II Kž-417/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-417/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milana Petranovića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbi okr. S. S. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. srpnja 1998. broj K-138/98 (Kv-450/98), u sjednici održanoj 10. rujna 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.S.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor okr. S.S. kojem se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret kvalificirano kazneno djelo zlouporabe droge iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu podnio je okr. S.S. po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Iz sadržaja okrivljenikove žalbe proizlazi, da on nije povezan s ostalom grupom okrivljenika u kriminalnoj djelatnosti vezanoj za zlouporabu droge, a kako nema dokaza, trebalo je sukladno tome, nakon podignute optužnice njemu pritvor ukinuti.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, treba reći da osnovana sumnja određenog stupnja vjerojatnosti o učinu djela i dalje postoji, zbog čega se niti ovaj drugostupanjski sud, kada odlučuje o žalbi na rješenje o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, ne upušta u ocjenu u istrazi provedenih dokaza, već je to stvar ocjene raspravnog vijeća.

Naime, okrivljeniku se podignutom optužnicom stavlja na teret kvalificirano kazneno djelo zlouporabe droge iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., za koje je djelo, kao zakonski maksimum propisana kazna dugotrajnog zatvora, pa je s obzirom na težinu djela koja se ogleda u visini zapriječene kazne zatvora, pritvor obligatoran, u nedostatku takovih okolnosti koje bi upućivale na mogućnost izricanja blaže kazne, odnosno mogućnosti da se pritvor ipak ne odredi, ili ne produlji.

Slijedom svega izloženog, trebalo je odbiti žalbu okrivljenika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 10. rujna 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.