Rev-x-60/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 60/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. M. iz V. – M., zastupane po J. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. i P. iz Z., protiv tuženika J. o. d.d. S., zastupanog po Z. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj XVI Gžn-2482/07-2 od 14. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-7932/00-78 od 6. travnja 2007., u sjednici održanoj 2. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete iznos od 370.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, iznos od 3.604,00 kn na ime naknade troškova tuđe pomoći za vrijeme liječenja sa zateznom kamatom od 1. ožujka 1999. do isplate, iznos od 29.792,16 kn na ime dospjelih rata rente sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kao što je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te plaćati tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 440,00 kn od 1. siječnja 2006. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 31.384,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. travnja 2007. do isplate.

ći presudu

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, ili da presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica ostvaruje naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale kao posljedica odbacivanja transplantiranog joj bubrega do kojeg je došlo zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći).

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica već u dobi od 24 godina bila teški bubrežni bolesnik, da joj je u 12. mjesecu 1991. izvršena transplantacija bubrega, da je u štetnom događaju, koji se dogodio 27. ožujka 1997., tužiteljica zadobila teške ozljede trbuha, razdor tankog i debelog crijeva s jakim krvarenjem, da je tijekom 1998. došlo do odbacivanja transplantiranog bubrega, da je odbacivanje bubrega prijetilo već od samog štetnog događaja pa je radi sprječavanja odbacivanja bubrega tužiteljica bila podvrgnuta pojačanoj terapiji, da je šest mjeseci nakon štetnog događaja, dakle u rujnu 1997., postojala 90%-tna vjerojatnost da će doći do odbacivanja transplantiranog bubrega bez obzira na terapiju, da je vijek transplantiranog bubrega bio desetak godina, da je 8. listopada 1997. između tužiteljice i prednika tuženika sklopljena izvansudska nagodba kojom su ugovorne strane regulirale pitanje naknade štete nastale tužiteljici u svezi predmetnog štetnog događaja, da je tužiteljica u toj nagodbi dala izjavu da nakon primitka nagodbom ugovorenog iznosa naknade štete nema, niti će imati bilo kakvih zahtjeva prema tuženiku ili trećoj osobi u svezi nezgode od 24. ožujka 1997. i da je u vrijeme zaključenja nagodbe tužiteljica mogla znati da će kod nje doći do odbacivanja transplantiranog bubrega.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja sudovi su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev prihvativši tuženikov prigovor nagođene stvari.

Prema odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), predmet nagodbe može biti svako pravo kojim se može raspolagati.

S obzirom na navedenu odredbu nagodbom o naknadi štete koju trpi oštećenik zbog zadobivenih ozljeda mogu biti obuhvaćene ne samo štetne posljedice koje su postojale u vrijeme sklapanja nagodbe, već i one za koje je u vrijeme sklapanja nagodbe bilo predvidivo da će nastati.

U konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja nagodbe bilo je predvidivo da će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice sa ishodom odbacivanja transplantiranog bubrega, pa se izjavom da nakon primitka ugovorenog iznosa naknade štete tužiteljica neće imati bilo kakvih potraživanja prema tuženiku i njegovom osiguraniku u svezi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica odrekla i prava na naknadu sporne štete nastale nakon sklapanja nagodbe. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

U odnosu na činjenično utvrđenje da je u vrijeme sklapanja nagodbe tužiteljica mogla znati da će kod nje doći do pogoršanja zdravstvenog stanja, u reviziji se ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te se navodi da je pobijana presuda suprotna izvedenim dokazima i da se stoga ne može ispitati, jer da su dr. H., dr. V. i dr. Š. izričito naveli da je odbacivanje bubrega u izravno uzročno-posredičnoj vezi s ozljedama iz prometne nezgode, te da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Š. proizlazi da u vrijeme sklapanja nagodbe nije bilo naznaka o pogoršanju funkcije bubrega tužiteljice.

Istina da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prometna nezgoda uzrokovala početak procesa odbacivanja transplantiranog bubrega kod tužiteljice i da stoga postoji uzročna veza između štetnog događaja i te štetne posljedice. Međutim, tu činjenicu sudovi su utvrdili pa se u odnosu na nju bespredmetno ističe postojanje spomenute bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim navodima činjenično utvrđenje da je vrijeme sklapanja nagodbe bilo predvidivo da će doći do odbacivanja bubrega nije u suprotnosti s rezultatima provedenog medicinskog vještačenja, jer se utvrđenje te činjenice temelji na nalazu i mišljenju vještakinje dr. H. koja je na ročištu od 24. listopada 2006., na kojem je bio nazočan i vještak dr. Š., navela da se prema podacima iz konkretnog slučaja te prema vrsti traume može reći da se ishod kakav se u konkretnom slučaju dogodio mogao očekivati sa 90% vjerojatnosti.

Revizijski navodi da je neprihvatljiv stav nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u vrijeme zaključenja nagodbe mogla znati da će kod nje doći do pogoršanja zdravstvenog stanja tiču se u biti razloga pobojnosti ugovora iz čl. 60. ZOO. Naime, okolnost znanja tužiteljice za buduću štetu može biti od značaja samo za ocjenu pitanja postojanja bitne zablude kao mane volje, odnosno pitanja ispričivosti zablude, u smislu odredbe st. 2. navedenog članka.

U slučaju postojanja zablude glede okolnosti nastanka buduće štete tužiteljica je mogla zahtijevati poništenje nagodbe. Međutim, budući da sporna nagodba nije poništena, a nije niti traženo njezino poništenje, nagodba proizvodi pravne učinke valjanog ugovora koji obvezuje ugovorne strane.

Postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužiteljica ističe i u svezi činjeničnog utvrđenja da je vijek trajanja transplantiranog bubrega desetak godina i da bi bubreg bio odbačen neovisno o ozljedama koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju.

Navedeno činjenično utvrđenje nije od značaja jer se ono tiče pitanja visine štete, dok je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim iz razloga što se tužiteljica odrekla svih potraživanja u svezi predmetnog štetnog događaja.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 2. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.