Rev-1130/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1130/00-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. J. iz B., zastupane po punomoćnici B. J., odvjetnici iz B., protiv tuženika P. -. B. d.d. B., zastupanog po direktoru P. S., a on po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1799/99 od 13. siječnja 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-1429/97 od 1. srpnja 1999. godine, u sjednici održanoj dana 4. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. P-1429/97 od 1. srpnja 1999. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten otkaz dan tužiteljici 22. listopada 1997. godine, da radni odnos tužiteljice nije prestao, te za poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u visini deset prosječnih plaća isplaćenih tužiteljici u posljednja tri mjeseca, kao i zahtjev za isplatu izgubljene zarade za utuženo razdoblje, kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.

Tužiteljici je ujedno naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.508,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1799/99 od 13. siječnja 2000. godine, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. ZPP, po službenoj dužnosti.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu poslovođe prodavaonice, te da joj je odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu od 22. listopada 1997. godine izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 28. ožujka 1996. godine, temeljem odredbe čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - u daljnjem tekstu: ZR) i čl. 50. Pravilnika o radu, zbog utvrđenog inventurnog manjka u poslovanju u iznosu većem od 6.000,00 kn, što predstavlja težu povredu radne obveze prema spomenutoj odredbi Pravilnika tuženika, te opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 107. ZR poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odredbom čl. 50. Pravilnika o radu tuženika određeno je da postoji opravdani razlog za izvanredni otkaz kad se utvrdi inventurni manjak veći od 6.000,00 kn za diskonte druge grupe, a upravo taj manjak je i stavljen na teret tužiteljici u odluci o otkazu ugovora o radu.

U postupku je također utvrđeno da je dana 5/6. listopada 1997. godine izvršena provalna krađa u prodavaonici u kojoj je tužiteljica bila poslovođa, po nepoznatim počiniteljima, pa je kontrolnom inventurom utvrđeno da su otuđene određene količine cigareta, kave, alkohola i novac iz blagajne u iznosu od 100,00 kn, te je utvrđen manjak u ukupnom iznosu od 93.955,97 kn.

Na temelju izvedenih dokaza, nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, stranačkog iskaza tužiteljice i dr., nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se prouzročeni manjak od 93.955,97 kn, ne može pripisati isključivo razlozima provalne krađe, jer iz iskaza tužiteljice i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su provalnom krađom otuđene veće količine cigareta, kave i alkohola, pa kada se uzme u obzir da su mjesečne zalihe te robe iznosile od 11.000,00 do 24.000,00 kn, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da je u provalnoj krađi otuđena sva ta roba, najveći mogući manjak bio bi 24.000,00 kn. Osim toga i sama tužiteljica je nakon utvrđenja da je počinjena provalna krađa izjavila da je manjak ukradene robe po njenoj procjeni oko 15.000,00 kn.

Stoga su sudovi pravilno ocijenili da ukupan manjak od 93.955,97 kn nije rezultat isključivo provalne krađe, obzirom na gore navedenu vrijednost ukradene robe, pa su slijedom toga pravilno zaključili da se razlika od 69.000,00 kn do 82.000,00 kn ne odnosi na provalnu krađu, već na druge razloge koji terete tužiteljicu kao odgovornu osobu - poslovođu u trgovini.

Iz navedenih razloga, ovaj sud je suglasan s ocjenom nižestupanjskih sudova da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u skladu s odredbom čl. 107. ZR, te čl. 50. Pravilnika o radu, pri čemu se nije ostvario razlog iz odredbe čl. 145. toč. 11. ZR zbog kojeg bi odluka bila nevažeća.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je revizija tužiteljice primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 4. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.