I Kž-703/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 703/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 18. svibnja 2006. godine broj K-5/06, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2008. godine, u nazočnosti optuženog Z. P. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog Z. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženi Z. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu odredbe čl. 57. st. 1. i 2. toč. d/ Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a primjenom odredbi čl. 54. st. 1. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 (šezdeset) radnih dana, koji rad je dužan izvršiti u roku od 1 (jedne) godine.

Prema odredbi čl. 54. st. 5. Kaznenog zakona, ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi istekom određenog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro na slobodi.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog Z. P. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi Z. P. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama

I Kž 703/06-5

Kaznenog zakona, te temeljem istih zakonskih odredaba osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzeto 0,08 grama kokaina u kojem je utvrđeno prisustvo amfetamina, te 23,34 grama kokaina. U odnosu na troškove kaznenog postupka temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik je u cijelosti oslobođen obaveze plaćanja istih.

Protiv ove presude žalbu je podnio Z. P. po branitelju R. B., odvjetniku iz P., te je u žalbi zatražio da ih se obavijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženi Z. P. i njegov branitelj R. B., a sjednici vijeća pristupio je samo optuženi Z. P.. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Optuženi Z. P., očitujući se na samoj sjednici, predložio je da ga se osudi blažom kaznom zatvora, te da se zatim takva kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Žalba optuženog Z. P. dijelom je osnovana.

Nije u pravu optuženi P. kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, tvrdeći da je pretraga automobila koja je obavljena izvršena suprotna zakonu.

Naime, u tom dijelu prvostupanjski sud vrlo je detaljno i pomno analizirao obranu optuženika, te provjeravao da li je pronalazak i oduzimanje droge u automobilu optuženog u količini od 24 PVC prozirna paketića s ukupnim sadržajem od 23,34 grama droge kokain po djelatnicima policije rezultat nezakonite pretrage ili je pretraga automobila obavljena u skladu sa zakonom.

Optuženik u svojoj žalbi ponavlja argumentaciju iz obrane sa glavne rasprave da su djelatnici policije bez pisanog sudskog naloga pronašli ovu drogu, a zatim ju vratili na isto mjesto, da bi potom zatražili izdavanje sudskog naloga za obavljanje pretrage automobila, no unatoč tome da je pretraga automobila obavljena prije nego li je nalog od strane Županijskog suda u Puli izdan.

Međutim, prvostupanjski sud vrlo pomno analizira sve navode obrane optuženika u ovom dijelu, te na temelju provedenog dokaznog postupka zaključuje da pronalazak i oduzimanje droge iz automobila optuženika, čije posjedovanje upravo u namjeri prodaje optuženik niti ne osporava, nije rezultat nezakonite pretrage, već nasuprot tome radnje, koja je u potpunosti obavljena u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.

I Kž 703/06-5

Stoga se i ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, a niti je, uslijed toga, činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kao što to sugerira optuženik u samoj žalbi.

U tom dijelu prvostupanjski sud je ispitao djelatnike policije koji su vršili radnju pretrage, same svjedoke obavljene pretrage, te djevojku optuženika koja je došla na mjesto gdje je optuženik zatečen po djelatnicima policije.

U odnosu na sve ove iskaze sud je izvršio njihovu valjanu i cjelovitu analizu, koju u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pa se prema tome u tom dijelu ne može govoriti o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a jednako tako niti nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Na temelju takvog ispravno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je opravdano zaključio da se ne radi o nezakonitom dokazu, zbog čega, kako je već ranije navedeno, obavljena pretraga ne predstavlja nezakoniti dokaz.

Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 382. Zakona o kaznenom postupku u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, sud je pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu.

U tome dijelu optuženi Z. P., nazočan sjednici drugostupanjskog vijeća, naveo je da ostaje kod svih navoda žalbe, a u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji da predlaže da ga se osudi blažom kaznom zatvora, a zatim istu zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Nakon toga Vrhovni sud Republike Hrvatske, razmatrajući odluku o kaznenoj sankciji, je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne, pa kako su nađene samo olakotne okolnosti (iskreno držanje i priznanje kaznenog djela već u fazi istrage, neosuđivanost optuženika, njegovu izrazitu mladost, pa time i evidentnu lakomislenost, činjenicu da je otac jednog djeteta, te da se našao u teškoj materijalnoj situaciji), to je sve ovako utvrđene olakotne okolnosti smatrao posebno izraženim olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne.

Naime, prvostupanjski sud nije dao dovoljnog značaja ovako utvrđenim olakotnim okolnostima, a osobito u kontekstu činjenice da nije utvrdio nijednu otegotnu okolnost. Ispravnim vrednovanjem utvrđenih olakotnih okolnosti kao posebno izraženih olakotnih okolnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će se i blažom kaznom od zakonom propisane u konkretnom slučaju moći postići svrhe kažnjavanja, te je stoga u tom dijelu prihvatio žalbu optuženika osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseca.

Obzirom na ovako utvrđenu kaznu, a istovremeno izraženu spremnost osuđenika da se kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da se u konkretnom slučaju svrhe kažnjavanja mogu postići i bez upućivanja osuđenika na izdržavanje kazne, te da se i opća svrha kaznenopravnih sankcija može postići zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi. Dužina trajanja rada za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana utvrđena je razmjerno izrečenoj kazni, s time da ovaj rad mora biti izvršen u vremenu od jedne godine. Ukoliko osuđeni ne bi izvršio u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi istekom roka od jedne godine, sud će donijeti odluku

I Kž 703/06-5

o izvršenju kazne zatvora koja će biti razmjerna količini vremena neizvršenog rada za opće dobro na slobodi.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se u konkretnom slučaju, obzirom na osobu optuženika, sve svrhe kažnjavanja mogu postići i ovakvom blažom kaznom koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, kako je to učinjeno u točki I. izreke pobijane presude.

Kako ne postoje drugi razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 16. rujna 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Ranko Marijan, v.r.