Rev-x-131/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 131/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Z., zastupane po punomoćniku J. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku K. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7339/11-2 od 3. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2276/04 od 4. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 269.299,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2003. do isplate, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, a pod točkom II. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 34.025,00 kn u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska odluka u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica iz svih revizijskih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 , 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 269.299,55 kn s osnova ulaganja koja je prema navodima tužbe tužiteljica izvršila 2002. u predmetni poslovni prostor tuženika radi uređenja i sanacije.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u zakupu predmetnog polovnog prostora na temelju Ugovora o zakupu zaključenog sa tuženikom kao zakupodavcem 1. srpnja 1996. na rok od 7 godina,

- da je tužiteljica vršila ulaganja u predmetni poslovni prostor prije 2002. uslijed čega joj je bila i umanjena zakupnina za 20% u razdoblju za koje je bio zaključen navedeni ugovor,

- da tužiteljica nema račune za izvršena ulaganja.

Cijeneći prethodno navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi nalaze tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim te zaključuju kako ista nije dokazala da je u poslovni prostor koji je u vlasništvu tuženika izvršila ulaganja u utuženom iznosu.

Tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka navodeći kako se ista očituje u tome što je sud zanemario dokumentaciju odnosno Zapisnik komisije za minimalne tehničke uvjete Klasa: 037-02/11-01/357 od 3. prosinca 2002 iz kojeg je vidljivo da je nakon izvršenih ulaganja od strane tužiteljice poslovni prostor dobio dozvolu za rad u pogledu vanjskog izgleda i opremljenosti ugostiteljskog objekta. Iz ovakvih navoda proizlazi da tužiteljica sadržajno ukazuje na povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP.

Međutim, nisu osnovani navodi revidentice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP.

Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP). Stoga iz navedenog slijedi kako je pravo ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud.

Suprotno tvrdnji revidentice prvostupanjski sud je nakon opsežne interpretacije iskaza svjedoka te uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, dao razloge o ocjeni izvedenih dokaza u pogledu odlučnih činjenica, a koja ocjena je izvedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Navodi tužiteljice iz revizije su u potpunosti neosnovani jer se ista poziva na određenu dokumentaciju, odnosno Zapisnik komisije za minimalne tehničke uvjete Klasa: 037-02/11- 01/357 od 3. prosinca 2002., koja uopće ne prileži spisu, odnosno ista nije dostavljena niti uz tužbu niti tijekom postupka. Navedenu dokumentaciju tužiteljica je prvi puta dostavila u spis nakon podnošenja žalbe, međutim riječ je o novim dokazima koji prema odredbi čl. 352. ZPP nisu dopušteni niti u žalbenoj fazi postupka. Prema tome takva ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju, pa nema niti proturječja između obrazloženja nižestupanjskih odluka i izvedenih dokaza.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica nije niti navela u čemu bi se navedena povreda sastojala, stoga takve paušalne prigovore ovaj sud nije posebno cijenio.

Obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski navodi, reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 4. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.