III Kr-339/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-339/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. L. S. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. i dr. KZRH, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što ju čine presuda Općinskog suda Rijeka od 21. lipnja 1991, br. K-345/91, i presuda Okružnog suda u Rijeci od 2. srpnja 1991, Kž-283/91, u sjednici održanoj 27. studenog 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. L. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 21. lipnja 1991. godine br. K-345/91, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Okružnog suda u Rijeci od 2. srpnja 1991. godine br. Kž-283/91, osuđen je L. S. zbog tri krivična djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. i dr. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 50. Krivičnog zakona SFRJ (preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ "Narodne novine", br. 53/91 kao zakona Republike Hrvatske u daljnjem tekstu: KZJ) uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. ožujka 1991. godine pa nadalje.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je 19. rujna 1991. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom (kako se iz zahtjeva razabire) da se zahtjev uvaži, te ukine prvostepena i drugostepena presuda i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, javni tužilac Hrvatske predložio je da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se uopće ne obrazlaže nikakova povreda zakona, već se samo iznose prigovori na utvrđeno činjenično stanje, a ujedno se navodi da je osuđenik od strane djelatnika policijske uprave R., i to prije pokretanja krivičnog postupka, bio fizički maltretiran, te da je tom prilikom zadobio i tjelesne povrede o čemu ne prilaže niti jedan dokaz, uključivši niti liječničku potvrdu, a što i ne bi bilo relevantno za odluku u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Kako prema odredbi čl 427. ZKP-a činjenično stanje ne može biti predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka, kao ni sporne tvrdnje o navodnom nezakonitom postupanju prema optuženiku od strane policije, već samo određene povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika, kao i neke povrede odredaba krivičnog postupka (čl. 427. st. 1, 2. i 3. ZKP), što ovdje nije slučaj, to je zahtjev osuđenika neosnovan.

Temeljem čl. 421. ZKP, a u vezi čl. 429. ZKP trebalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 27. studenog 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

_ Kocijančić Erika v.r.