Revr-1940/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1940/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. H. iz B. P., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u D., protiv tuženika K. M. d.o.o., B. P., OIB:…, koga zastupa punomoćnik O. D., odvjetnik u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-506/15 od 10. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-99/14 od 3. studenoga 2014., u sjednici održanoj 30. listopada 2018.

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužiteljice T. H. od 2. svibnja 2006. godine sadržan u odluci tuženika K. M. d.o.o. B. P. broj: 115-113/2013 od 30. prosinca 2013. godine i da taj otkaz ne proizvodi pravne posljedice te da tužiteljici radni odnos na neodređeno vrijeme sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme ur. broj: 85-3/06 od dana 2. svibnja 2006. godine nije prestao pa se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (toč. I. izreke)."

Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška postupka.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i zahtjev vraćanje na rad.

Zaključivši da prilikom otkazivanja nije bilo postupovnih povreda, a tuženik da je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica obrazlaže tvrdnjom o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. i 375. st. 1. ZPP te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Postojanje svih navedenih povreda tužiteljica u bitnom temelji na tvrdnji da drugostupanjska presuda nema potreban sadržaj jer da se drugostupanjski sud nije očitovao o činjenicama od odlučnog značaja, čime da su pogrešno primijenjene odredba čl. 338. st. 4. i 375. st. 1. ZPP, odnosno da presuda zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene razloge od koji su odlučnog značenja i označiti razloge koje je po službenoj dužnosti uzeo u obzir.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U situaciji kad su nižestupanjski sudovi izrazili shvaćanje da nije postojala obveza tuženika da prije donošenja odluke o otkazu formalno ukine radno mjesto tužiteljice tvrdnje tužiteljice o izostanku ocjene žalbenih navoda u odnosu na tu činjenicu nisu od odlučnog značenja, niti je eventualni izostanak razloga pobijane presude u odnosu na tu okolnost o odlučnim činjenicama. Stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1 ZPP.

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) revizijski navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR) poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod tog poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.

Odredbama čl. 107. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) (st. toč. 1.); da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima (st. 2.); da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 3.) te da je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (st. 4.).

Člankom 107. st. 5. ZR propisano je da se odredbe stavka 2. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava dvadeset ili manje od dvadeset radnika.

Tuženik je, a kako to proizlazi iz razloga prvostupanjske presude u vrijeme otkazivanja zapošljavao osamnaest radnika (iskaz V. M.), odnosno devetnaest kako bi to proizlazilo iz popisa radnika s lista 53 i 54 spisa, dakle, manje od dvadeset radnika.

U takvoj situaciji tuženik nije bio dužan donositi pravilnik o radu, a čak da ga je i imao iz nekih ranijih vremena nije bio dužan mijenjati ga ukidanjem radnog mjesta za obavljanjem poslova kojeg je prestala potreba, a niti je bio dužan primjenjivati odredbe čl. 107. st. 2. do 4. ZR, a kako to neosnovano smatra tužiteljica.

Stoga su svi revizijski navodi kojima tužiteljica osporava dopuštenost otkaza zbog činjenice da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto i da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 107. st. 2. do 4. ZR neosnovani.

Na utvrđeno činjenično stanje da je tuženik u vrijeme otkazivanja bio u teškoj financijskoj situaciji zbog čega je bilo nužno smanjiti troškove poslovanja; da je s namjerom smanjenja troškova poslovanja tuženik ocijenio da je opravdano prestati s obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice (voditelj odjela financijsko-računovodstvene i administrativne službe) jer jedan dio poslova tog radnog mjesta može preuzeti K. K., administrativni referent, koja je te poslove obavljala prije zapošljavanja tužiteljice, a drugi dio poslova da je za iznos od 1.500,00 kn mjesečno moguće prebaciti na temelju ugovora o djelu na knjigovodstveni servis M. d.o.o., pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR kada su ocijenili da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice.

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 30. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.