Administrative court annuls police rank decision due to incorrect application of rank conversion rules for pension calculation.
Legislator summary
AI generatedThe Administrative Court in Osijek annulled the Ministry of Interior's decision assigning the plaintiff the rank of Chief Police Inspector for pension calculations. The plaintiff argued that his 1996 rank of 'Inspector' should be converted to 'Independent Police Inspector' based on a 2001 regulation, which equates to the rank of Police Advisor. The court rejected the Ministry's claim that 'Inspector' equates to 'Police Inspector' because the 2001 regulation explicitly mapped 'Inspector' to 'Independent Police Inspector', not 'Police Inspector'. Consequently, the court ordered the Ministry to determine the correct rank of Police Advisor for the pension calculation.
Legislator headnote
AI generatedZakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji; Uredba Vlade Republike Hrvatske o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja: The court must apply specific statutory conversion rules for police ranks when calculating pensions, rejecting general equivalencies based solely on seniority levels.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Poslovni broj: 4 UsI-130/16-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja K. T. iz L., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik P. K., službena osoba, radi utvrđivanja policijskog zvanja, 30. ožujka 2016.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-157-57 325/3-15. od 19. siječnja 2016.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude utvrdi rješenjem tužitelju K. T., rođenom 28. listopada 1962., bivšem zaposleniku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, radi izračuna invalidske mirovine, policijsko zvanje POLICIJSKI SAVJETNIK.
Obrazloženje
Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-01-157-57 325/3-15. od 19. siječnja 2016. tužitelju je, kao bivšem zaposleniku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske utvrđeno policijsko zvanje glavni policijski inspektor. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći u bitnome da je bio zaposlenik MUP-a od 5. kolovoza 1990. do 19. svibnja 2014., kada je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I-1141-02/14-01, URBROJ: 341-12-05/3-14-022955 od 18. srpnja 2014. stekao pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu mu je visina mirovine određena temeljem osobnog zvanja viši policijski inspektor.
Budući da mu na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07.,107/07., 65/09., 146/10., 55/11., 140/12., 33/13.,148/13. i 92/14., dalje: ZOPHBDR), pripada više zvanje, navodi da je taj postupak ponovljen te je tuženik donio rješenje broj: 511-01-157-57 325/1- 2015. od 9. srpnja 2015. za koje tužitelj smatra da nije u skladu s navedenim Zakonom te člankom 7. stavkom 3. Pravilnika o odnosu policijskih zvanja prema činovima pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske radi utvrđivanja vrijednosnog boda broj: 511-01-152- 48743/3-2015 od 6. srpnja 2015. (dalje:
Pravilnik), a koje rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 1 UsI-1330/15-6 od 27. studenoga 2015. Tužitelj smatra da prema navedenoj presudi tuženik nije postupio te da nije pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona i Pravilnika. Ističe da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-62-21639/118-96 od 1. siječnja 1996. bio raspoređen na radno mjesto za koje je bilo propisano zvanje nadzornik, što smatra da je ekvivalent zvanju samostalni policijski inspektor, imajući u vidu Uredbu Vlade Republike Hrvatske KLASA: 118-01/00- 01/01, URBROJ: 5030109-01-1 od 26. travnja 2001., prema kojoj se u članku 21., stavku C policijsko zvanje nadzornik prevodi u zvanje samostalni policijski inspektor.
Pri tome se poziva i na Uredbu o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcijskim oznakama radnih mjesta, promaknuću i napredovanju kroz policijska zvanja, koja je i sada na snazi (Narodne novine, broj 129/11. i 15/13.) koja u članku 22. stavku C predviđa da se zvanje samostalni policijski inspektor prevodi u zvanje samostalni policijski inspektor. Smatra ključnim članak 20. stavak 2. ZOPHBDR-a i koje je radno mjesto, odnosno zvanje za to radno mjesto imao u vrijeme Domovinskog rata, a ne zvanje koje je danas propisano za isto.
Poziva se i na naputak Ministra MUP-a broj: 511-04-52-21300/1-97. od 28. veljače 1997. prema kojem je policijsko zvanje nadzornik koje je bilo propisano za njegovo radno mjesto za vrijeme Domovinskog rata 1996. ekvivalent zvanju u oružanim snagama Republike Hrvatske bojnik, a da prema Pravilniku od 6. srpnja 2015., kao i prema svim naputcima i pravilnicima je ekvivalent zvanju bojnik, samostalni policijski inspektor, dakle nadzornik. Stoga tužitelj smatra da mu temeljem odredbi ZOPHBDR-a te članka 7. stavka 3. navedenog Pravilnika, kao početno zvanje, prije utvrđivanja policijskog zvanja iz stavka 1. navedenog članka, pripada zvanje samostalni policijski inspektor, a temeljem članka 7. stavka 1. istog Pravilnika zvanje policijskog savjetnika.
Slijedom navedenoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje.
U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja navode kojega ponavlja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda je održana javna rasprava 23. ožujka 2016. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZUS) u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, koji su ostali kod navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je tom prilikom dostavio u spis i za protivnu stranu rješenja tuženika koja se odnose na druge policijske službenike iz kojih smatra da je vidljivo različito određivanje policijskog osobnog zvanja, odnosno različito postupanje tuženika u primjeni istih odredbi Zakona, odnosno Pravilnika.
Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome kao i u spis tuženika te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika broj: 511-01-157-57 325/1-2015. od 9. srpnja 2015. tužitelju utvrđeno policijsko zvanje glavni policijski inspektor, uz obrazloženje da je tužitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova te da je stradao obnašajući zadaće u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, zbog čega ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na invalidsku mirovinu. Pored toga, tuženik je naveo da je navedeno zvanje glavni policijski inspektor utvrđeno u skladu s člankom 7. Pravilnika o odnosu policijskih zvanja prema činovima pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske radi utvrđivanja vrijednosnog boda broj: 511-01-152-48743/3-2015 od 6. srpnja 2015., a isto je isključivo osnova temeljem koje će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izračunati iznos invalidske mirovine.
Navedeno rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 1 UsI-1330/15-6 od 27. studenoga 2015. iz razloga što isto nije bilo sastavljeno u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) i nije sadržavalo relevantne činjenice kao podlogu za primjenu odgovarajućih materijalno pravnih propisa, kao niti njihovo tumačenje. Stoga je prilikom donošenja novog rješenja bilo potrebno cijeniti navode tužbe te potrebu primjene članka 7. stavka 3. Pravilnika. Postupajući po navedenoj presudi, tuženik je donio osporavano rješenje od 19. siječnja 2016. kojim je ponovno, radi izračuna invalidske mirovine utvrdio tužitelju policijsko zvanje glavni policijski inspektor.
Navedeno je obrazloženo na način da je tužitelj u trenutku priznavanja prava na invalidsku mirovinu imao osobno policijsko zvanje viši policijski inspektor pa da je isto za tužitelja povoljnije kao početno zvanje u odnosu na zvanje nadzornika koje je bilo propisano kao uvjet za radno mjesto pomoćnika zapovjednika za poslove policije na koje je tužitelj bio raspoređen u I. Policijskoj postaji, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, jer je zvanje nadzornik kao takvo utvrđeno kao prvo početno zvanje u visokoj školskoj spremi. Stoga smatra da s obzirom da je prema Uredbi koja je sada na snazi zvanje policijski inspektor utvrđeno kao prvo početno zvanje u visokoj školskoj spremi, da je isto ekvivalent zvanju nadzornik iz Uredbe iz 1995. Slijedom toga, zaključuje da je za tužitelja povoljnije uzeti kao početno policijsko zvanje u postupku utvrđivanja policijskog zvanja za potrebe određivanja invalidske mirovine, zvanje viši policijski inspektor iz rješenja od 25. studenoga 2011., nego policijsko zvanje nadzornik prema rješenju od 1. siječnja 1996. za koje smatra da odgovara zvanju policijski inspektor.
Pravilnikom od 6. srpnja 2015. propisan je odnos policijskih zvanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao pripadnici djelatnog ili pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, a koji imaju utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, kod kojih je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prema činovima pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, radi utvrđivanja vrijednosnog boda u postupku određivanja prava iz članka 3. ovoga Pravilnika (članak 1.).
Člankom 3. navedenog Pravilnika propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, sukladno važećim propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, izračunava visinu invalidske mirovine pripadniku Ministarstva kod kojeg je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
U smislu članka 7. stavka 1. Pravilnika za potrebe utvrđivanja vrijednosnog boda iz članka 4. Pravilnika ministar unutarnjih poslova će pripadniku Ministarstva iz članka 3. ovog Pravilnika koji je stekao policijsko zvanje viši policijski inspektor utvrditi policijsko zvanje glavni policijski inspektor, a pripadniku koji je stekao zvanje samostalni policijski inspektor ili glavni policijski inspektor, utvrdit će policijsko zvanje policijski savjetnik. Međutim, stavak 3. istog članka Pravilnika predstavlja iznimku u odnosu na stavak 1., pa je tako stavkom 3. propisano da se pripadniku Ministarstva iz članka 1. Pravilnika kao početno policijsko zvanje prije utvrđivanja policijskog zvanja iz stavka 1. ovog članka, u postupku ostvarivanja prava iz članka 3. ovog Pravilnika, a u svezi utvrđivanja vrijednosnog boda iz članka 4. ovoga Pravilnika, uzima najpovoljnije zvanje propisano kao uvjet za radno mjesto na kojem je bio raspoređen u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 3. lipnja 1996., ukoliko je ono za njega povoljnije od njegovog osobnog policijskog zvanja.
Nesporno je da je tužitelj prilikom odlaska u invalidsku mirovinu zatečen u osobnom zvanju viši policijski inspektor kako to proizlazi iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-150-69067/174-2011 od 25. studenoga 2011. Navedenim rješenjem je prema Uredbi o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcionalnim oznakama radnih mjesta, promaknuću i napredovanju kroz policijska zvanja (Narodne novine, broj 129/11.) osobno zvanje tužitelja policijski inspektor prevedeno u zvanje viši policijski inspektor.
Nadalje, nesporno je i da je tužitelj bio pripadnik Ministarstva iz članka 1., a u svezi s člankom 7. Pravilnika koji je u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 3. lipnja 1996., bio premješten - imenovan na položaj pomoćnika zapovjednika za poslove policije za koje je propisano zvanje nadzornik, što je razvidno iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-62-21639/118-96 od 1. siječnja 1996.
Nesporno je i da tužitelj ima priznati status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40% oštećenja organizma stalno, što je razvidno iz potvrde Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti KLASA: 034-04/15-11/662, URBROJ: 2158-02-02/12-15-2 od 7. rujna 2015. koja je priložena uz tužbu.
Slijedom navedenoga, a imajući u vidu navode tužbe, sporno je pravno pitanje koje osobno policijsko zvanje je kao početno za tužitelja povoljnije, odnosno je li to policijsko zvanje viši policijski inspektor, pa da tužitelju radi izračuna invalidske mirovine pripada zvanje glavni policijski inspektor kako je to utvrdio tuženik ili je pravilno kao početno zvanje trebalo uzeti samostalni policijski inspektor kao ekvivalent zvanju nadzornika, kako to tvrdi tužitelj, odnosno, u tom slučaju pripada li tužitelju kao policijsko zvanje radi izračuna invalidske mirovine zvanje policijski savjetnik.
Tužitelj svoje tvrdnje utemeljuje na činjenici da zvanje nadzornik više ne postoji od stupanja na snagu Uredbe o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i raspored na radna mjesta te funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika (Narodne novine, broj 39/01.), a prema kojoj je u prijelaznim i završnim odredbama, članku 21. stavku 1. pod točkom C. Djelatnik visoke stručne spreme, podstavak 1. bilo propisano da djelatnik visoke stručne spreme zatečen u zvanju „nadzornik“ se prevodi u zvanje „samostalni policijski inspektor“. Stoga smatra da bi mu na temelju tako utvrđenog početnog zvanja, kao povoljnijeg prema članku 7. stavku 3. Pravilnika, trebalo utvrditi radi izračuna invalidske osobno zvanje policijski savjetnik u smislu članka 7. stavka 1. Pravilnika.
Uvidom u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-62-21639/118-96 od 1. siječnja 1996. razvidno je da je tužitelj bio premješten - imenovan na položaj pomoćnika zapovjednika za poslove policije za koje je bilo propisano zvanje nadzornik.
Ne može se prihvatiti stav tuženika da osobno policijsko zvanje nadzornik odgovora zvanju policijski inspektor jer da se u oba slučaja radi o zvanju određenom kao najnižem zvanju u visokoj stručnoj spremi. To iz razloga što je uvidom u Uredbu iz 2001. razvidno da je do stupanja iste na snagu, odnosno prema članku 2. do tada važeće Uredbe o zvanjima i uvjetima za postavljenje u zvanja, položajima i uvjetima za imenovanja ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova (Narodne novine, broj 100/95.) bilo predviđeno 12 policijskih zvanja, i to policajac, detektiv, referent, viši policajac, viši detektiv, viši referent narednik, viši narednik, samostalni narednik, nadzornik, viši nadzornik, samostalni nadzornik i glavni nadzornik. Za razliku od toga, prema sada važećoj Uredbi (Narodne novine, 129/11. i 15/13.) predviđeno je 10 policijskih zvanja, i to policajac, viši policajac, policijski narednik, viši policijski narednik, policijski inspektor, viši policijski inspektor, samostalni policijski inspektor, glavni policijski inspektor, policijski savjetnik i glavni policijski savjetnik. Dakle, promjenom naziva i broja, odnosno sustava osobnih policijskih zvanja, moguće je ista usporediti samo i jedino imajući u vidu kako je zakonodavac Uredbom predvidio prevođenje pojedinog policijskog zvanja u novo zvanje.
Stoga je nepravilan stav tuženika da bi ekvivalent osobnom zvanju nadzornika trebao biti policijski inspektor iz razloga jer se u oba slučaja radi o osobnom zvanju određenom kao najnižem u visokoj stručnoj spremi, a što se ne može uzeti kao pravilan kriterij uspoređivanja navedenih zvanja.
Isto je neprihvatljivo iz razloga što u smislu članka 21. C podstavka 1. Uredbe iz 2001. je osobno zvanje nadzornik prevedeno u policijsko zvanje samostalni policijski inspektor i stoga osnovano tvrdi tužitelj da se radi o izjednačenim osobnim zvanjima te o jedinom mogućem kriteriju za određivanje osobnog policijskog zvanja u odnosu na zvanje koje više ne postoji.
Osim toga, uvidom u naputak Ministra MUP-a broj: 511-04-52-21300/1-97. od 28. veljače 1997. na koji se tužitelj poziva i koji je priložio uz tužbu, proizlazi da se razlika plaće pripadniku MUP-a s osobnim zvanjem nadzornik određivala prema plaći odgovarajućeg čina u Hrvatskoj vojsci i to prema činu bojniku. Budući da i iz članka 2. stavka 1. Pravilnika od 6. srpnja 2015. koji je sada na snazi, proizlazi da je policijsko zvanje samostalni policijski inspektor izjednačeno sa činom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, bojnikom, može se povući paralela, odnosno i iz navedenog je razvidno da bi osobno zvanje samostalni policijski inspektor odgovaralo zvanju nadzornik.
Stoga, iz navedenoga proizlazi, a što osnovano tvrdi tužitelj, da bi kao početno policijsko zvanje radi izračuna invalidske mirovine trebalo uzeti u smislu članka 7. stavka 1. Pravilnika, osobno zvanje samostalni policijski inspektor i utvrditi tužitelju osobno zvanje policijski savjetnik, radi izračuna invalidske mirovine u skladu s člankom 7. stavkom 1.
Pravilnika, a radi utvrđivanja vrijednosnog boda.
Slijedom iznesenoga, a s obzirom da je rješenje tuženika nezakonito jer u istome nisu pravilno primijenjene odredbe Pravilnika te nije pravilno utvrđeno policijsko zvanje tužitelja radi utvrđivanja vrijednosnog boda odnosno izračuna invalidske mirovine, Sud je osporavanu odluku tuženika poništio i odlučio kao u izreci pod točkom I.
Imajući u vidu da se radi o postupku koji je već ponovljen i u kojem tuženik nije postupio prema presudi ovog Suda i pravnom shvaćanja iz iste, Sud je u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, sam riješio stvar i odlučio kao pod točkom II. izreke presude. Tuženik je po pravomoćnosti presude obvezan osigurati izvršenje iste u smislu članka 81. stavka 2. ZUS-a.
U Osijeku 30. ožujka 2016.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).