Legislator Case Law & Legislation
Rev-312/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on traffic accident damages, upholding contributory negligence and non-material compensation.

Case Number Rev-312/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals by both parties against the Second Instance Court's judgment regarding traffic accident damages. The court affirmed that the plaintiff contributed to the accident through improper crossing behavior and accepted the defendant's 30% contributory negligence defense under the Obligations Act. Consequently, the court upheld the awarded compensation for physical pain, mental suffering, and care, rejecting arguments that the plaintiff's contribution was higher or that the damages were excessive.

Legislator headnote

AI generated

čl. 177. st. 3. ZOO; čl. 195. st. 1. ZOO; čl. 393. ZPP: The court may reduce compensation based on the victim's contributory negligence when their conduct contributed to the damage, and it has discretion to determine the appropriate amount for non-material harm considering the severity of injuries.

Keywords

AI generated
contributory negligence traffic accident liability non-material damage physical pain compensation Obligations Act victim conduct Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 177. st. 3. ZOO
Prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 177. st. 3. ZOO) kada je u datim okolnostima ocijenio da doprinos tužitelja nastaloj šteti iznosi 30%, pa utoliko suprotni, prigovori oboje revidenata u tom pogledu nisu osnovani.
čl. 195. st. 1. ZOO
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u dijelu kojim je odlučeno o visini dosuđene naknade za materijalnu štetu, konkretno, naknadu za tuđu pomoć i njegu, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. ZOO.
čl. 154. st. 2. ZPP
čl. 155. st. 1. i 2. ZPP
u svezi s odredbom iz čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.
čl. 393. ZPP
Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije stranka valjalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 312/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika V. I. g. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-138/09 od 23. rujna 2010., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1586/06 od 16. listopada 2008., u sjednici održanoj 8. siječnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije tužitelja i tuženika kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade štete ukupan iznos od 208.623,00 kn od čega: s naslova naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove 10.500,00 kn, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 196.000,00 kn, za naruženost 17.500,00 kn i strah 8.400,00 kn, s naslova naknade materijalne štete za tuđu njegu i pomoć 1.223,00 kn sve s kamatama po stopi u skladu sa zakonom počev od 16. listopada 2008. g. pa do isplate.

Za više zatraženo od dosuđenog u ovoj točki izreke, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak."

Drugostupanjskom presudom je presuđeno:

1.) Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je pod točkom I izreke prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete preko iznosa od 129.945,00 kn do iznosa od 208.623,00 kn (za iznos od 78.678,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2.) Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom I izreke i u tom dijelu sudi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana, pored iznosa od 208.623,00 kn, isplatiti tužitelju daljnji iznos od 26.700,00 kn, od čega 24.500,00 kn za fizičke bolove, 2.100,00 kn za strah i 100,00 kn za trošak tuđe pomoći i njege, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja na taj iznos teče od 16. listopada 2008. g. do isplate, dok se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za više traženih 371.567,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama."

3.) Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime troškova cijelog parničnog postupka platiti tužitelju iznos od 39.090,10 kn dok se za više traženo zahtjevi stranaka odbijaju kao neosnovani."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju su izjavile parnične strane - svaka protiv dijela u kojem nije uspjela - obje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08

- dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno, da se ukine.

Odgovori na revizije protivnih stranaka nisu podneseni.

Revizije nisu osnovane.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a koje povrede nije našao da bi bile počinjene.

Suprotno navodima tuženika pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na presuđenje o visini nematerijalne štete može se ispitati jer sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu.

Također nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete koju je kao pješak pretrpio tužitelj zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi od 10. prosinca 2005. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- osiguranik tuženika kretao su u uvjetima noćne vožnje brzinom od 63,8 km/h u naseljenom mjestu gdje je brzina vožnje ograničena na 50 km/h te prednjim lijevim dijelom vozila naletnom brzinom od 63,8 km/h uz zakašnjenje u reakciji kočenja zahvatio i oborio tužitelja u trenutku kad je isti prelazio cestu s lijeve na desnu stranu iz pravca kretanja vozila,

- na tom području cesta je ravan pravac, a tužitelj se unatoč mogućnosti uočavanja automobila upustio u prelaženje kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza,

- da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem istovremeno kad je tužitelj započeo s prelaženjem kolnika automobil bi zaustavio pri brzini od 63 km/h ili manjoj,

- tužitelj je u navedenoj nezgodi zadobio čitav niz teških tjelesnih ozljeda: udarac u glavu s potresom mozga, prijelom desne ključne kosti, prijelom desne lopatice, prijelom II, VII i VIII rebra desno, komplicirani prijelom desne potkoljenice, prijelom lijeve natkoljenice, višeiverni prijelom lijeve potkoljenice, hematom, pneumotoraks i traumatski šok, koje ozljede su ugrožavale njegov život, bolnički je liječen, izvješen je veći broj operativnih zahvata nakon kojeg su nastupile i postoperativne komplikacije, kasnije je liječenje nastavljeno fizikalnim terapijama u zdravstvenoj ustanovi,

- ozljede su ostavile trajne posljedice smanjenjem životne aktivnosti od 61% koji se manifestira kao ograničenje kretanja na obje noge, rotacije kuka, desnog ramena, kralježnice, umanjenje mišićne mase lijeve noge, zaostale su posljedice postkomocijskog sindroma, slabost živaca na obje noge, te ograničenje dišnog kapaciteta restriktivnog tipa,

- tužitelj je trpio fizičke bolove i to jake 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna te lake bolove 8 tjedana, ostala je naruženost koja se manifestira kao smanjenje mase mišića lijeve noge, ta noga je kraća za 1,5 cm, na njoj su ostali postoperativni ožiljci koja naruženost predstavlja lakog do srednjeg stupnja,

- tužitelj je trpio jaki strah od oko 4 dana, mjesec dana strah slabijeg intenziteta te još dva mjeseca laki strah.

- tuđa njega i pomoć bila je potrebna tužitelju u trajanju od 126 sati po cijeni od 15,00 kn.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili prigovor tuženika da je tužitelj pridonio nastanku štete, a na temelju odredbe iz čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), djelomično oslobodili tuženika odgovornosti, time da su ocijenili doprinos tužitelja sa 30%.

U revizijskom stadiju postupka sporan je omjer tužiteljevog doprinosa nastalo šteti. Tužitelj smatra da njegovog doprinosa nema, dok tuženik smatra da doprinos iznosi 50% i više.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 177. st. 3. ZOO) kada je u datim okolnostima ocijenio da doprinos tužitelja nastaloj šteti iznosi 30%, pa utoliko suprotni, prigovori oboje revidenata u tom pogledu nisu osnovani. Prvenstveno se ističe da je sud drugog stupnja pravilno ocijenio činjenicu da je osiguranik tuženika vozio brzinom od 63,8 km/h u naseljenom mjestu, noću, gdje je brzina vožnje ograničena na 50 km/h, te da je u potpunosti zakasnio u reakciji kočenjem. Također pravilno je sud drugog stupnja cijenio kretanje pješaka koje je bilo protupropisno te činjenicu da je tužitelj propustio preko kolnika prelaziti pažljivo i to tek nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način, da je na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, ako od njega nisu udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja, te posebno da je ustrajao u prijelazu kolnika kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo pred njim.

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i glede odluke drugostupanjskog suda o visini naknade nematerijalne štete kada je kao pravičnu novčanu naknadu utvrđen iznos od 280.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene fizičke bolove 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 12.000,00 kn te za naruženost 25.000,00 kn. Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, a prvenstveno karakter zadobivenih ozljeda, poglavito njihovu težinu, stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti tužitelja, kao i okolnosti da se radilo o većem broju teških ozljeda, tzv. politraumi, da je liječenje bilo vezano uz boravak u krevetu, nepokretnost, veći broj operativnih zahvata, komplikacija, dugotrajnu terapiju, to sve opravdava dosuđene iznose za pretrpljenu nematerijalnu štetu, pa i izuzetno, dosuđenu naknadu za pretrpljene fizičke bolove i strah.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u dijelu kojim je odlučeno o visini dosuđene naknade za materijalnu štetu, konkretno, naknadu za tuđu pomoć i njegu, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. ZOO. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, pravilno je drugostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom iz čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije stranka valjalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.