Croatian Supreme Court allows claim for compensation after 11-year civil trial delay violates right to court within reasonable time.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the lower court to issue a decision within 30 days and awarded 15,500 kuna in compensation to the plaintiff. The plaintiff argued that an 11-year civil labor dispute violated her constitutional right to a trial within a reasonable time. The court found the proceedings ineffective due to excessive hearings and lack of concentration, despite the case's complexity, and ruled in favor of the claim.
Legislator headnote
AI generatedArticle 27 of the Law on Courts; Article 29(1) of the Constitution: A party may directly appeal to a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time, and such a right is violated when proceedings are excessively prolonged without sufficient justification.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 1771/08-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice N. H. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 12. prosinca 2008., dana 24. travnja 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je izraditi i otpremiti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžr-449/08 u roku od 30 (trideset) dana računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici N. H. iz Z., u iznosu 15.500,00 (petnaesttisućapetsto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 12. prosinca 2008. podnijela ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08– dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžr-449/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3199/05, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst 55/01.):
- postupak je pokrenut 15. svibnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužiteljice N. H. protiv I-tuženika M. – podružnica L. i II-tuženika M. d.d. Z., radi isplate plaće i rasporeda na rad, uz prijedlog za određivanjem privremene mjere vraćanja na rad te zabrane raspolaganje sredstvima na računima I i II-tuženika,
- do 6. studenog 1997. tuženici su podnijeli odgovor na tužbu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem te su provedena su tri ročišta (11. ožujka 1996., 11. studenog 1996. i 5. studenog 1997.),
- na ročištu održanom 1. lipnja 1998. saslušan je V. H. kao zakonski zastupnik I- tuženika, dok su ročišta zakazana za 26. listopada 1998. i 8. prosinca 1998. odgođena jer na ta ročišta nisu pristupili pozvani svjedoci,
- na ročištu održanom 15. siječnja 1999. saslušan je svjedok te je određeno da će se provesti financijsko vještačenje,
- 10. lipnja 1999. vještak je dostavio nalaz i mišljenje, na koji su se stranke očitovale na ročištu održanom 17. studenog 1999.,
- podneskom od 2. prosinca 1999. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev te je dostavila u spis novu dokumentaciju,
- ročište zakazano za 10. travnja 2000. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženike, dok je na ročištu održanom 25. rujna 2000. provedeno saslušanje tužiteljice koja je predložila određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu II- tuženika,
- na ročište zakazano za 24. studenog 2000. nije pristupila tužiteljica pa je na prijedlog tuženika određeno mirovanje postupka,
- na ročištu održanom 20. ožujka 2001. prihvaćen je prijedlog tužiteljice od 24. studenog 2000. te je dopušten povrat u prijašnje stanje, a na ročištu održanom 5. srpnja 2001. tužiteljica je predala u spis podnesak kojim je postavila alternativni tužbeni zahtjev te je provedeno saslušanje svjedoka,
- ročište zakazano za 20. studenog 2001. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za I-tuženika,
- podneskom od 4. siječnja 2002. tužiteljica je predložila nove dokaze,
- na ročištu održanom 22. studenog 2002. tužiteljica je predložila prekid postupka jer je nad I-tuženikom otvoren stečaj,
- rješenjem od 22. studenog 2002. sud je zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu obavijest o tome da li je nad I-tuženikom otvoren stečajni postupak, a dopisom od 11. prosinca 2002. Trgovački sud u Zagrebu je obavijestio sud da je nad I-tuženikom otvoren sumarni eliminacijski postupak,
- na ročištu održanom 14. travnja 2003. tužiteljica je predala u spis presliku rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad I-tuženikom te je određen prekid postupka u odnosu na I- tuženika,
- podneskom od 9. lipnja 2003. tužiteljica je predložila da se sud oglasi stvarno nenadležnim i da se postupak u odnosu na I-tuženika nastavi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,
- rješenjem od 11. lipnja 2003. sud je pozvao stečajnog upravitelja I-tuženika da preuzme postupak, a rješenjem od 15. srpnja 2003. sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj stvari te je odlučio da će se predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu,
- predmetni spis dostavljen je Trgovačkom sudu u Zagrebu 17. listopada 2003.,
- rješenjem od 8. siječnja 2004. sud je utvrdio prekid postupak u odnosu na I-tuženika te je uputio tužiteljicu da prijavi svoju tražbinu u stečajnom postupku,
- podneskom od 6. veljače 2004. tužiteljica je obavijestila sud da je već prijavila predmetnu tražbinu u stečajnom postupku, a podneskom od 31. svibnja 2004. tužiteljica povukla tužbu u odnosu na I-tuženika navodeći da više nema pravni interes voditi parnični postupak protiv I-tuženika nakon što je stečajni upravitelj I-tuženika priznao potraživanje tužiteljice te je specificirala tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika M. d.d.,
- na ročištu održanom 9. studenog 2004. utvrđeno je da je tužba u odnosu na I- tuženika povučena, zaključena je glavna rasprava te je objavljena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a prijepis presude otpremljen je strankama 21. siječnja 2005.,
- protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu 4. veljače 2005., a spis je otpremljen Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 25. veljače 2005.,
- rješenjem posl. br. Pž-1290/05 od 23. ožujka 2005. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
- rješenjem od 6. svibnja 2005. Trgovački sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim te je odlučio da će se predmet dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Zagrebu,
- predmetni spis dostavljen je Općinskom sudu u Zagrebu 25. svibnja 2005.,
- podneskom od 6. lipnja 2005. tužiteljica je predložila da se u nastavku postupka saslušaju svjedoci,
- na ročištima održanim 3. studenog 2005. i 3. veljače 2006. saslušani su svjedoci,
- podneskom od 18. svibnja 2006. tužiteljica je dostavila novu dokumentaciju te je predložila da se izvede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem,
- na ročištu održanom 3. srpnja 2006. tužiteljica je predložila donošenje djelomične presude, a podneskom od 6. srpnja 2006. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev,
- rješenjem od 15. rujna 2006. sud je odredio izvođenje dokaza dopunskim financijskim vještačenjem,
- 18. prosinca 2006. vještak je dostavio nalaz i mišljenje, na koji se tužiteljica očitovala podneskom od 6. veljače 2007. kojim je ponovo specificirala tužbeni zahtjev, a tuženik se očitovao podneskom od 17. travnja 2007.,
- na ročištu održanom 19. travnja 2007. odlučeno je da će se na iduće ročište pozvati vještak, a na ročištu održanom 15. lipnja 2007. vještak je odgovorio na prigovore tuženika te je tužiteljici na njezin prijedlog određen rok radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga,
- podneskom od 26. lipnja 2007. tužiteljica se očitovala na izvedene dokaze te je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga,
- na ročištu održanom 22. listopada 2007. zaključena je glavna rasprava, a na ročištu održanom 5. studenog 2007. objavljena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, protiv koje je tužiteljica podnijela žalbu 14. siječnja 2008.,
-29. veljače 2008. spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu (pred kojim se postupak vodi pod poslovnim brojem Gžr-449/08) koji je na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2009. donio drugostupanjsku odluku koja do dana donošenja ovog rješenja nije otpremljena prvostupanjskom sudu.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njihovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 15. svibnja 1995. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 24. travnja 2009. kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku (obzirom da je postupak još u tijeku), što ukupno iznosi jedanaest godina, pet mjeseci i 18 dana.
Analizirajući postupanje nadležnih sudova u pravno relevantnom razdoblju, zaključak je ovog suda da nadležni sudovi nisu postupali učinkovito. Naime, iako je Općinski građanski sud u Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju postupao aktivno kada je proveo 16 ročišta, proveo dva financijska vještačenja, saslušao stranke i svjedoke te poduzimao i druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, njegovo postupanje nije bilo dovoljno učinkovito. Naime, upravo veliki broj provedenih ročišta ukazuju da sud nije dovoljno nastojao koncentrirati glavnu raspravu (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 dalje: ZPP) na što manje ročišta te time ubrzati postupak. Tim više što je u konkretnom slučaju riječ o radnom sporu za kojeg je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP-a propisano da je sud pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova. Duljini trajanja postupka u pravno relevantnom razdoblju svojom neaktivnošću doprinio je i Županijski sud u Zagrebu pred kojim se postupak vodi dulje od godinu dana.
Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela je duljini trajanja postupka time što je predlagala dokaze tijekom cijelog trajanja postupka (suprotno odredbi članka 186. ZPP-a), umjesto da ih je koncentrirala već u tužbi ili na prvom ročištu za glavnu raspravu te, iako se radi o dopuštenoj procesnoj dispoziciji, takvo postupanje utjecalo je na duljinu postupka.
Prema ocjeni ovog suda riječ je o činjenično složenom predmetu jer je radi utvrđivanja spornih činjenica bilo potrebno provesti dva financijska vještačenja i jednu dopunu vještačenja, saslušanje stranaka i više svjedoka, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju..
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka u pravno relevantnom razdoblju (jedanaest godina, pet mjeseci i 18 dana), za kojeg je predviđena hitnost u postupanju te u kojem još uvijek nije pravomoćno odlučeno o pravu predlagateljice, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 15.500,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. travnja 2009.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.