Rev-352/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

B r oj: R e v 3 5 2/1 9 9 1 - 2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., zastupanog po punomoćniku K. K. iz B., protiv tuženika M. F. iz B., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz B., radi iseljenja iz stana, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 25. listopada 1990. br. Gž-2386/90, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 31. srpnja 1990. br. P-580/90, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1991. godine

r i j e š i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem revizija tuženika izjavljena protiv drugostepene presude Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž- 1728/1985 od 27. ožujka 1986.godine odbačena je kao nedopuštena.

Drugostepenim rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđeno prvostepeno rješenje o odbacivanju revizije.

Protiv navedenog pravomoćnog drugostepenog rješenja pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se oba nižestepena rješenja ukinu, jer da se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne drugostepene presude ima smatrati dopuštenom.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizija je dopuštena, jer je podnesena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije, a revizija protiv takvog rješenja je uvijek dopuštena prema odredbi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u kojoj je pobijanim nižestepenim odlukama odbačena revizija tuženika kao nedopuštena predstavlja zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika iz spornog stana na kojem postoji pravo vlasništva a povodom otkaza ugovora o najmu tog stana kojem zahtjevu su niži sudovi udovoljili.

Po nalaženju ovog suda pravo na izjavljivanje revizije u sporovima ove vrste budući da nije posebno regulirano odredbama Zakona o stambenim odnosima (napose u odredbi čl. 106. istog zakona) ima se prosuđivati temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 2. st. 1. te čl. 11. st. 3. Zakona o izmjenama i dopuni ZPP ("Sl. list SFRJ" br. 69/82.) imajući u vidu, da je tužba u ovoj stvari podnesena 29. XII 1983. godine. Prema navedenim mjerodavnim odredbama koje se primjenjuju u ovom slučaju revizija nije dopuštena u ovakovom imovinskopravnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na izvršenje određene činidbe (ovdje iseljenje iz stana) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 5,00 (50.000 prijašnjih) dinara.

Budući da se radi o sporu iz odnosa korištenja stana vrijednost predmeta spora računa se prema jednogodišnjoj najamnini (stanarini) pozivom na odredbu čl. 38. ZPP, a utvrđeno je u postupku da je jednogodišnja najamnina (stanarina) za sporni stan u vrijeme podnošenja tužbe iznosila 7.614,72 prijašnjih dinara odnosno 0,80 sadašnjih dinara pa to ukazuje, da je revizija u smislu naprijed navedenih propisa u ovom slučaju nedopuštena.

Nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji ukazuje revizija pozivom na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP tvrdnjom da je prvostepeni sud bio vezan svojom objavljenom odlukom na zapisniku sa ročišta održanog 8. VI 1990. godine (list 136 spisa) prema kojoj se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru broj Gž-1728/85. od 27. ožujka 1986. godine ima smatrati dopuštenom.

Naime, odredbama ZPP nije uopće predviđeno donošenje odluke kojom se izjavljeni pravni lijek pa tako i revizija utvrđuje dopuštenim ali prema odredbi čl. 389. st. 1. ZPP nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbaciti će rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda bez održavanja ročišta.

Prema tome ako je kraj postojanja navedenih odredbi ZPP ipak donesena i objavljena odluka suda prema kojoj se izjavljena revizija smatra dopuštenom na takvu se odluku sud koji ju donio nije dužan obazirati te ona ne predstavlja zapreku da se izjavljena revizija nakon toga odbaci kao nedopuštena dakako ako za to postoje zakonom predviđeni razlozi kao u ovom slučaju.

Prema tome budući da se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi jer nije ustanovljeno ni da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno odnosno budući da je revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne drugostepene presude pravilno odbačena kao nedopuštena, to je izjavljenu reviziju tuženika protiv drugostepenog rješenja kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o odbacivanju njegove revizije, valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 400. st. 4. u vezi čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 6. lipnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.