I Kž-605/1994-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-605/1994-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.T., zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 1994. broj K-143/1993, u sjednici održanoj 3. studenog 1994., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba optuženika, ukida se presuda suda prvog stupnja u osuđujućem dijelu, te se predmet u tom dijelu vraća nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku oglasio je krivim opt. S.T., da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH za koje mu je na temelju čl. 126. st. 1. KZRH primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 18. kolovoza 1993. do 19. svibnja 1994.

Na temelju čl. 339. toč. 3. ZKP prema optuženiku je odbijena optužba da bi počinio krivično djelo pomaganja u izvršenju krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH u vezi čl. 22. OKZRH.

Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio optuženik po branitelju F.A., odvjetniku iz O..

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je žalitelj da je sud prvoga stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu namjere optuženika za pribavljanje imovinske koristi, kao subjektivnog obilježja krivičnog djela krađe, pa tako i krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 4. KZRH, odnosno toč. 3. tog istog članka. Optuženik u svojoj obrani poriče namjeru pribavljanja imovinske koristi i tvrdi, da je iz kuće K.J. u Š., u mjesecu studenom 1991., dakle, kada je to mjesto već bilo okupirano, uzeo TV-prijemnik u boji i ribarske čizme, da bi ih sačuvao za njihovog vlasnika, jer je vidio da te stvari stoje na jednom stolu u kući oštećenika, pa je zaključio da ih je netko bio pripremio za prisvajanje.

Sud prvoga stupnja ocjenjuje ovakvu obranu optuženika neuvjerljivom i to jedino zbog toga što je optuženik uzeo te stvari po danu misleći da ga nitko neće primijetiti, jer je stanovnicima nesrpske nacionalnosti bilo ograničeno kretanje po selu i u tom bi uspio da nije slučajno sreo mještanina T.B., a što također proizlazi iz obrane optuženika.

Ovakav zaključak suda prvog stupnja je za sada neprihvatljiv, tim više što sud zanemaruje i propušta ocijeniti iskaze svjedoka koji su saslušani i na okolnost izvršenja ovog krivičnog djela.

Tako svjedok K.M., saslušan u istrazi (list 27 spisa) iskazuje da iz "vlastitog opažanja" zna da je optuženik "ulazio u napuštene kuće", te da je ušao i u kuću K.J. iz koje je uzeo TV-prijemnik u boji i čizme. Ovaj svjedok je saslušan i na glavnoj raspravi (list 89 spisa) i prema zapisniku o glavnoj raspravi svjedok je dao iskaz suglasan onom u istrazi. Međutim, sud se nije ozbiljnije bavio onim dijelom iskaza ovog svjedoka koji se odnosi na krivično djelo teške krađe, već isključivo na krivično djelo pomaganja u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva. Zbog toga ovaj svjedok nije pitan da detaljnije objasni što on zna iz vlastitog opažanja o ulasku optuženika u kuću K.J. i uzimanju stvari iz te kuće, te kako se kod toga optuženik ponašao, to tim više jer prema obrani optuženika proizlazi da ga je jedino T.B. vidio kako nosti stvari iz oštećenikove kuće.

Na glavnoj raspravi je saslušana i majka optuženika S.B. (list 77/2 spisa) koja u svom iskazu navodi da je optuženik zajedno s jednim prijateljem donio kući i spremio u šupu TV-prijemnik i čizme i da je tada bio u pijanom stanju, a ona kada je to saznala da je te predmete odnijela u Mjesnu zajednicu. Niti ovaj svjedok nije detaljnije saslušan kako i kada je optuženik donio ove predmete, te što je o tome saznala od optuženika. Sud se osim toga nije bavio niti razlikama u iskazima optuženika i iskaza njegove majke svj. S.B., budući optuženik u svojoj obrani navodi da je on osobno i samoinicijativno odnio ove stvari u Mjesnu zajednicu.

Kako je već rečeno, sud prvog stupnja ne samo da nije tražio od svjedoka da detaljno navedu što im je poznato o predmetu optužbe u pogledu krivičnog djela teške krađe, već ove iskaze niti ne ocjenjuje, a jedino se savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, svakog posebno i u vezi s ostalim dokazima može izvesti zaključak je li određena činjenica dokazana (čl. 337. st. 2. ZKP). Upravo zbog toga je činjenično stanje u pogledu subjektivnih elemenata krivičnog djela pogrešno, a i nepotpuno utvrđeno. Zbog toga će nadležni (općinski sud) sud prvoga stupnja u ponovljenom postupku otkloniti uočene nedostatke te će u prvome redu detaljno saslušati spomenute svjedoke, pa i samog optuženika, a potom ocijeniti njihove iskaze i izvesti zaključak da li je optuženik svom prvome susjedu uzeo stvari da ih sačuva za njega ili da ih prisvoji radi postizanja imovinske koriti.

Na kraju valja primijetiti da je sud prvoga stupnja pogrešno uzeo da je optuženik iskorištavanjem bespomoćnosti oštećenika uzeo za sebe njegove stvari i djelo označio kao krivično djelo iz čl. 126. st. 1. toč. 4. KZRH, jer je oštećeni K.J. izbjegao ili je protjeran iz Š.. On prema tome nije bespomoćna osoba zbog svoje fizičke i psihičke bespomoćnosti, već odsutna osoba, pa ako sud utvrdi da je optuženik počinio krivično djelo zbog koga je optužen onda je to djelo počinio iskorištavanjem stanja izazvanog "drugom nesrećom", jer se ratne prilike svakako moraju izjednačiti s požarom, poplavom i potresom u smislu čl. 126. st. 1. toč. 3. KZRH.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)