Revt-327/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 327/13-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika H. T. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. G. i D. L. u Z., radi utvrđenja, zabrane isključenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5571/13-3 od 18. srpnja 2013., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-409/05 od 5. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

1. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja T. d.o.o., protiv dijela rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5571/13-3 od 18. srpnja 2013., kojim je potvrđena točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-409/05 od 5. ožujka 2013.

2. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 5571/13-3 od 18. srpnja 2013. u odnosu na točku II. i III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-409/05 od 5. ožujka 2013., kao i navedeno prvostupanjsko rješenje u točki II. i III. izreke i predmet se vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. O troškovima u povodu revizije odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Trgovački sud u Splitu je rješenjem poslovnog broja P-409/05 od 5. ožujka 2013., utvrdio da je tužitelj podneskom zaprimljenim kod Općinskog suda u Splitu 10. travnja 2002. povukao tužbu koja je zaprimljena kod Općinskog suda u Splitu 23. ožujka 2001. kojom je tražio utvrđenje da tužitelj nije prekršio ugovorne odredbe ugovora broj N-3-22518/2000 "U Z., 4. rujan 2000." zaključenog s tuženikom u pogledu zakupa i korištenja telekomunikacijskog kapaciteta, pa se zabranjuje tuženiku bilo kakvo postupanje protivno zaključenom ugovoru, a posebice isključenje iz mreže mogućnosti odlaznog prometa sa ISDN priključaka na kojima su priključeni serveri tužitelja i to za brojeve u S. … i …, te u Z. … ili onemogućavanje rada tužitelju na bilo koji način te u dijelu kojim traži naknadu štete radi neosnovanog isključenja iz mreže pa je ukinuo provedene radnje s tog osnova (točka I. izreke).

Istim je rješenjem prvostupanjski sud odbacio tužbu u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu naknade štete s osnova odbijanja proširenja kapaciteta pa je ukinuo predmetne radnje poduzete s tog osnova (točka II. izreke) te je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 135.250,00 kn (točka III. izreke).

Drugostupanjskim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5571/13-3 od 18. srpnja 2013., odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi s odredbom čl. 385. st. l. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (sukladno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i čl. 385. st. 2. ZPP) i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjenoj u postupku pred drugostupanjskim sudom (sukladno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem 73. Pž-5571/13-3 od 18. srpnja 2013. ili podredno, da ukine u cijelosti rješenje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu prvostupanjskog suda.

Tuženik je odgovorio na reviziju. U odgovoru osporava navode revizije i predlaže njeno odbijanje.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja:

Ovim dijelom prvostupanjskog rješenja (koje je potvrđeno pobijanim drugostupanjskim rješenjem) utvrđeno je da je tužitelj podneskom zaprimljenim kod Općinskog suda u Splitu 10. travnja 2002. povukao tužbu koja je zaprimljena kod Općinskog suda u Splitu 23. ožujka 2001.

Tužitelj je u uvodu revizije naveo da pobija drugostupanjsko rješenje u cijelosti, a u revizijskom prijedlogu da predlaže ukidanje drugostupanjskog rješenja.

Međutim, niti jedan navod obrazloženja revizije tužitelja nije usmjeren na ovu odluku o povlačenju tužbe.

S obzirom na to da Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, to u povodu predmetne revizije zakonitost tog dijela rješenja nije mogla biti ispitivana.

Kako revizijskim navodima nije dovedena u pitanje valjanost drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki I. njegove izreke, to je, slijedom svega navedenog, revizija tužitelja u tom dijelu odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 400. st. 4. u vezi sa čl. 393. ZPP.

U odnosu na točku II. izreke prvostupanjskog rješenja:

U odnosu dio odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ostvarene su apsolutno bitne povrede na koje se tužitelj poziva u reviziji (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) s obzirom da su razlozi obrazloženja u protivnosti s dokazima na koje se sud poziva.

Naime, ovim dijelom rješenja prvostupanjski sud odbacio tužbu u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu naknade štete s osnove odbijanja proširenja kapaciteta pa je ukinuo predmetne radnje poduzete s te osnove.

Predmetnu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 194. st. 3. ZPP, kojom je propisano da se za vrijeme dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

Razlozi za ovu odluku prvostupanjskog suda su utvrđenja:

- da je tužitelj u ovoj parnici podneskom od 9. prosinca 2004. (nakon što je povukao prvotno podnesenu tužbu) zatražio naknadu štete s osnove tuženikovog odbijanja proširenja kapaciteta,

- da se navedeni podnesak smatra novom tužbom,

- da je u predmetu istog prvostupanjskog suda (poslovni broj P-4254/01) podnesena tužba istog tužitelja protiv istog tuženika dana 28. rujna 2001. i to s osnova naknade štete radi odbijanja proširenja kapaciteta i s osnove nepremještanja kapaciteta od strane tuženika,

- da je u toj parnici (broj P-4254/01) održano prvo ročište za glavnu raspravu 4. listopada 2002.

Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je u trenutku podnošenja predmetne (odbačene) tužbe među strankama već tekla parnica o istom zahtjevu jer je tuženik tužbu u drugoj parnici (broj P-4254/01) zaprimio najkasnije tog dana kada je održano prvo ročište za glavnu raspravu (4. listopada 2002.). S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je zaključio da postoji dvostruka litispendencija u odnosu na zahtjev za naknadu štete nastale odbijanjem proširenja kapaciteta.

Pravilnost ovog zaključka prvostupanjskog suda za sada nije moguće ispitati.

U obrazloženju pobijanog dijela nižestupanjskih rješenja navedeno je kako je prvostupanjski sud uvidom u spis (u drugoj parnici) broj P-4254/01 utvrdio da među strankama već teče parnica o istom zahtjevu za naknadu štete nastale odbijanjem proširenja kapaciteta.

Međutim, iz presude prvostupanjskog suda donesene u tom drugom predmetu (P- 4254/01 od - koju je tužitelj dostavio u prilogu žalbe i ove revizije) proizlazi kako je tužitelj 8. srpnja 2003. povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog tuženikovog odbijanja proširenja postojećih kapaciteta, te da je u tom postupku ustrajao u traženju naknade štete zbog drugih štetnih radnji i drugih oblika štete. Iz navedene presude, nadalje proizlazi kako je tužitelj tek 5. ožujka 2013. (istoga dana kad je u predmetnoj parnici na ročištu doneseno pobijano rješenje) ponovno preinačio tužbu i ponovno u toj (drugoj) parnici podnio zahtjev za naknadu štete nastale odbijanjem proširenja kapaciteta.

Iz navedenog bi proizlazilo stanje suprotno od onoga za koje sud navodi da je utvrdio uvidom u spis predmeta broj P-4254/01, odnosno proizlazilo bi da od 8. srpnja 2003. do 5. ožujka 2013. nije egzistirao zahtjev (nije tekla parnica između stranaka) za naknadu štete zbog odbijanja proširenja postojećih kapaciteta.

Stoga je tužiteljeva revizija prihvaćena kao osnovana i ukinuta su rješenja sudova nižega stupnja u odnosu na točku II. prvostupanjskog rješenja, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje temeljem odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP.

U nastavku postupka će sud ponovno izvršiti uvid u spis predmeta P-4254/01 i otkloniti nejasnoće u pogledu tijeka parnice o zahtjevu za naknadu štete zbog odbijanja proširenja postojećih kapaciteta na koje je ukazano u ovoj odluci. Ovisno o ocjeni dopustivosti vođenja predmetne parnice donijet će novu odluku o nedopuštenosti tužbe ili nastaviti s raspravljanjem o osnovanosti zahtjeva.

Posljedično djelomičnom ukidanju nižestupanjskih rješenja ukinuta je i odluka o troškovima parnice (točka III. prvostupanjskog rješenja), dok se odluka o troškovima revizije temelji na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.