Croatian Supreme Court dismisses appeal on personal injury damages, upholding lower court's assessment of non-material harm.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment awarding damages for personal injury. The lower courts awarded compensation for physical pain, fear, and mental suffering based on the plaintiff's specific injuries and reduced life activity. The court rejected the appeal because the awarded amounts were deemed fair according to the law at the time of the original decision, and no error in applying substantive law was found.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku: Damages for non-material harm are assessed based on the severity and duration of injuries at the time of the judgment, and a revision is inadmissible if the lower court's calculation is considered fair and legally sound.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-454/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, Ivke Zlokić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz Z., kojega zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu (ranije Gradu Zagrebu) od 13. lipnja 1995. godine broj Gž-10475/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1994. godine broj Pn-6003/93, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 1994. godine pa do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 1.687,00 kn dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.000,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu (u st. II. izreke).
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete te traži trošak revizijskog postupka.
Sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) dostavio reviziju protivnoj strani i nadležnom državnom odvjetniku no tuženik nije odgovorio, a DORH se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizišle iz štetnog događaja od 22. srpnja 1993. godine. U revizijskom stadiju postupka sporna je visina naknade nematerijalne štete i to za pretrpljene fizičke bolove, strah te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja vratne i slabinske kralježnice zbog koje je trpio bolove jačeg intenziteta 5-6 dana, srednje jakosti oko 3 tjedna te manje oko još 2 mjeseca. Također je utvrđeno da je tužitelj pretrpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah te zatim sekundarni jačeg intenziteta u trajanju od 2-3 dana i srednjeg intenziteta 8-10 dana a potom kasniji strah u vidu straha od prometa koji i danas traje. Tužitelju su od zadobenih ozljeda ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 10%.
Niži sudovi su dosudili tužitelju za pretrpljene fizičke bolove iznos od 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 13.000,00 kn.
Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke te imajući u vidu vrijeme kada je donesena prvostupanjska presuda dosuđeni iznosi predstavljaju i po ocjeni ovog suda pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO). Donoseći odluku o naknadi nematerijalne štete niži sudovi imali su u vidu karakter povreda, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha te stupanj smanjenja životnih aktivnosti i dob te zanimanje tužitelja kao i cilj kome služi ta naknada pa neosnovano revident prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene naknade nematerijalne štete.
Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP te je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.