II Kž-291/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 291/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Đ. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog T. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. travnja 2018. broj Kv I Us-13/18 (K-Us-10/17) o jamstvu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2018.

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog T. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavaka 1. i drugih KZ/11, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 70/17. – dalje u tekstu: ZIDZKP/17.) u vezi s člankom 102. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženog K. Đ. i optuženog T. B. ukinuto jamstvo te je odlučeno da će se iznos jamstva po pravomoćnosti rješenja vratiti na račune uplatitelja naznačene u izreci rješenja. Pod točkom II. izreke, pobijanim rješenjem je, na temelju odredbe članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., optuženom K. Đ. i optuženom T. B., određena mjera opreza i to obveza redovitog javljanja nadležnom tijelu određenom u izreci rješenja. Istim je rješenjem, pod točkom III. izreke, na temelju odredbe članka 127. stavka 4. ZKP/08., odbijen prijedlog optuženog T. K. za ukidanje jamstva i određivanje mjera opreza kao neosnovan.

II Kž 291/2018-4

Protiv točke III. tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. K. po branitelju, odvjetniku M. K., zbog „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači rješenje „na način da prihvati prijedlog branitelja okrivljenika za ukidanjem jamstva i određivanjem mjere opreza javljanja“, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, rješenjem suca istrage od 10. srpnja 2014. broj Kir Us-78/14, a na temelju članka 102. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08-I.), određen je protiv sada optuženog T. K. istražni zatvor iz osnove navedene u članku 123. stavku 1. točke 1. ZKP/08-I. te mu je određeno jamstvo u iznosu od 50.000,00 kuna. To rješenje je, u odnosu na optuženog T. K., a nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 1. kolovoza 2014. broj U-III-5276/2014, rješenjem izvanraspravnog vijeća od 20. kolovoza 2014. broj Kv-Us-44/14, preinačeno na način da je jamstvo određeno u visini od 100.000,00 kuna. Rješenjem od 28. srpnja 2014. broj Kir-Us-90/14 je, nakon što je položena jamčevina, na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08-I., ukinut istražni zatvor optuženom T. K. te je on pušten na slobodu.

Odredbom članka 135. ZIDZKP/17. propisano je da će sud u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona ukinuti jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 123. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. dotadašnjeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08-II.) te po potrebi odrediti blažu ili težu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Budući da je protiv optuženog T. K. jamstvo bilo određeno kao zamjena za istražni zatvor koji je protiv njega bio određen iz osnove navedene u članku 123. stavku 2. točki 1. ZKP/08-I., nije bilo zakonske obveze preispitivanja tog jamstva u smislu citirane odredbe članka 135. ZIDZKP/17, a time niti za donošenje pobijane odluke u točki III. izreke pobijanog rješenja, pri čemu se ističe da niti iz prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Splitu s ročišta od 23. travnja 2018. ne proizlazi da je tužitelj predložio određivanje istražnog zatvora i protiv optuženog T. K.

Ipak, na žalbene navode optuženog T. K. prema kojima obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne sadrži dostatne razloge za pobijanu odluku ovdje treba odgovoriti da su u ranije navedenim rješenjima suca istrage i izvanraspravnog vijeća, kojima su određeni jamstvo i njegova visina, a na koje upućuje i prvostupanjsko rješenje, izneseni jasni, dostatni i neproturječni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u odnosu na optuženog T. K. upravo jamstvo ona mjera koja će osigurati njegovu prisutnost u kaznenom postupku.

Zbog navedenog, žalba optuženog T. K. nije osnovana.

Stoga, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po

II Kž 291/2018-4

službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Iva Gradiški Lovreček, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.