I Kž-459/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 459/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Đ. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 7. veljače 2005. godine br. K-5/04-40, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2007. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom žalbe i po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda se preinačuje u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenopravnoj sankciji tako da se izriče da su optuženici djelima za koja su proglašeni krivima počinili i to: opt. M. Đ. djelom opisanim u toč. 1. izreke kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ i kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00), a opt. A. F. djelom opisanim u toč. 2. izreke kaznenog djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00), pa se opt. M. Đ. temeljem istih zakonskih propisa prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šezdeset (60) dana i za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ kazna zatvora u trajanju od Đ. temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 60. st. 2. sedam (7) mjeseci, te se opt. M.

toč. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, u koju kaznu mu se po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. prosinca 2003. do 10. prosinca 2003. godine, a opt. A. F. temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 85. st. 4. i čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima za mladež određuje se pridržaj izricaja kazne maloljetničkog zatvora, tako da se ovom optuženiku naknadno može izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od jedne (1) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

I Kž 459/05-4

II. U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež kao prvostupanjski sud je presudom od 7. veljače 2005. godine br. K-5/04-40 proglasio krivima i to opt. M. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st.

1. KZ i iz čl. 173. st.

2. KZ, a opt. A. F. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st.

2. KZ, te im je slijedom navedenih zakonskih propisa izrekao kaznenopravne sankcije i to: opt. M. Đ. za kazneno djelo iz čl. 173. st.

1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šezdeset dana i za kazneno djelo iz čl. 173. st.

2. uz primjenu čl.

57. st.

2. toč. b. KZ kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa mu je temeljem čl.

60. st.

2. toč. c. KZ izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i temeljem čl. 110. Zakona o sudovima za mladež i uz primjenu čl.

67. KZ prema ovom optuženiku primijenio uvjetnu osudu, tako da mu se utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, time da po čl.

63. KZ ovom optuženiku u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. prosinac 2003. do 10. prosinca 2003. godine, a zatim je prema ovom optuženiku po čl. 173. st.

7. KZ primijenio sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to zelene biljne materije droge tipe marihuana težine 2,0 gr koja će nakon pravomoćnosti presude biti uništena, dok je opt. A. F. za kazneno djelo iz čl. 173. st.

2. KZ uz primjenu čl.

85. st.

4. i čl.

27. st.

2. Zakona o sudovima za mladež odredio pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, tako da se ovom optuženiku može naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od jedne godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera, a uz to je ovom optuženiku po čl.

9. st.

2. Zakona o sudovima za mladež izrekao odgojnu mjeru posebne obveze iz čl.

9. st.

2. toč.

7. toga Zakona po kojoj se optuženik ima uključiti u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja na kojima će provesti 20 sati u razdoblju od dva mjeseca, time da se provođenje ove odgojne mjere izvršava tako da ga se ne ometa u školovanju, kao i odgojnu mjeru posebne obveze iz čl.

9. st.

2. toč.

10. po kojoj je dužan uključiti se u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalište za mlade, sve uz upozorenje da mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora u slučaju neispunjavanja ovih odgojnih mjera posebnih obveza, a zatim je prema ovom optuženiku po čl. 173. st.

7. KZ primijenio sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to 26 tableta okruglog oblika sivobijele boje s utisnutim likom delfina, droge tipa amfetamin koje će se nakon pravomoćnosti presude uništiti, te po čl.

80. da se oduzme novac u ukupnom iznosu od 570,00 kn u točno naznačenim apoenima koji su zaprimljeni kod suda pod CD broj 10/03 od 21. studenog 2003., koji će nakon pravomoćnosti presude biti uplaćen na žiro-račun Ministarstva financija RH. Najzad, opt. M. Đ. obavezao je da po čl. 122. st.

1. u vezi čl. 119. st.

2. toč.

6. ZKP nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, a opt. A. F. po čl. 122. st.

4. ZKP oslobodio je dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona predlažući da se glede opt. M. Đ. ta presuda preinači u odluci o kaznenopravnoj sankciji tako da ga se osudi na primjerenu i zakonitu kaznu.

I Kž 459/05-4

Na žalbu državnog odvjetnika opt. M. Đ. je po branitelju R. A. odvjetniku iz O. podnio odgovor, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je spise ovome sudu vratilo uz podnesak od 24. lipnja 2005. godine br. KŽ-DO-1049/05 predlažući da se prihvati žalba državnog odvjetnika i u traženom pravcu prvostupanjska presuda preinači u odluci o kaznenopravnoj sankciji, pri kojim navodima i prijedlogu je ustrajala i na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u dijelu i iz osnove iz kojih je žalbom pobijana, a uz to ispitao je postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi postojale takove bitne povrede koje se ispituju po službenoj dužnosti, ali je našao da je u pobijanom dijelu glede opt. M. Đ. na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, a postupajući po čl. 383. ZKP našao je da ista takva povreda kaznenog zakona postoji i glede opt. A. F..

Naime, iz utvrđenja navedenih u toč. 1. izreke pobijane presude stoji da je opt. M. Đ. kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ počinio 31. listopada 2003. godine, a iz toč. 2. izreke te presude da je opt. A. F. kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. počinio 1. studenog 2003. godine. Po čl. 3. st. 1. KZ prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno. Prvostupanjski sud je na oba optuženika primijenio odredbu čl. 173. st. 2. KZ (dakle, prema sadržaju objavljenom u "Narodnim novinama" br. 110/97, 27/98 i 50/00) iako je taj Zakon u odredbi čl. 173. st. 2. izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (objavljenog u “Narodnim novinama” br. 129/00), kojom je izmijenjena propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora na kaznu zatvora od jedne do 12 godina. Zbog toga je djela obojice optuženika, kako su ona opisana u izreci pobijane presude, trebalo pravno označiti po čl. 173. st. 2. KZ (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98 i 50/00) u vezi čl. 25. ZID KZ (“Narodne novine” br. 129/00), slijedom čega je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci djela, kao što je to pobliže navedeno u toč. 1. izreke drugostupanjske presude.

Opravdano žalitelj ističe povredu kaznenog zakona iz čl. 368. ZKP, a kako to iz žalbenih navoda proizlazi po toč. 5. toga člana toga Zakona, smatrajući da prema opt. M. Đ. nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude, jer da se to glede kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ protivi odredbi čl. 67. st. 3. KZ.

Naime, po čl. 67. st. 3. KZ uvjetna osuda može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a za kaznena djela za koja je propisana kazna do 10 godina ako su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ propisana je kazna zatvora do 12 godina. U odredbi čl. 67. st. 3. KZ dakle, za takovo kazneno djelo nije predviđena mogućnost

I Kž 459/05-4

primjene uvjetne osude, a mogućnost primjene uvjetne osude nije predviđena niti u čl.

58. st.

2. i 3. KZ u vezi čl. 173. st.

8. KZ, kao općeg kaznenog prava, a niti u čl. 110. st.

1. Zakona o sudovima za mladež, kao posebnog kaznenog prava. Opt. M. Đ. u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je mlađi punoljetnik. Prvostupanjski sud nije našao razloge za primjenu maloljetničkog prava prema ovom optuženiku, već je prema njemu primijenio opće kazneno pravo, slijedom čega po čl. 110. Zakona o sudovima za mladež nije bio vezan ograničenjima predviđenim u čl.

57. st.

2. KZ o ublažavanju kazne na najmanju mjeru propisane kazne za odnosno kaznenog djelo, već ograničen samo da, osim za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od 10 godina, da kaznu zatvora ne može izricati u trajanju duljem od 12 godina. Zakon o sudovima za mladež u svom čl.

3. propisuje glede primjene općeg prava, da se odredbe Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o sudovima, Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, te zakona kojima se uređuje izvršenje sankcija za kaznena djela i drugih općih propisa, ti propisi primjenjuju samo ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, dakle, ovaj Zakon se u odnosu prema općim propisima kaznenog i drugog zakonodavstva pokazuje kao posebni u odnosu na opći zakon. U odnosu između posebnog i općeg zakona važi načelo da posebni isključuje opći zakon, ali samo u onoj mjeri u kojoj posebni zakon u cijelosti normira određenu pravnu oblast. Ako, pak, posebni zakon ne pokriva sve odnose iz određene pravne oblasti, ovdje u predmetu kaznenopravne, tada u preostalom dijelu vrijede odredbe općeg zakona, ovdje u ovom predmetu odredbe Kaznenog zakona. Kako u Zakonu o sudovima za mladež u čl. 110. st. 1., a ni u kojoj drugoj odredbi nije izričito propisano da se uvjetna osuda iz čl.

67. KZ može primijeniti i preko ograničenja navedenog u njegovom stavku 3., a primjena uvjetne osude za kazneno djelo za koja je propisana kazna zatvora preko 10 godina nije moguća niti prema odredbama Kaznenog zakona, proizlazi da je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu glede izricanja uvjetne osude u smislu čl. 368. toč.

5. ZKP time što je opt. M. Đ. za kazneno djelo iz čl. 173. st.

2. KZ u vezi čl.

25. ZID KZ, prethodno utvrdivši kazne za pojedina kaznena djela i to: za ono iz čl. 173. st.

1. KZ kaznu zatvora u trajanju od šezdeset dana šezdeset (60) dana i za kazneno djelo iz čl. 173. st.

2. KZ u vezi čl.

25. ZID KZ kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci, a temeljem čl.

60. st.

2. toč. c. KZ izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, i potom na temelju čl. 110. Zakona o sudovima za mladež i uz primjenu čl.

67. KZ prema ovom optuženiku primijenio uvjetnu osudu.

Slijedom navedenih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i glede opt. M. Đ. preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji, kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke drugostupanjske presude.

Najzad, slijedom čl. 383. ZKP, valjalo je i glede opt. A. F., zbog preinake pravne oznake djela preinačiti i odluku o kaznenopravnoj sankciji, kao što je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

Obzirom da drugostupanjski sud pri ispitivanju presude po službenoj dužnosti nije našao kakove druge povrede zakona, osim prethodno obrazloženih, valjalo je u preostalom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi, kako je to navedeno u toč. II. izreke drugostupanjske presude.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. ZKP).

I Kž 459/05-4

U Zagrebu, 20. lipnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.