II Kž-330/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-330/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenih Z. D. i M. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 2007. godine, broj Kvu-27/07 (Kus-6/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenih Z. D. i M. Š. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv četvorice optuženih zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), produljen je pritvor protiv okrivljenih Z. D. i M. Š. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku).

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni Z. D. po branitelju V. R., odvjetniku iz V. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i okrivljenik pusti iz pritvora. Žalbu je podnio i okrivljeni M. Š. po branitelju D. M., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se ukine pritvor. Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenih Z. D. i M. Š. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, ovi okrivljenici se terete da su se zajedno s okrivljenim Ž. P. i M. I. udružili radi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. Opravdanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku se očituje u organiziranosti, međunarodnom elementu i sustavnom djelovanju pri čemu su okrivljenici pratili kretanje policije i mijenjali vozila, na temelju čega se zaključuje se o ustrajnosti okrivljenika u činjenju kaznenih djela, pa navedene okolnosti u svojoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni Z. D. i M. Š. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je pravilno protiv njih produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku. Takav zaključak je u odnosu na okrivljenog Z. D. potvrđen i njegovom ranijom kažnjavanošću zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona.

Nadalje, pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz okolnosti količine opojne droge za čiju zlouporabu se isti terete, a radi se o ukupno cca 42 kg opojne droge marihuana, pa navedena količina i eventualne posljedice u vidu ugrožavanja zdravlja uživatelja, uvelike nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, čime su u cijelosti ostvarene naročito teške okolnosti djela iz gore spomenute pritvorske osnove.

Žalitelji ističu brojne okolnosti kojima nastoje osporiti pravilnost pobijane odluke. Međutim niti jedna od njih u korelaciji s gore istaknutim okolnostima ne dovodi u pitanje nužnost primjene pritvorske mjere po navedenim osnovama.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.