I Kr-260/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Josipa Budinskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. M. zbog kaznenog djela iz članka 209. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2006. godine broj Kv-137/06 (K-260/03), u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2006. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-260/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2004. godine broj K-260/03 N. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, time da je prema osuđeniku primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako osuđenik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku šest mjeseci isplati zaostale obroke uzdržavanja u iznosu 8.000,00 kn te redovito plaća buduće obroke uzdržavanja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 260/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Josipa Budinskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. M. zbog kaznenog djela iz članka 209. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2006. godine broj Kv-137/06 (K-260/03), u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2006. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev osuđenog N. M. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2004. godine broj K-260/03 N. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, time da je prema osuđeniku primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako osuđenik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku šest mjeseci isplati zaostale obroke uzdržavanja u iznosu 8.000,00 kn te redovito plaća buduće obroke uzdržavanja.
Pravomoćnom presudom istog suda od 16. veljače 2006. godine broj Kv-402/05 (K- 260/03) opozvana je ta uvjetna osuda te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju četiri mjeseca.
Osuđenik je po branitelju, odvjetniku D. M., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem, između ostalog, navodi da ranije nije mogao platiti dospjele obroke uzdržavanja jer je bio nezaposlen, da je u siječnju ove godine dobio posao, da je podigao
I Kr 260/06-3
kredit i ispunio obvezu plaćanja zaostalih obroka uzdržavanja, a istu će i dalje ispunjavati jer ima redovna primanja, pa predlaže zamjenu izrečene kazne uvjetnom osudom.
Dostavljajući ovaj zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud - Općinski sud u Varaždinu - predložio je odbijanje zahtjeva.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je spis dostavljen u skladu s odredbom članka 416. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.), također je predložilo odbijanje zahtjeva.
Zahtjev nije osnovan.
Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne je prema odredbi članka 414. Zakona o kaznenom postupku dopušteno samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
Osuđenik navode zahtjeva dokumentira samo preslikom potvrde o uplati oštećenici putem pošte 28. travnja 2006. godine iznosa 8.000,00 kn.
Međutim, niti iz samog zahtjeva ne proizlazi da bi osuđenik po donošenju odluke o opozivu uvjetne osude platio i one obroke uzdržavanja koji su dospjeli u razdoblju od pravomoćnosti presude kojom mu je izrečena uvjetna osuda do podnošenja zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne (radi se o iznosu po 400,00 kn mjesečno u razdoblju od svibnja 2004. godine pa do svibnja 2006. godine, dakle, o ukupno 9.600,00 kn). Ovaj iznos je, dakle, veći od onog koji je bio dospio u trenutku donošenja prvostupanjske presude, zbog neplaćanja kojega je osuđenik i proglašen krivim. Stoga je očigledno da osuđenik i dalje izbjegava ispunjavati svoju obvezu koja mu je, kao dvostruki uvjet, bila naložena kasnije opozvanom uvjetnom osudom.
Zbog iznesenog, samo djelomično ispunjenje obveze uzdržavanja, i to po proteku gotovo dvije godine od izricanja uvjetne osude, a tek po njenom opozivu, po ocjeni ovog suda ne predstavlja takvu okolnost koja bi opravdala blažu osudu, pa se nisu ostvarili opisani uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. Zakona o kaznenom postupku.
Stoga je na temelju članka 416. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku valjalo zahtjev osuđenika odbiti, kako je i riješeno u izreci.
U Zagrebu, 6. rujna 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.