I Kž-208/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 208/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića, Miroslava Šovanja i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. Ž. B., opt. B. S. i opt. D. Č. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K-59/11od 24. siječnja 2012. godine, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2013. godine

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika, opt. Ž. B., opt. B. S. i opt. D. Č., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su opt. Ž. B., opt. B. S. i opt. D. Č. djelom za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I., te prihvaćanjem žalbe opt. B. S. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. D. Č. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. Ž. B., opt. B. S. i opt. D. Č. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje su ovom presudom proglašeni krivima, na temelju tog zakonskog propisa osuđuju, i to opt. Ž. B. na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, opt. B. S. na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i opt. D. Č. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci, u koje kazne se svakom, temeljem odredbe čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme lišenja slobode od 18. kolovoza 2011. godine do 24. siječnja 2012. godine.

III. U ostalom dijelu žalba opt. D. Č. te žalbe državnog odvjetnika i opt. Ž. B. u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K- 59/2011 od 24. siječnja 2012. godine opt. Ž. B., opt. B. S. i opt. D. Č. oglašeni su krivim za

I Kž 208/12-4

kazneno djelo zloporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. sve u svezi s čl. 61. KZ-a ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07,152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), te su osuđeni na kazne zatvora i to opt. Ž. B. u trajanju od 4 godine, opt. B. S. u trajanju od 3 godine, a opt. D. Č., uz primjenu odredaba o ublažavanju iz čl. 57. st. 2. i 4. c) KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, u koje kazne im je temeljem odredbe čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. kolovoza 2011. godine do 24. siječnja 2012. godine.

Temeljem odredbe čl. 82. KZ/97 od opt. D. Č. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu 900,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) optuženici su obvezani platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svako po 2.000,00 kn. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na svu trojicu optuženika te zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. st. 1. toč. 5. ZKP/97, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima.

Opt. Ž. B., po branitelju Ž. M., odvjetniku S. B.. te opt. B. S. osobno žale se zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da im se izrekne blaža kazna.

Opt. D. Č., po branitelju J. J., odvjetniku u S. B., žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se od krivnje, podredno da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalbe opt. B. S. osnovana je.

Žalba opt. D. Č. zbog odluke o kazni osnovana je dok u preostalom dijelu nije osnovana.

Žalbe državnog odvjetnika i opt. Ž. B. nisu osnovane.

Međutim, obzirom da je u međuvremenu dana 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi KZ/11, to je i prije upuštanja u ispitivanje osnovanosti žalbi valjalo temeljem odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11 utvrditi koji zakon je blaži za svu trojicu žalitelja.

Za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. s.t 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 12 godina, dok je za identično kazneno djelo zlouporabe opojnih droga ranijim važećem KZ/97 u čl. 173. st. 2. bila propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina, pa je novi zakon i po propisanom minimumu i po propisanom maksimumu evidentno blaži za počinitelje.

I Kž 208/12-4

Stoga je povodom žalbi, po službenoj dužnosti, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te utvrditi da sva trojica optuženika, djelatnošću za koju su pobijanom presudom proglašeni krivima, počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

O žalbama osim zbog odluke o kazni

Neosnovano se opt. D. Č. poziva na presuđenu stvar jer je prema izvatku iz KE presudom pravomoćnom 15. svibnja 2011., isti suđen na 60 dana zatvora uvjetno na 1 godinu zbog kaznenog djela posjedovanja opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ/97 (list 415).

Stoga osuda za kazneno djelo posjedovanja opojne droge koje je prethodilo inkriminiranim prodajama (koje su se sve dešavale od ožujka do srpnja 2011. godine) ne utječe na istaknuti prigovor presuđene stvari jer je riječ o različitom kaznenom djelu, sa različitom kriminalnom količinom, počinjenom u različitom razdoblju.

Što se tiče žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, odnosno činjenice da prvostupanjski sud nije oduzeo imovinsku korist koju su opt. Ž. B. i B. S. eventualno pribavili kaznenim djelom, (a što prema žalitelju proizlazi iz njihovih obrana), valja poći od činjenice da u činjeničnom opisu inkriminiranih kaznenih djela kako ga je postavio državni odvjetnik nema onog opisa iz kojeg bi proizlazila visina pribavljene imovinske koristi u odnosu na opt. Ž. B. i B. S., a sud u obrazloženju svoje presude visinu pribavljene imovinske koristi od strane ove dvojice optuženika nije utvrđivao.

Kako je izostala žalba državnog odvjetnika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to na činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud nije moguće primijeniti odredbe o oduzimanju imovinske koristi od opt. Ž. B. i opt. B. S. pa se žalba državnog odvjetnika po tom osnovu ukazuje neosnovanom.

O žalbama zbog odluke o kazni

Neosnovane su žalbe opt. Ž. B. i državnog odvjetnika u odnosu na tog žalitelja zbog odluke o kazni.

Prvostupanjski sud je pravilno opt. Ž. B. cijenio olakotnim da je tempore criminis bio mlađa osoba (… godine), cjelovito priznanje djela kojim je olakšao okončanje postupka, izraženo kajanje, teško djetinjstvo, odrastanje bez roditelja i neosuđivanost, ali s druge strane on je iz R. B. i H. u R. H. unosio izuzetno velike količine opojne droge marihuane, ukupno 7,5 kg te 1 kg opojne droge amfetamin, koju drogu je raspačavao i preko drugih osoba prodavao u R. H., te je kazna zatvora u trajanju od 4 godine posve primjerena svim okolnostima ovog slučaja naročito količini opojne droge, upornosti koju je iskazao i kriminalnoj volji koju je morao upotrijebiti kako bi tako velike količine droge iz druge države prebacio u R. H..

Međutim su osnovane žalbe opt. B. S. i opt. D. Č. zbog odluke o kazni, a argumentum a contrario, u odnosu na njih, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana.

I Kž 208/12-4

Naime, kod opt. B. S. prvostupanjski sud je olakotnim cijenio mladost (tempore criminis … godina), potpuno i cjelovito priznanje djela kojim je doprinio bržem okončanju postupka, kajanje, teške socijalno - ekonomske prilike u kojima je živio, činjenicu da je nakon smrti majke brinuo se za mlađeg brata i sestru, ali s druge strane ovom optuženiku otegotnim je cijenjena i ranije osuđivanost doduše za druga kaznena djela te činjenicu da su žrtve kaznenih djela zlouporabe opojnih droga mlađe osobe.

Pored toga valja voditi računa da kriminalna količina koja je opt. B. S. stavlja na teret nije izrazito velika, on je prodao 3 puta marihuanu u količini od ukupno oko 5 g, a 3 puta amfetamin u ukupnoj količini oko 65 g.

Stoga će u odnosu na ovog optuženika kaznom zatvora u trajanju od 2 godine u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja.

Opt. D. Č. je također priznao djelo, pridonio otkrivanju kaznenog djela i za suoptuženike, neosuđivan je, doduše tempore criminis je bio u zrelijim godinama (star … godina), a u 15 navrata je prodao ukupno 97 g marihuane.

Takve okolnosti opravdavaju kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci umjesto 2 godine i 6 mjeseci koju mu je izrekao prvostupanjski sud.

Istovremeno je opt. B. S. i D. Č. u izrečenu kaznu zatvora temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 valjalo uračunati vrijeme za koje su bili lišeni slobode od 18. kolovoza 2011. godine do 24. siječnja 2012. godine.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio kakovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 379. te čl. 390. st. 1. ZKP/97 valjalo je o svemu odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. listopada 2013. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.