Rev-1070/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generated„Ima li mjesta preinaci presude temeljem čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ako žalbeni sud tvrdi da iz činjeničnih navoda ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva? Da li je dopušteno tražiti utvrđenje prava suvlasništva u određenom suvlasničkom dijelu, a koje pravo je stečeno dosjedanjem na točno određenom dijelu nekretnine?“.
Legislator headnote
AI generatedRev-1070/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1070/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. Đ. iz M., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u G., protiv tuženika B. M. Đ. iz M., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1839/10 od 19. prosinca 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 1656/06 od 25. veljače 2010., u sjednici održanoj 15. lipnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj B. M. suvlasnik za 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. 2185/2 k.o. Đ., pa je dužan tuženik B. M. trpjeti uknjižbu toga prava na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika za 1/2 dijela prava vlasništva.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.700,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba se uvažuje te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 5 – P-1656/06 od 25. veljače 2010. godine preinačuje tako da glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj B. M. suvlasnik za 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. 2185/2 k.o. Đ., pa je dužan tuženik B. M. trpjeti uknjižbu toga prava na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika za 1/2 dijela prava vlasništva.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.010,00 kn.“
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela na čestici zemlje 2185/2 k.o. Đ.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužitelj bio u savjesnom posjedu jugoistočnog dijela parcele pa je primjenom odredbe čl. 159. st. 1. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10 - dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 160. st. 1. i st. 2. ZVDSP te čl. 36. ZVDSP stekao pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine.
Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika pozivom na čl. 373. točka 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je dosjelošću stekao točno određeni dio predmetne nekretnine, dok je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje suvlasništva u ½ dijela, zbog čega je drugostupanjski sud zaključio iz činjeničnih navoda ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.
Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:
1. „Ima li mjesta preinaci presude temeljem čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ako žalbeni sud tvrdi da iz činjeničnih navoda ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva?
2. Da li je dopušteno tražiti utvrđenje prava suvlasništva u određenom suvlasničkom dijelu, a koje pravo je stečeno dosjedanjem na točno određenom dijelu nekretnine?“.
Obrazlažući razloge važnosti prvopostavljenog postupovnopravnog pitanja revident se pozvao na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revx-336/11 od 25. svibnja 2011., dok se u odnosu na drugopostavljeno materijalnopravno pitanje pozvao na presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-1789/09 od 21. ožujka 2012.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da podnesena revizija nije dopuštena.
U odnosu na prvo, postupovnopravno pitanje koje je revident postavio u reviziji treba reći da odgovor na to pitanje zavisi o činjeničnim utvrđenjima suda u konkretnom postupku. Drugostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju na temelju utvrđenja da je tužitelj dosjelošću stekao točno određeni dio nekretnine (jugoistočni dio parcele) zaključio da tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva nije osnovan pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Kod utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj stekao vlasništvo točno određenog dijela nekretnine (jugoistočnog dijela te nekretnine), a ne cijele nekretnine u idealnom dijelu u omjeru od 1/2 dijela, drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 373. točka 3. ZPP. Budući da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda zauzeto u pobijanoj odluci nije proturječno pravnom shvaćanju ovoga suda to prema ocjeni ovoga suda prvo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Osim toga, tužitelj se u reviziji pozvao na odluku revizijskog suda broj: Revx-336/11 od 25. svibnja 2011. u kojoj je revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o pravnom pitanju zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju.
U odnosu na drugo, materijalnopravno pitanje valja reći da je odredbom čl. 37. st. 1. ZVDSP propisano da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela.
Iz navedenog proizlazi da je suvlasnik vlasnik cijelog idealnog dijela nekretnine u određenom, računski određenom, omjeru. Stoga tužitelj koji tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je suvlasnik točno određenog dijela nekretnine ne može tražiti da se utvrdi da je suvlasnik (tog), točno određenog dijela nekretnine jer je to u suprotnosti s odredbama čl. 37. st. 1. i st. 4. ZVDSP.
Zbog navedenog se drugo, materijalnopravno pitanje postavljeno u reviziji ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Osim toga, pozivanje na presudu Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-1789/09 od 21. ožujka 2012. nije valjani razlog važnosti drugog postavljenog pravnog pitanja u izvanrednoj reviziji jer iz obrazloženje te presude ne proizlazi da su u tom postupku tužitelji zahtijevali utvrđenje suvlasništva stečenog dosjelošću točno određenog dijela zemljišne čestice, kao što je to slučaj u ovom parničnom postupku.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 15. lipnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.