Legislator Case Law & Legislation
K-Rz-1/2015-1 AI generated

K-Rz-1/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Case Number K-Rz-1/2015-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

da je tijekom 1993. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u Š. B. kao pripadnik HVO-a, „K. b." Š. B., postupao protivno odredbama članka 3. stavka 1. točke a) i c) te članka 13. III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. i članka 4. stavka 2. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977. tako što je:

Legislator headnote

AI generated

K-Rz-1/2015-1 · Županijski sud u Splitu: dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata civilno stanovništvo ubijao, mučio, nečovječno postupao prema njemu, nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnoga integriteta i zdravlja, pa da je time počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo - ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika - djelo označeno i kažnjivo po članku 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i opisano pod točkom 1. ovog rješenja, te kazneno djelo - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike i Hrvatske i opisano pod točkom 2. ovog rješenja, sve u svezi s člankom 43. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-Rz-1/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću za ratni zločin sastavljenom od sudaca ovog suda Slavka Lozine, kao predsjednika vijeća za ratni zločin, te sudaca Davora Svaline i Bruna Kleina kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dubravke Bajo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. H. zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo-ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika-djelo označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH te kazneno djelo-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva-djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH, nakon održane javne rasprave u nazočnosti optuženika I. H. osobno, branitelja optuženika D. P., odvjetnika u S., te zamjenice ŽDO-a Split Julijane Stipišić, dana 17. lipnja 2016.,

p r e s u d i o j e

Optuženik: I. H. zvani „Č.“, OIB: ..., sin pok. V. i J., rođ. P., rođen .... u M., s prebivalištem u H., ... (kod I. M.), državljanin Republike Hrvatske i BiH, umirovljeni policajac sa završenom SSS, s mirovinom od oko 7.000,00 kuna, otac troje djece, od kojih jedno od četrnaest godina, u izvanbračnoj zajednici, vlasnik osobnih vozila: VW Polo, Passat, reg. oznake ST ..., vodenog skutera, stana u Z. od 68 m[2] na adresi ..., te suvlasnika obiteljske kuće i zemljišta u Š. B., selo M., vojsku odslužio, odlikovan, (protiv koga se vodi postupak pred Županijskim sudom u Mostaru), rješenjem suca istrage Županijskog suca u Splitu određena mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. ZKP-a.

Temeljem odredbe članka 453. ZKP-a,

oslobađa se optužbe

1. da je tijekom 1993. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u Š. B. kao pripadnik HVO-a, „K. b." Š. B., postupao protivno odredbama članka 3. stavka 1. točke a) i c) te članka 13. III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. i članka 4. stavka 2. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977. tako što je:

- neutvrđenog dana u mjesecu svibnju 1993., u Š. B. u večernjim satima iz podrumskih prostorija Policijske postaje Š. B., u kojoj je bilo zatočeno najmanje 35 Bošnjaka - pripadnika AR BiH, među kojima i E. B., osoba X i A. Ć., izveo zatočenika E. B. u hodnik, ispitivao ga o jedinicama AR BiH, o njihovim zapovjednicima i položajima, na koja pitanja zatočenik E. B. nije odgovarao, da bi ga potom više puta udario šakom u predjelu lica, uslijed kojih udaraca je E. B. slomljena nosna kost i oko zatvoreno, nakon čega ga je nastavio udarati šakama u predjelu rebara slomivši mu tri rebra,

- neutvrđenog dana u mjesecu svibnju 1993. u Š. B., zajedno sa više nepoznatih pripadnika HVO-a, ušao u podrumske prostorije Policijske postaje Š. B., govoreći da su njegovog brata M. ubili muslimani i da će se zbog toga osvetiti, gdje je zatočenog pripadnika AR BiH - zatočenika X počeo udarati po tijelu, a potom mu naložio da uđe u posebnu prostoriju, da bi ga potom pitao tko su među zatočenicima pripadnici AR BiH, te nakon što zatočenik X u prvo vrijeme nije odgovarao na postavljena pitanja, zajedno sa drugim nepoznatim pripadnicima HVO-a, stali ga udarati šakama i nogama po raznim dijelovima tijela, a nakon što je zapalio cigaretu istog pljusnuo naredivši mu da isplazi jezik i na jeziku mu ugasio cigaretu, a potom ga prisilio da istu guta, nakon čega mu je naložio da deset puta udari glavom o zid, što je zatočenik X i učinio pri tome brojeći udarce,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava ratne zarobljenike mučio, prema njima nečovječno postupao i nanosio im velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja,

2. tijekom 1993. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u D. kod Š. B., kao pripadnik HVO-a, „K. b." Š. B., postupao protivno odredbama članka 3. stavka 1. točke a) i c), te članka 13., 27. i 32. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., i članka 4. stavak 2., te članka 13. stavak 2. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977. tako što je:

- noću 4/5. srpnja 1993., sa dva nepoznata pripadnika HVO-a, došao u školu u D. kod Š. B., u kojoj je bez pravnog osnova bilo zatočeno više od 50 civilnih osoba - Bošnjaka, ušao u učionicu i naložio zatočenicima da se okrenu prema zidu sa pognutim glavama, a potom „na preskok“ udario više zatočenika, među kojima i zatočenika A. Ć., udarivši ga šakom u predjelu sljepoočnice uslijed čega je istome pukla arkada,

- neutvrđenog dana u mjesecu srpnju 1993. u noćnim satima, zajedno sa nepoznatim pripadnikom HVO-a, ušao u školu u D. kod Š. B., govoreći „Ustajte balije", a potom naložio zatočenim civilnim osobama da ustanu i da se okrenu licem prema zidu sa rukama podignutim uvis, nakon čega ih je udarao rukama i nogama po tijelu, a

ponekad gađao i konzervama, te udarao drškama od metle pa je tako:

a) postupao prema zatočeniku S. G.,

b) zatočenika S. K. drškom pištolja udario u lice,

c) zatočenika A. Ć. snažnim karate udarcem udario u predjelu porebrice od čega je pokleknuo, a potom ga nastavio udarati nogama,

d) zatočenu osobu Y udario nogom u lijevu porebricu i stomak,

e) zatočenika S. S. natjerao da pojede plastičnu bocu a on je žvakao, zaprijetivši mu da će ga ubiti ako to ne učini,

f) zatočenika Ć. Ć. udarao po tijelu, a pogotovo kada je isti podmetao svoja leđa da udari njega, a ne A. L.,

g) zatočenika A. L. više puta šakama i nogama udarao po raznim dijelovima tijela i gađao punim konzervama u glavu, a u jednom navratu ga zarezao nožem po licu, dok mu je u drugom navratu naložio da klekne i dao mu pola kruha naloživši mu da ga za tri minute pojede, nakon čega ga je šakom udario u obraz jer je isti imao puna usta kruha od čega je oštećeni pao na koljena, a potom ga je još nekoliko puta nogom udario u butinu lijeve noge,

h) zatočenika S. H. udario više puta drvenom drškom po glavi od čega je ista pukla, a potom ga nogom udario u lice raskrvarivši ga i slomivši mu zube,

i) zatočenika A. K. udarao nogama i rukama te drškom od metle po čitavom tijelu, j) zatočeniku A. Š., naložio da klekne i udario nogom u predjelu leđa, potiljka i glave, uslijed kojih udarca mu je rasječena donja usna,

k) zatočeniku S. Ć. upućivao i uvrede psujući mu balijsku majku i tjerao ga da pjeva ustaške pjesme,

- dana 24. srpnja 1993., u školi u D. kod Š. B. u podnevnim satima zajedno sa nepoznatim pripadnikom HVO-a, ušao u jednu od učionica u kojoj su bile zatočene civilne osobe - Bošnjaci gdje je više puta udario zatočenog M. K. nogom u predjelu srca, nakon čega gaje oštrim predmetom udario u predjelu stražnjeg dijela lubanje zadavši mu povredu u vidu sječne rane potiljne kosti lubanje i razderno- nagnječnu ranu sa prijelomom i utisnućem lijeve sljepoočnice i utisnućem kosti ka lubanjskoj duplji, od kojih povreda je na licu mjesta preminuo,

- dana 24. srpnja 1993. u školi u D., kod Š. B., u popodnevnim satima, nakon što je prouzročio smrt zatočenika M. K., ušao u susjednu učionicu i naložio zatočenim civilnim osobama L. A., S. S. i A. Š. da se skinu goli, nakon čega ih je prisilio na međusobne spolne odnose, govoreći im da će ih ubiti ako to ne učine,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata civilno stanovništvo ubijao, mučio, nečovječno postupao prema njemu, nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnoga integriteta i zdravlja, pa da je time počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo - ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika - djelo označeno i kažnjivo po članku 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i opisano pod točkom 1. ovog rješenja, te kazneno djelo - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike i Hrvatske i opisano pod točkom 2. ovog rješenja, sve u svezi s člankom 43. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Optužnicom ŽDO-a u Splitu broj K-DO-45/2013 od 19. siječnja 2015. optužen je I. H. zvani Č. zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo-ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika-djelo označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH, te kazneno djelo-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva-djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZRH, a koja djela da je počinio na način naveden u izreci presude.

Na raspravi, kao i prethodno na pripremnom ročištu optuženik je upozoren sukladno zakonskim odredbama te je isti izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima iz članka 239. stavka 2. i članka 413. stavka 2. ZKP/08, te izjavio da se ne osjeća krivim za djela koja mu se stavljaju na teret.

Nakon što su stranke na raspravi iznijele uvodne govore pristupilo se dokaznom postupku.

Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci optužbe i to E. B., A. L., M. P., S. S., B. K., R. K., S. Č., A. Š., S. B., S. S., B. B., te zaštićeni svjedoci pod kodnim imenima "x" i "y". Također tijekom postupka saslušani su i svjedoci obrane i to N. V.. A. H., V. Č. i D. M..

Zamjenica ŽDO-a Split izvela je dokaze pregledavanjem i čitanjem dokumentacije i to:

1. Odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o proglašenju ratnog stanja ("Službeni list BiH“, broj 7/92), od 20. lipnja 1992. (list 96),

2. Odluku Predsjedništava Republike Bosne i Hercegovine o ukidanju ratnog stanja („Službeni list BiH”, broj 50/95), od 28. prosinca 1995. (list 97),

3. Ovjerenu kopiju ovjerene kopije Mirovnog sporazuma i Aneks Mirovnog sporazuma od 23. veljače 1994. (ovjerena kopija nalazi se u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj: X- KR/05/42), (listovi 98 - 99),

4. Ovjerenu kopiju popisa logora HVO-e u Hercegovini, koja je u ICTY u Hagu evidentirana pod brojevima: 02064768 do 02064790, čiju autentičnost je pečatom i potpisom ovlaštene osobe potvrdio ICTY u Hagu, (listovi 100 - 111), (ovjerena kopija se nalazi u spisu Suda Bosne i Hercegovine broj : X-KR-05/42),

5. Ovjerenu kopiju akta Ministarstva obrane/Obrane Bosne i Hercegovine broj: 08-04- 65- 3/06 od 13. travnja 2006. (list 112),

6. Foto-dokumentaciju MUP-a HNK Mostar pod brojem 94/98 od 03. lipnja 1998. prigodom ekshumacije posmrtnih ostataka M. K., (listovi 273 - 279),

7. Akt Matičnog ureda Grada Mostara - Područnog ureda Stari Grad broj: 04/11- 15- 8644/07 od 12. prosinca 2007. (list 120 a),

8. Akt Grada Mostara - Odjel za organizaciju, pravne poslove i opću upravu - područni ured Jugozapad broj: 04-1V-15-77722/07 od 05.12.2007. (list 121),

9. Zapisnik o ispitivanju vještaka dr. I. D. i H. Ž. pred Višim sudom u Mostaru od 25. kolovoza 1998. (list 122 - 125, 269 - 272 ),

10. Nalog Županijskog tužiteljstva Zapadnohercegovačke županije Široki Brijeg broj: KT- 66/05 od 27. listopada 2005. o provođenju sudsko-medicinskog vještačenja (list 126),

11. Zapisnik o ispitivanju vještaka dr. I. D. pred Županijskim tužiteljstvom Zapadnohercegovačke županije Široki Brijeg broj: KT-66/05 od 31.10.2005. (list 262-268),

12. Izvod iz Matične knjige umrlih općine Centar Sarajevo broj: 08/13-4-344522/07 od 24.12.2007. za dr. I. D. (list 131),

13. Izvod iz Registra baze podataka (CIPS) za I. H., (list 132 - 133),

14. Spisak HVO-a za isplatu osobnih dohodaka za studeni 1993. K. b. IATJ (listovi 445 - 456),

15. Akt Jedinice „ Pravda puta „ Tužiteljstva Tribunala u Hagu broj:047251/ CDP/RR819 od 12. kolovoza 2004. kojim je predmet protiv I. H. svrstan u kategoriju A “ standardnih oznaka sukladno „Pravilima puta ", (list 170),

16. Akt Ministarstva obrane Federacije Bosne i Hercegovine-Odjel za obranu Široki Brijeg broj: 24-3-01-03-32-21/05-2 od 20. svibnja 2005. (list 171),

17. Ovjerenu kopiju Vojne iskaznice i Abecednog kartona za I. H., (list 438 -439),

18. Ovjerenu kopija Rješenja MUP HR HB br: 03-6/2-190-1/95 od 03.02.1995. (list 437).

19. Ovjerenu kopiju Rješenja MUP Županije Zapadnohercegovačke -Ljubuški broj: 02- 1-515-357/97 od 04. kolovoza 1997. (list 436),

20. Ovjerenu kopiju Rješenja MUP Županije Zapadnohercegovačke-Ljubuški broj:02-l- 126-17/98 od 16. studenog 1998. (list 435),

21. CD s pravomoćnom presudom MKSJ u Hagu broj:IT-98-34 od 31. ožujka 2003. u predmetu “ Tužitelj protiv M. N. zvanog T. i V. M. zvanog Š.“.

Obrana optuženika je izjavila da nema u spis predati neku novu dokumentaciju koja ne priliježe spisu.

Suglasnošću stranaka na raspravi od 15. lipnja 2016. pročitani su iskazi svjedoka datih u Tužiteljstvu BiH i to S. G., A. Ć., A. Ć., S. H. i A. K.

Na istoj raspravi suglasnošću stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke A. A. o načinu nanošenja tjelesnih ozljeda koje je zadobio pokojni M. K. dana 24. srpnja 1993. u mjestu D., O. Š. B. od kojih je ozljeda smrtno stradao. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Svjedok E. B. na raspravi pred ovim sudom od 2. prosinca 2015. izjavio je da se ne može sjetiti događaja iz 1993. zbog kojeg je i pozvan kao svjedok na raspravu. Ono čega se sjeća da je bio zatočen u PP u Š. B., da ne zna ni vremenski točno koliko je bio zatočen. Potom navodi da je tijekom oružanog sukoba između AR BiH i HVO-a bio u sedam logora, te da se ne može ni sjetiti što je sve pretrpio. Što se tiče optuženika I. H. zvanog Č. da njega ne poznaje ali da je čuo da se pričalo i govorilo da je sudjelovao u mučenju i zlostavljanju pritvorenika. On da neposrednih saznanja o tome nema. Dok je bio pritvoren u PP u Š. B. da ih je bilo oko 15-ak pritvorenika, da se prema njima ponašalo brutalno, da su bili tučeni, da su morali držati ruke na glavi i prisiljeno gledati prema podu te da nisu smjeli gledati tko ih udara, tako da i ne zna tko ih je sve udarao. Nakon 20-ak dana da je bio prebačen u Ljubuški gdje su također bili mučeni. Inače da je on bio prije uhićenja u sastavu Vojne policije Bosne i Hercegovine.

Što se tiče ozljeda koje su mu nanijete u Mostaru da on ne može reći tko mu je ozljede nanio da su te osobe bile maskirane. Sjeća se da su njega trojica udarala.

Posebno upitan je li se može sjetiti je li tijekom boravka u zatvoru u Š. B. zapamtio osobu koja je bila stražar u prostoriji gdje su bili smješteni svjedok je odgovorio da nije zapamtio tu osobu. Na prijedlog branitelja optuženika a po odobrenju suda svjedok upitan nakon što se okrenuo i pogledao okrivljenika I. H. je li u Policijskoj postaji u Š. B. viđao tu osobu svjedok je izjavio da osobu koja sjedi iza njega nikada nije vidio.

Svjedok A. L. je u svom iskazu naveo da je u vrijeme vojnog sukoba između AR BiH i HVO-a 1993. bio civilna osoba. Sjeća se da je dana 4. srpnja 1993. nakon izbijanja sukoba između AR BiH i HVO-a on i sustanari u zgradi u kojoj su živjeli, uglavnom muslimani da su bili uhićeni od strane HVO-a i odvedeni u prostorije M. f. u M. koji se nalazi u zapadnom dijelu M. Nakon toga da su autobusima bili prebačeni u Š. B. i to u Policijsku postaju. Nakon toga da su odvedeni na drugu lokaciju za koju su poslije saznali da se zove mjesto D. udaljeno 4 do 5 kilometara od Š. B.

Da su bili smješteni u školi gdje je već otprije bilo smješteno 10 do 15 osoba. Tijekom boravka na toj lokaciji da su iza ponoći u prostor ušla tri bojovnika HVO-a, te da su im dali zapovijed da svi ustanu i stanu uza zid podignutih ruku okrenutih licem prema zidu. Potom da ih je udarala njemu nepoznata osoba, njega da je dva puta udarila nogama u predjelu leđa, da tu osobu nije mogao vidjeti pa samim tim i zapamtiti koja ga je osoba udarala. U školi gdje su bili smješteni da su bile dvije prostorije. U jednoj da su bili smješteni pritvorenici koji su bili dovedeni prije njih a u drugoj prostoriji da su bile osobe koje su poslije dovedene i tu smještene. U manjoj prostoriji gdje se on nalazio da je bio smješten pokojni profesor M. K. kojeg je poznavao od prije, jer mu je bio profesor u školi. Sjeća se da je na njega nasrnuo Š. te ga udario prvi put nogom u predjelu prsa, te kada je počeo gubiti dah da ga je Š. potom udario nogom u leđa, te da je isti pao na stomak. Nakon što se to dogodilo da je on pobjegao u drugu tj. svoju prostoriju gdje je inače boravio a kada se vratio u svoju prostoriju da je Š. im zaprijetio da se svi moraju skinuti goli i imati međusobne seksualne odnose, a ako to ne učine da će ih sve likvidirati, tako da su pod tom prijetnjom to morali i učiniti. Nakon toga da su 20. kolovoza 1993. prebačeni u logor na Heliodrom na zapadnom dijelu Mostara.

Nakon toga svjedok navodi da je tijekom razmjene između HVO-a i AR BiH tijekom prosinca 1993. bila izvršena razmjena pa je on tako bio i oslobođen. Potom da je bio pozvan na razgovor u Agenciju koja je ispitivala i vodila dokumentaciju u svezi događanja tijekom rata misli da se ta Agencija zove S. te da je tijekom 1997. prilikom ispitivanja vidio sliku osobe za koju su mu rekli da je bio pripadnik K. b. Ta osoba je imala sunčane naočale i kada je vidio tu sliku da je odmah prepoznao osobu o kojoj se radi i to da je ta osoba sa sigurnošću bio I. Š. ali su mu iz Agencije S. rekli da je to bio I. H. zvani Č. upitan od strane branitelja optuženika posebno na dio iskaza u kojem je naveo da osobu koja ga je tukla nikada neće zaboraviti, te da se u svezi toga okrene prema okrivljeniku gdje sjedi I. H. zvani Č. te da ga dobro pogleda i kaže je li to ta osoba koja ga je tukla. Nakon toga svjedok se okrenuo prema okrivljeniku I. H. pogledao ga i potom odgovorio da to nije ta osoba dalje navodeći da je sto posto siguran da to nije ta osoba koja ga je tukla.

Vijeće je prihvatilo prijedlog branitelja okrivljenika da se svjedoku predoče fotografije koje je obrana već ranije dostavila ŽDO-u Split, kako bi se svjedok mogao izjasniti nalazi li se na tim fotografijama osoba koja je zlostavljala njega i ostale zatvorenike te nakon što je svjedok pregledao dvije fotografije koje su označene na poleđini fotografije pojedinačno s imenom I. H. i tri fotografije s označenim imenom pokojnog Š. na poleđini fotografije, a svjedok je pokazao da se na fotografiji nalazi pokojni I. Š.

Potom svjedok upitan od branitelja optuženika da pogleda optuženika te se izjasni je li to ta osoba koja ga je tukla i zlostavljala svjedok je odgovorio da to nije ta osoba te dalje upitan je li u potpunosti siguran da to nije ta osoba svjedok je odgovorio da je sto posto siguran da to nije ta osoba. Potom dalje upitan je li ta osoba udarala pokojnog M. K. svjedok je odgovorio da to nije ta osoba, te dalje navodi da nije vidio da bi bilo koga ta osoba koja sjedi u sudnici udarala. Potom svjedok upitan je li njega i druge zatvorenike te pokojnog K. udarala osoba čiju je fotografiju vidio u osmrtnici u novinama svjedok je odgovorio "jeste to je ta osoba".

Potom svjedok dalje upitan što je pisalo ispod slike na osmrtnici, svjedok je odgovorio da je pisalo I. Š. Svjedok potom pojašnjava da je pokojni Š. udarao ne samo njega nego sve zatvorenike koji su bili u prostoriji. Potom svjedok dalje navodi da je ta osoba udarila pokojnog M. K. nakon čega je isti ubrzo preminuo, da se detalja zbog proteka vremena može teško sjetiti, ali ono što može reći da se sjeća da je došlo nakon udaranja do promjene "boje lica" te da je isti potom počeo "hrkljati", a tragove krvi da nije vidio. Potom pojašnjava da pokojnom M. K. nije bila pružena bilo kakva pomoć, da je to učinjeno tek nakon nekoliko sati kada su civili tj. čuvari pozvali hitnu pomoć.

Na kraju svog iskaza a na upit branitelja optuženika upitan, je li sa sigurnošću može potvrditi što je već prethodno rekao da je pokojnog M. K. usmrtila ona ista osoba koju je vidio na osmrtnici tj. Š. svjedok je odgovorio "sa sigurnošću tvrdim da je pokojnog M. K. usmrtila osoba s osmrtnice".

Svjedok M. P. u svom iskazu je naveo da on uopće ne poznaje optuženika, za njegovo ime i prezime da je čuo prvi put kada je dobio poziv za sud. On od strane vojne policije HVO-a da je bio priveden tijekom 1993. sa još 15-ak građana muslimanske nacionalnosti. U policijskoj postaji da su zadržani nekoliko sati te da nisu bili zlostavljani ali da su nakon toga odvedeni u školu D. kod Š. B.

U školi da ih je bilo negdje oko pedesetidvoje. Nakon toga da je dovedena još jedna skupina iz Mostara. U školi su bile dvije prostorije jedna veća jedna manja. U prostorije gdje su bili smješteni da su dolazile neke uniformirane osobe HVO-a. Da on ne zna tko su te osobe. U toj školi da su proveli oko 50-ak dana. Sa njima u toj prostoriji da je bio i profesor M. K. kojeg on inače nije poznavao, te da nije ni vidio da bio on bio posebno zlostavljan. O njegovoj smrti da je saznao od nekih osoba iz škole ne sjeća se točno kojih. U odnosu na poznanstvo optuženika I. H. nakon što je po prijedlogu branitelja optuženika okrenuo se i pogledao optuženika izjavio: "ja nikada ovog čovjeka nisam vidio niti ga poznajem."

Svjedok S. S. u svom iskazu navodi da je on 3. srpnja 1993. od strane HVO-a bio priveden sa još 50-ak osoba te potom da su iz Mostara autobusom odvedeni u školu D. kod Š. B. U školi da su smješteni u dvije prostorije, jedna da je bila nešto veća a jedna manja. U odnosu na vrijeme provedeno u školu D. može reći da njega nitko nije zlostavljao, ali da je odvođen na fizičke radove i to na kopanje kanalizacije na brdu kod T. i to da su na radove išli nekoliko dana. Kroz to vrijeme da ih nitko nije zlostavljao.

Upitan od strane zastupnice optužnice glede rasporeda velike i male prostorije u školi D. te slobodnog kretanja iz prostorije u prostoriju, te je li čuo da bi se netko od zatvorenika žalio na zlostavljanje svjedok je pojasnio da je on ulazio iz jedne u drugu prostoriju slobodno, da nije bilo nikakvih prepreka a od pritvorenih osoba da nije čuo da bi se netko žalio na zlostavljanje ili nehumano ponašanje prema njima. Uglavnom veći broj njih da je išao na prisilan rad, tako da bi preko dana mali broj ostao u pritvoru u školi. Jedino što je čuo da se dogodilo kada se vratio sa rada da je dolazio neki Š. te da je napravio nered i da je udario M. K., te da je isti nakon toga preminuo. On od prije pokojnog M. K. da nije poznavao. Spomenuti Š. da je dolazio samo jedne prigode kada je on bio u prostoriji, ali da su ostali pričali da je dolazio više puta i da bi u tim prigodama zlostavljao pritvorenike po pričanju tih osoba i da je zaključio da je Š. u velikoj sobi još jedan put nekog zlostavljao prije nego je udario M. K. Š. opisuje kao osobu koja je bila mršava, visoka, a što se tiče godina misli da je bio nekoliko godina mlađi od njega, da je u prostoriju dolazio sa još dvije uniformirane osobe, da se ne sjeća točno kakvu su uniformu nosile te osobe, uglavnom da je bila maskirna. Što se tiče nadimka Č. da nikada nije čuo od bilo koje osobe iz logora da je isti dolazio u školu tj. logor lociran u školi niti da je bilo koga zlostavljao. Posebno upitan od branitelja optuženika da se okrene i pogleda optuženika koji sjedi iza njega te odgovori je li istog poznaje svjedok je odgovorio da ga nikada nije vidio niti ga pozna. Isto tako da nikada nikome nije pričao o toj osobi po nadimku Č. govoreći da je ta osoba zlostavljala zatvorenike koji su bili najprije pritvoreni u školi D. nakon toga u heliodromu. Vijeće je prihvatilo prijedlog branitelja optuženika da se svjedoku predoči pet fotografija, tri fotografije na poleđini označene kao Š. a dvije kao H. te je svjedok nakon pregleda svih pet fotografija izjavio da ne može sa sigurnošću prepoznati osobu pod imenom Š.

Svjedok B. K. brat ubijenog M. K. navodi da je kao civil bio uhićen kada je bio kod susjeda H.-K. Nakon toga sa grupom muslimana da je bio odveden u školu D. kod Š. B. U svezi pogibelji njegovog pokojnog brata M. K. nema neposredna saznanja a po pričanju drugih njegov brat da se nalazio u manjoj učionici i da su kritične prigode u tu prostoriju ušla dva snažna muškarca i počeli ga nasumice udarati te tražiti od njega i svih ostalih da stanu uz zid te podignu ruke nakon čega su ih počeli udarati nogama. Kada je njegov brat pao na pod da je ostao mrtav a jedan od stražara, misleći da simulira smrt te da je živ da ga je još jednom udario nogom govoreći "ustaj balijo, zar još ležiš", misleći da je još živ te ga je udario još jednom nogom. On da neposrednih saznanja o ubojstvu pokojnog brata nema, da sve informacije koje ima potječu od priče zatočenika koji su bili zajedno s njegovim bratom. Pored ostalih da su mu o tome pričali M. P. i S. S. i da su mu te osobe rekla da je njegovog brata ubio I. H. On da ne zna kako su oni to doznali, zna da se o tome govorilo na televiziji. On da je gledao televiziju kada je priopćena ta vijest da je u logoru D. ubijena jedna osoba, ali da nije rečeno tko je ta osoba ni tko ju je ubio.

Svjedok posebno upitan da točno navede što je čuo na televiziji u svezi ubojstva njegova brata M. K. svjedok je naveo da je ta vijest bila objavljena na Federalnoj televiziji BiH gdje je navedeno da je ubijena jedna osoba u zatočeništvu u D. te da su spomenuli da se ta osoba koja je ubila njegovog brata koliko se sjeća zove I. H. i da se nalazi u S. Tu vijest da je čuo prije nekoliko godina.

Stranke su imale primjedbe na iskaz svjedoka pa je tako zamjenica ŽDO-a Split imala primjedbe na iskaz svjedoka M. P. i S. S., a nakon iskaza ispitanog oštećenka B. K. s obzirom da je svjedok istaknuo kako su o identitetu osobe koja je usmrtila njegovog brata kazivali upravo ispitani M. P. i S. S. S druge strane obrana optuženika iznosi primjedbe na dio iskaza oštećenika u kojemu je naveo da su mu S. S. i M. P. govorili da je njegovog brata udario optuženi budući da iz njihovih iskazivanja pred ovim sudom, jasno proizlazi kako nikada s nikim nisu razgovarali niti da su nekom spomenuli, pa tako ni oštećenikovom bratu, da je optuženik I. H. udario, odnosno zlostavljao i usmrtio pokojnog M. K.

Svjedok S. Č. u svom iskazu navodi da je u jutarnjim satima 4. srpnja 1993. uhićen od strane policije HVO-a na svom radnom mjestu gdje je radio kao pripadnik vatrogasne postrojbe u Mostaru. Nakon toga da je prebačen na M. f. a potom u školu D. u Š. B. Za vrijeme boravka u školi u kasnim večernjim satima da su dolazile uniformirane osobe, obično po dvije osobe koje su bile u pijanom stanju te ih zlostavljali. Tako primjerice morali su svi ustati čim bi oni ušli u prostoriju, potom bi ih poredali uza zid tražeći od njih da okrenu glavu uza zid, podignu ruke te da bi ih tada udarali uglavnom nogama po svim dijelovima tijela i da bi to trajalo obično oko sat vremena. Svjetlo u prostoriji da bi tada bilo ugašeno, pa tako da nije ni bilo moguće vidjeti osobe koje ih udaraju. Zlostavljanje da nisu imali ni kome ni prijaviti. Tako je jednog dana između 17 i 18 sati kada su se sa prisilnog rada vratili u školu vidjeli su da se nešto događa, bilo je puno uniformiranih osoba, liječnika, medicinskih sestara, te kada su ušli u prostoriju da su vidjeli mrtvo tijelo M. K. kojeg je inače poznavao jer mu je bio profesor u školi.

Zlostavljanje od strane vojnih osoba tijekom noći trajalo je prvih 15-ak dana poslije da ih je čuvala K. b. i da toga više nije bilo, a sve to da se dogodilo nakon ubojstva M. K. Među pritvorenicima se pričalo da je M. K. ubio Č. a isto tako pričalo se da ga je ubila osoba po nadimku Š. koji je dolazio u prostorije škole i za koga se pričalo da je bio pun "činova". Jedan dio pritvorenika je pričao da je ubojstvo počinio Č. a drugi dio Š. On osobno da nemam nikakvih saznanja jer da nije bio očevidac događaja.

Na upite zamjenice ŽDO-a Split svjedok navodi da je tijekom očevida nakon ubojstva M. K. vidio u prostoriji osobu po nadimku Š. da je bio sa ostalima koji su radili očevid. Potom upitan je li osobu po nadimu Č. viđao u školi svjedok je izjavio da ga on osobno nije viđao, ali da je čuo da je dolazio dva do tri puta tjedno, ali da nitko nije spominjao neke incidente ili zlostavljanja od strane osobe po nadimku Č. Po njegovoj procjeni on je mogao imati između 17 i 20 godina, a Š. negdje oko 30 godina. Prilikom obavljanja očevida da su bili nazočni policajci iz HVO-a te se obratili Š. kada su ulazili u prostor gdje se nalazilo mrtvo tijelo pokojnog M. K. "što ste ovo uradili". Dalje navodi da je Č. viđao nakon toga 1997. i to na televiziji, a Š. da više nije viđao.

Dalje upitan kada bi vidio neku od spomenutih osoba da li bi ih prepoznao svjedok je odgovorio da je to moguće, a potom nakon što se okrenuo i pogledao okrivljenika I. H. zvanog Č. odgovorio je "ovo nije ni jedan od njih, ni Č., ni Š."

Dana 24. svibnja 2016. pred ovim sudom su saslušani zaštićeni svjedoci pod kodnim imenima "x" i "y".

Svjedok pod pseudonimom "x" naveo je da je tijekom početka rata 1993. od 9. svibnja bio u sastavu AR BiH kada je na njih izvršen napad od strane HVO-a i to 10. svibnja 1993. i to od treće bojne te postrojbe K. D., a u napadu da su bile uključene postrojbe civilne policije te postrojbe B. B. i J. P. Potom da su kao zarobljenici odvedeni u Policijsku postaju Š. B. gdje su bili smješteni u dvije male policijske ćelije. Prve noći u ćeliju da su ušla dva pripadnika HVO-a E. T. i R. B. te da su ih zlostavljali. U Š. B. da su bili zadržani 10-ak dana i kroz taj period da su išli na rad na gradskom bazenu u Š. B. Dok su se nalazili u ćeliji da ih nitko od humanitarnih organizacija nije posjećivao, osim što su dolazile neke osobe koje su ih zlostavljale. Prije nego su iz Š. B. prebačeni u Ljubuški da su od njih tražili da potpišu u policiji izjave da nisu bili zlostavljani. U Ljubuškom da su proveli oko 25 dana i to u policijskoj postaji gdje su se u dvorištu nalazile neke ćelije gdje su bili smješteni. Od događaju u Ljubuškom da mu je ostalo u sjećanju da su iz ćelije izvedeni i odvedene određene osobe i to Đ., H., A. L., te osoba pod nadimkom R. i još neke osobe. Potom da su bili prebačeni u Mostar na heliodrom gdje su bili dovedeni uglavnom zarobljenici muslimanske nacionalnost, te da ih je bilo skoro oko 700 u hangaru. Tretman prema njima da je bilo loš, da su bili neishranjeni, jednom dnevno da su dobivali obroke, te da bi iz jedne porcije jelo 11 osoba.

Na upite zamjenice ŽDO-a Split je li se može sjetiti nekih osoba koje su se nalazile s njim za vrijeme boravka u ćeliji u Š. B. svjedok je naveo osobe i to profesora B., E. B. te osoba po nadimku Č. i A. Svjedok potom navodi da sada te osobe ne bi mogao prepoznati ili bilo koju od osoba nakon proteka tolikog vremena.

Potom upitan bili sada mogao prepoznati osobu za koju je pričao da mu je na jeziku gasila cigaretu svjedok je odgovorio "sigurno ne bi mogao, prošlo je puno vremena, ta se osoba fizički izmijenila, ali mogu reći za tu osobu da je bila visoka i da je bio štrkljav".

Potom dalje upitan od strane zamjenice ŽDO-a Split da li bi danas moga prepoznati nakon 20 i više godina od događaja bilo koju osobu iz logora koje su ga zlostavljale svjedok je naveo da smatra da zaista nakon toliko vremena nije siguran da bi mogao prepoznati bilo koju osobu.

Potom dalje upitan od zamjenice ŽDO-a Split kada mu je predočen iskaz dan 16. srpnja 2014. u SIPI gdje je isti spominjao da ga je zlostavljala osoba kojem je brat po imenu M. poginuo svjedok je odgovorio "iznenađen sam onim što je napisano u zapisniku koji mu je predočen, te mogu reći da ja nikada nisam spominjao ime M., niti mu znam bratovo ime."

Potom upitan je li mu osoba koja mu je gasila cigaretu na jeziku, osoba koja se zove Č. svjedok je odgovorio "ta osoba se zvala Č. ali nisam spominjao nigdje osobe po imenu M. u svezi tih događaja."

Na upite branitelja optuženika I. H. svjedoku da se izjasni o tome je li prepoznaje osobu koja sjedi iza njega, a koja se tereti da ga je natjerala da "isplazi" jezik i na jeziku mu ugasila cigaretu, a potom ga prisilila da istu proguta, te koja mu je naložila da deset puta udari glavom od zid, nakon što se svjedok okrenuo prema optuženiku gledajući istog sa metar udaljenosti odgovara" ja stvarno ne mogu prepoznati tu osobu."

Potom dalje upitan je li se može sjetiti nadimka ili imena osobe koja se zvala Š. svjedok je odgovorio "što je to".

Na prijedlog branitelja optuženika svjedoku su predočene fotografije iz spisa označene pod brojevima 1, 2, 3, 4 i 5, te je upitan da se izjasni je li poznaje osobe na navedenim fotografijama, te nakon što je svjedok izvršio pregled istih izjavljuje "na fotografiji pod rednim brojem 1 nakon što sam istu pogledao malo detaljnije od ostalih izjavljujem da mi ovaj na fotografiji 1 na nekog sliči po visini i to na onoga koji mije gasio cigaretu na jeziku, nisam sto posto siguran ali bi to mogla biti ta osoba. U odnosu na ostale četiri fotografije pod rednim brojevima 2, 3, 4 i 5 mogu reći da ne tim fotografijama ne prepoznajem niti jednu osobu niti mi ijedna osoba na toj fotografiji sliči na nekoga koga poznajem."

Nakon što je zamjenica ŽDO-a predložila da optuženik ustane i da svjedok istog pogleda i da se svjedok izjasni je li ta osoba s fotografije pod brojem 1 na koju je ukazao da bi mogla biti ta osoba koja mu je gasila cigaretu na jeziku, svjedok nakon što je pogledao optuženika koji je ustao odgovara "mislim da je ova osoba koja se nalazi iza mene puno viša od osobe sa fotografije pod rednim brojem 1 o kojoj sam govorio.

Svjedok pod pseudonimom "y" naveo je u svom iskazu da on živi u Mostaru i tijekom oružanih sukoba između HVO-a i AR BiH da nije bio vojno angažiran. Međutim dok je obavljao poljoprivredne poslove na njivi u predgrađu Mostara da je bio uhićen od strane HVO-a zajedno sa S. G., S. S., M. P. i još nekim osobama uglavnom oko 20-ak osoba te su bili prebačeni najprije u prostore M. f. u M. te potom u Š. B. U Š. B. da su bili smješteni u prostoru podruma policije i da ih je bilo 15-ak, te da su svi bili u jednoj prostoriji. Promjer prostorije da je bio oko 2,5 metara put 1,5 metar. Nakon što su tu prenoćili da su odvedeni u školu D.

U školi da su proveli oko 50-ak dana. U prostorijama da su spavali na podu, a što se tiče straže da su ih čuvali domobrani, u smjeni, bilo bi ih 4 do 5 te su bili naoružani. Što se tiče ponašanja tih čuvara zaštitara da se sjeća da je jedan o njih po nadimku K. ulazio u prostor- hodnik i tražio od pritvorenika da se okrenu prema zidu ali da ih nije zlostavljao. Inače preko tih stražara da su mogli nabaviti određene potrepštine prije svega cigarete, piće i slično. Tijekom noći u prostor da bi ulazile neke osobe koje su nekada bile u uniformi a nekada ne. U prostorijama gdje su boravili da nije bilo uopće rasvjete. Događalo bi se da bi ih noći postrojili uza zid te potom udarali, obično da bi to činile dvije osobe. Te osobe da bi u prostorije dolazile i prije noći tj. predvečer pa bi znali tko su te osobe. Jedna od tih osoba koja ih je udarala zna da se zvao ili mu je to bio nadimak Š. Radilo se o osobi krupnije građe, da se ne može odrediti koliko je imao godina.

Kada je upitan da li bi mogao na fotografiji prepoznati tu osobu odgovorio je da ne bi mogao zbog proteka puno godina, a prije par godina kada je bio ispitan u Mostaru i kada su mu bile predočene fotografije da nije mogao prepoznati tu osobu. On svaki put da bi vidio tu osobu kada bi ulazila u prostorije ali bi odmah od njih bilo traženo da se okrenu zidu i dignu ruke u vis tako da bi se slabo vidjele te osobe kada bi dolazile.

Nakon sukoba između HVO-a i AR BiH gdje je poginuo veći broj pripadnika HVO-a da su neke osobe dolazile u odori HVO-a i birali mlađe osobe među pritvorenicima za pomoć oko zbrinjavanja poginulih i ranjenih boraca HVO-a. Pritvorenici da su bili uplašeni i u panici, tako da su teško mogli zapaziti i znati koje su osobe dolazile. Tako da je jedne prigode među ostalima čuo povik jedne osobe Š. a. p. Uglavnom sa Š. da je dolazila još jedna osoba, da oni nisu imali saznanja koja je to druga osoba, ali uglavnom kada bi Š. dolazio u prostor da bi odmah davao zapovijed da ustanu i stanu uza zid sa podignutim rukama u vis.

Tako da je jedne prigode kada je u prostoriju došao Š. sa još nekom nepoznatom osobom i nakon što su po običaju svi postrojeni uza zid podignutim rukama, da ih je Š. počeo udarati zajedno s tom osobom, i da je on baš vidio kako je udario nogom M. K., misli da ga je udario u predjelu prsa te da je M. počeo "frfljati". On kada je pogledao prema M. da je njega udario u predjelu rebara i to nogom, zbog čega je pao na pod i da više nije mogao gledati ni vidjeti što se događa sa M.. Za otprilike 10-ak minuta nakon toga da su znali da je M. K. mrtav, da ga je iznio njegov nećak od tetke sin koji je također bio s njima pritvoren. Sjeća se da prije nego što je pokojni M. K. bio iznesen da je dolazila medicinska sestra i dala mu injekciju.

Dalje navodi da su zatvorenike uglavnom zlostavljali Š. i osoba koja je s njim dolazila noću i ponekad navečer i predvečer. Poslije smrti pokojnog M. da se pričalo da je T. naredio da se to više ne smije ponoviti, da se ne smiju tući zatvorenici i da je to naredio stražarima da se nitko ne smije pustiti u prostore gdje borave zatvorenici. Nakon 50-ak dana iz škole da su prebačeni na aerodrom a da su bili upućivani na rad i to na objekte M. N. T. Dok su radili na objektu T. da su bili uredno tretirani, da su dobivali hranu i piće i da nisu bili zlostavljani.

Svjedok upitan od zamjenice ŽDO-a da li je čuo za neka druga imena osim Š. koja su zlostavljala pritvorenike, svjedok je odgovorio da nije čuo za neka druga imena, ali da su dolazile neke druge osobe koje su govorile drugim jezikom za koji ne zna čiji je, da nisu mogli ništa razumjeti te osobe koje su govorile njima nepoznatim jezikom.

Na upit branitelja okrivljenika svjedoku da se odredi je li kritične prigode osoba koja sjedi iza njega udarala njega a isto tako i pokojnog M. K. svjedok nakon što se okrenuo i pogledao optuženika koji sjedi iza njega metar udaljen odgovorio je da to nije ta osoba. Na prijedlog branitelja okrivljenika svjedoku su dane na uvid fotografije pod rednim brojevima 1, 2, 3, 4 i 5, da se izjasni je li prepoznaje neku osobu na jednoj od 5 navedenih fotografija, svjedok nakon što su mu predočene fotografije numerirane brojevima od 1 do 5 nakon razgledanja fotografija izjavio je da ne može na tim fotografijama prepoznati niti jednu osobu.

U iznijetoj obrani optuženik I. H. ostao je kod obrane koju je dao u ŽDO-u Split dana 10. prosinca 2013. list 201 do 205 spisa u nazočnosti svog branitelja D. P., odvjetnika u S. Nakon preslušanog DVD medija o obrani koju je iznio optuženik pred ŽDO Split isti je izjavio da u potpunosti ostaje kod iznijete obrane, te da smatra da je tijek postupka dokazao da nije počinio djela koja mu se stavljaju na teret te da ne želi odgovarati na posebno postavljena pitanja. U iznijetoj obrani pred ŽDO u Splitu optuženik je naveo da se postrojbama HVO-a pridružio kada mu je brat poginuo a da je to bilo početkom 1992. Od tada da je bio zaposlen u policiji i to u Š. B. i to kao pomoćnik zapovjednika za krim policiju. Tamo da se nalazio od 1992. do 1996. te je pri tome istaknuo da je prilikom oslobođenja Mostara koje je po njemu bilo muslimansko uporište tijekom 1993. došlo do dovođenja pripadnika AR BiH u policiju gdje su bili zatvoreni. On tada da je primio te zatočenike, da su im dali hranu te da je tada i napravljen popis zatočenika koji su bili smješteni u dvjema prostorijama za zadržavanje i to po 15-ak u svakoj prostoriji, od kojih je jedna bila manja a druga veća. Tu da nisu imali krevete već ležajeve, te da su uredno dobivali hranu i prekrivače. Ističe da je zatvorenike dok su se nalazili u tom prostoru vidio samo jednom.

Što se tiče kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, a vezano za zlostavljanje i nečovječno postupanje prema civilima bošnjačke nacionalnosti u školi u D. istaknuo je da sa tim nema veze, pogotovo što je ta škola, odnosno mjesto od Š. B. udaljeno 5 do 6 km, a civili koji su tamo bili zatočeni da su potpadali pod nadležnost HVO-a, a osiguranje da su vršili seljani ili domobrani. Nadalje navodi da je doista dolazio dva puta u školu kada je čuo da se nešto dogodilo.

Trenutno da živi na otoku H. gdje su mu žena i djeca a prijavljen je u selo M. kod Š. B. U Mostaru da je radio do 1997. a poslije posla u policiji da je bio zaposlen u Ž. u Š. B. te potom ...., a već više godina da je u mirovini koju prima od Republike Hrvatske.

Ispitan na okolnosti poznavanja M. N. zvanog T. naveo je da je on kum njegovom sinu na krštenju, a da je zatočenike dovodio J. P. kojemu je nadređeni zapovjednik bio D. B., a njemu da je bio nadređen ministar. Osobe koje je doveo J. P. da su bili smješteni u PP u Š. B. koja je bila kao "nekakva centrala". Na kraju obrane optuženik navodi da postoji osoba koja mu sliči i ima slično ime, a zove se I. Š., odnosno zvao se jer je preminuo.

Na kraju dokaznog postupka izvršen je i uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika I. H. od 22. siječnja 2014. list 321 spisa iz kojeg je razvidno da isti do sada nije osuđivan.

Zamjenica ŽDO-a Split predložila je da se u svojstvu svjedoka ispita A. O. koji je radio na kući I. Č. i to na okolnosti poznanstva I. Č. ili I. H. te da se pribavi sudski spis gdje je ispitan Ć. Ć. na okolnosti gdje je na smrtovnici ime Š., a slika Č.

Branitelj optuženika usprotivio se prijedlogu zamjenice ŽDO-a tj. pozivanju svjedoka A. O. budući da navedeni svjedok a prema prijedlogu zamjenice ŽDO-a ne bi trebao svjedočiti o nijednoj okolnosti glede predmetnog kaznenog djela, već samo o "prinudnom radu" koji nije predmet optužnice. U odnosu na svjedoka Ć. Ć. obrana se također usprotivila pribavljanju njegovog iskaza budući da navedeni svjedok nije ispitivan u ovom kaznenom predmetu, već u drugom, i kao takav iskaz da se ne može koristiti u ovom kaznenom postupku.

Vijeće za ratni zločin nakon toga donijelo je rješenje da se odbija prijedlog zamjenice ŽDO-a Split da se u svojstvu svjedoka ispita A. O. koji je radio na kući I. Č. i da se isti sasluša na okolnosti poznanstva I. Č. ili I. H., te da se pribavi sudski spis gdje je ispitan Ć. Ć. na okolnosti gdje je na smrtovnici ime Š., a slika Č.

Branitelj optuženika usprotivio se prijedlogu pozivanja navedenog svjedoka jer prema prijedlogu zamjenice ŽDO-a isti ne bi trebao svjedočiti o niti jednoj okolnosti u odnosu na predmetno kazneno djelo, već samo o "prinudnom radu" koji nije predmet optužnice. U odnosu na svjedoka Ć. Ć. protivi se pribavljanju sudskog spisa u kojemu je iskaz Ć. Ć. iz razloga što navedeni svjedok nije ispitivan u ovom kaznenom predmetu već u drugom i kao takav iskaz se ne može koristiti u ovom kaznenom postupku.

Vijeće je odbilo dokazne prijedloge zamjenice ŽDO-a jer smatra navedene prijedloge nevažnim u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točke 2., te neprikladnim prijedlogom u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točke 3. te prijedlog koji je usmjeren na odugovlačenje postupka u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP-a.

Naime ispitivanje svjedoka predloženog od strane zamjenice ŽDO-a na okolnosti rada na kući I. Č. te poznanstva I. Č. ili I. H. je nevažan prijedlog jer navedeni svjedok ne bi trebao svjedočiti ni u jednoj okolnosti glede predmetnog kaznenog djela, već samo o prinudnom radu koji nije predmet optužnice. Isto tako sud je odbio prijedlog zamjenice ŽDO-a Split da se pribavi sudski spis gdje je ispitan Ć. Ć. na okolnosti smrtovnice. Sud je također odbio iz razloga da navedeni svjedok nije ispitivan u ovom kaznenom predmetu, već u drugom, i kao takav ne može se koristiti u drugom kaznenom postupku.

Prihvaćanjem ovakvih prijedloga ne bi se utvrdile važne činjenice za odlučivanje u ovom postupku, pa se očito radi o nevažnim prijedlozima, a s druge strane se radi o neprikladnom prijedlogu te se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi neke važne činjenice. Na kraju ovakav prijedlog može se tretirati kao prijedlog koji je usmjeren na znatno odugovlačenje postupka, budući da se radi o svjedoku iz druge države i predloženi spis također bi trebalo zatražiti iz druge države tj. Bosne i Hercegovine.

Optužnicom ŽDO-a u Splitu broj K-DO-45/2013 od 19. siječnja 2015. optužen je I. H. zvani Č. zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo-ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika-djelo označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH, te kazneno djelo-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva-djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZRH, a koja djela da je počinio na način naveden u izreci presude.

Tijekom dokaznog postupka preslušano je 17 svjedoka i suglasnošću stranaka pročitano šest iskaza svjedoka saslušanih u Tužiteljstvu BiH. Nitko od ispitanih svjedoka na raspravi pred ovim sudom, nije neposredno teretio optuženika niti ga prepoznao u sudnici niti na fotografijama kao osobu koja je počinila kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Dakle, nije prijeporno da je u inkriminiranom periodu počinjeno kazneno djelo ratnog zločina kako je navedeno u optužnici ali na temelju provedenih dokaznih radnji nije utvrđen počinitelj ili počinitelji kaznenog djela optužnice podignute 19. siječnja 2015. protiv I. H. kojeg se tereti za kaznena djela iz članka 122. i 120. OKZRH.

Činjenica da je optuženik I. H. optužen za kaznena djela ratnog zločina, ne znači da ih je i počinio jer nakon provedenih svih predloženih verbalnih tako i materijalnih dokaza nije utvrđeno da bi optuženik I. H. počinio predmetno kazneno djelo. Pri tome prije svega treba naglasiti da nitko od ispitanih oštećenika na raspravi nije teretio optuženika, a niti ga prepoznao kao osobu koja je prema njima nečovječno postupala, nanosila im patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja.

Tijekom ovog postupka svatko od ispitanih oštećenika u svojstvu svjedoka prethodno bi opisala osobu koja se prema njima nehumano i nečovječno ponašala, a nakon čega je obavljeno i prepoznavanje. Tijekom provedenih radnji prepoznavanja, kako uvidom u fotografije predočene svjedocima I. H. Č. i pokojne osobe po imenu Š. , nitko od oštećenika nije prepoznao optuženika kao počinitelja kaznenih djela. Naime, oštećenicima su se na raspravi uz njihovu suglasnost pokazale fotografije koje su i sastavni dio spisa, a na kojima su se nalazile dvije osobe optuženik I. H. i pokojni I. Š. Kod tako provedenog prepoznavanja nitko od oštećenih nije prepoznao optuženika kao počinitelja kaznenog djela, a najveći dio svjedoka-oštećenika kao osobu koja je prema njima nečovječno postupala prepoznala je pokojnog I. Š.

Tako svjedok E. B. u svom iskazu po tom pitanju navodi da I. H. zvanog Č. ne poznaje, da je čuo da se pričalo o zločinima koje je činio ali da on nema o tome nikakvih neposrednih saznanja. Također je naveo da je čuo i za osobu zvanu Š. za kojeg se pričalo da je udarao i zlostavljao zatvorenike.

Svjedok A. L. u svom iskazu tako navodi da je sto posto siguran da optuženik nije ta osoba koja je usmrtila M. K., da je siguran da je pokojnog M. K. usmrtila osoba na osmrtnici. Potom kada su svjedoku predočene fotografije pod brojevima 1, 2 i 3 na kojima je slika pokojnog I. Š. te fotografije pod rednim brojevima 4 i 5 na kojima su fotografije optuženika I. H. - Č. nakon razgledanja fotografija svjedok upitan da se izjasni koja je osoba udarala njega i ostale zatvorenike pokazao je na fotografiju na kojoj piše pokojni I. Š.

Svjedok M. P. na održanoj raspravi izjavio je da ne poznaje optuženika, u svom iskazu ga ne tereti i ne spominje.

Svjedok S. S. u svom iskazu je naveo da je u školu D. dolazio neki Š. te da je napravio nered tj. da je udario M. K. nogom u predjelu stomaka koji je nakon toga preminuo. Što se tiče nadimka Č. da za tu osobu nije nikada čuo niti da je ta osoba dolazila u logor niti bilo koga zlostavljala.

Svjedok S. Č. također jedan od pritvorenika iz škole D. po pitanju ubojstva pokojnog M. K. naveo je da nema neposrednih saznanja ali da je čuo različite priče tako da su jedni pričali da je ubojstvo počinio Č. a drugi da je ubojstvo M. K. počinio Š. Potom svjedok nakon što je u sudnici na prijedlog obrane pogledao optuženika I. H. koji je sjedio na udaljenosti metar od njega izjavio je da tu osobu nije nikada vidio niti da je poznaje.

Svjedok B. B. u svom iskazu navodi da jedne prigode dok su bili u Duvanjskoj stanici da je "banula" skupina vojske te da je čuo od M. S. da je među njima bio i I. Č. Međutim, da on sa sigurnošću ne može kazati je li to bio I. Č. jer u hodniku gdje se on nalazio nije bilo svjetla.

Svjedok N. V. stražar navodi da mu ime I. H. zvani Č. ništa ne znači te da se ne sjeća da je viđao tu osobu kao ni osobu po nadimku Š.

Svjedok A. H. navodi da poznaje I. H. zvanog Č. ali da ga nije viđao da bi za vrijeme njegove službe u školi D. dolazio i te prostore.

Svjedoci V. Č. i D. M. također čuvari u školi D. nemaju nikakvih neposrednih saznanja u školi D. tome da je pokojni I. Š. dolazio i zlostavljao oštećenike proizlazi iz iskaza svjedoka stražara u školi D., A. H., V. Č. i D. M. koji su to u svojim iskazima izričito potvrdili.

Po pitanju ubojstva pokojnog M. K. kao očevidac dao je iskaz A. L. koji je naveo da je pokojnog M. K. nogama udario pokojni I. Š. Nakon što su svjedoku predočene fotografije optuženika i pokojnog I. Š. izjavio je kako njega ni ostale zarobljenike pa tako i pokojnog M. K. nije udarao optuženi već pokojni I. Š. Isto tako iz iskaza S. S. proizlazi da optuženik nije udario pokojnog M. K. već navodi da nije očevidac, ali da je iz razgovora sa zarobljenicima saznao da je pokojnog M. K. udario Š. U prilog takvoj tvrdnji ide i iskaz ispitane zaštićene osobe svjedoka pod pseudonimom "x" koji je nakon pregleda predočenih fotografija pod brojevima od 1 do 5 nakon pregleda istih je izjavio da osoba na fotografiji pod brojem 1 (fotografija pokojnog I. Š.) sliči na osobu koja mu je gasila cigaretu na jeziku. Svjedoku pod pseudonimom "y" su također predočene navedene fotografije optuženika I. H. - Č. i pokojnog Š. a svjedok nakon pregleda istih je izjavio da ne može prepoznati osobe na fotografijama s obzirom na protek vremena.

Dakle, na temelju datog obrazloženja sud je mišljenja da nije dokazano da je optuženik I. H. počinio kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kazneno djelo-ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika-djelo označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH te kazneno djelo-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva-djelo označeno i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH. Shodno tome sud je optuženika I. H. temeljem odredbe članka 453. ZKP-a oslobodio optužbe za navedena kaznena djela koja mu se optužnicom ŽDO-a Split broj K-DO- 45/13 od 19. siječnja 2015. stavljaju na teret.

Temeljem članka 149. ZKP-a optuženik se oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavku 2. do 5. ovog članka.

Temeljem odredbe članka 127. stavka 4. i članka 123. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 3, te u svezi članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 protiv optuženika je ukinuta mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. ZKP-a.

Radi svega iznijetog riješeno je kao u izreci presude.

U Splitu 17. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća

Zapisničar:

za ratni zločin:

Dubravka Bajo

Slavko Lozina

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.