Revr-831/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 831/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari V. K. iz L., protiv tuženika B. C., vlasnika ugostiteljskog obrta C. iz L., zastupanog po punomoćnici mr. sc. D. K., odvjetnici iz L., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1652/06-2 od 09. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu, broj P-109/06-7 od 24. srpnja 2006., u sjednici održanoj dana 06. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz što ga je tuženik kao vlasnik ugostiteljskog obrta dao tužitelju odlukom od 05. travnja 2006., te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove dostave hrane i robe, održavanja objekata i okoliša i pomoćne poslove u ugostiteljskim objektima.

U toč. II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 kn u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Trošak odgovora na žalbu tuženiku nije dosuđen.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se nižestupanjske presude preinače tako što bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Odredbom iz čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) propisano je da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Stoga, ispitujući pobijanu presudu u tako zakonom propisanim granicama, ovaj sud nije istraživao koje bi to bitne povrede odredaba parničnog postupka pred nižestupanjskim sudovima bile počinjenje, kada tužitelj revizijom nije, bilo izričito ili sadržajno, označio koje bi to povrede odredaba parničnog postupka u postupku bile počinjene.

Sadržajem revizije tužitelj zapravo prigovara pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja, a to nije dopušteni revizijski razlog obzirom na odredbu iz čl. 385. ZPP-a, zbog čega se činjeničnim pitanjima u ovoj fazi revizijskog postupka, sud nije niti mogao baviti.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje pred nižestupanjskim sudovima, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev našli neosnovanim i odbili ga.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja

- da je između stranaka bio zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18 mjeseci, zaključen 01. ožujka 2005., po kojem je tužitelj kod tuženika obavljao poslove dostave hrane i vode, održavanja objekata i okoliša, te pomoćne poslove u ugostiteljskim objektima tuženika,

- da je tužitelj dana 23. ožujka 2006. odbio postupiti po nalogu tuženika i obojiti stolariju, koji poslovi da spadaju u opis poslova njegovog radnog mjesta,

- da je 24. ožujka 2006. bez dopuštenja tuženika napustio radno mjesto iza 10,00 sati radi obavljanja svojih privatnih poslova, zbog čega iz pivnice nije dostavljena hrana klijentima koji svakodnevno naručuju hranu iz pivnice M. da je tužitelj i ranije upozoravan na propuste u poštivanju radne discipline,

- da je tuženik 05. travnja 2006. tužitelju, zbog prije navedenih učina od 23. ožujka 2006. i 24. ožujka 2006., otkazao Ugovor o radu tužitelju izvanrednim otkazom, jer mu je postupanjem tužitelja prouzročena materijalne šteta i narušen njegov poslovni ugled. Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da su navedeni učini po svojoj kvalifikaciji osobito teške povrede, zbog kojih tuženiku više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sa tužiteljem, zato je tuženik imao pravo kada je, sukladno čl. 114. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst ZR), tužitelju otkazao Ugovor o radu izvanrednim otkazom.

Revizijskim navodima odluka suda zato nije dovedena u sumnju.

Valjalo je zato reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 06. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.