o njoj brinuti. Osim toga, navodi da je otac troje mlt. djece, a njegova supruga ima minimalna primanja zbog čega je materijalna situacija u obitelji vrlo teška. S obzirom na svoje uredno ponašanje tijekom izdržavanja kazne, smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući predmet, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

I Kr 676/11-4

Zahtjev nije osnovan.

Okolnosti istaknute u zahtjevu dijelom nisu nove, a dijelom nemaju potreban značaj da bi očito dovele do izricanja blaže kazne.

Naime, činjenica smrti osuđenikovog oca nije nova jer je već isticana u osobnoj žalbi osuđenika protiv prvostupanjske presude, a okolnost da je osuđenik otac troje mlt. djece bila je poznata sudovima te je izrijekom cijenjena kao olakotna.

Tvrdnja zahtjeva da je osuđenikova majka teško bolesna i nepokretna ničim nije dokumentirana, ali sve kada bi se i prihvatila istinitom, ta okolnost nema potreban značaj da bi, da je i bila poznata sudovima u vrijeme donošenja presude, očito dovela do blaže osude.

Pogoršane materijalne prilike u obitelji osuđenika redovita su posljedica odlaska jednog člana na izdržavanje kazne pa se ne radi o okolnostima kakve ima u vidu odredba čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97).

Konačno, uredno ponašanje osuđenika za vrijeme izdržavanja kazne može biti od utjecaja jedino pri odlučivanju o uvjetnom otpustu.

Kako osuđenik u svom zahtjevu nije istakao okolnosti potrebne kvalitete temeljem kojih bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, temeljem čl. 416. st. 6. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. prosinca 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.