I Kž-135/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Belom Manastiru od 20. kolovoza 1996. godine broj K-89/95-47, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2003. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-135/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika u skladu sa žalbenim navodima.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-135/00-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Belom Manastiru od 20. kolovoza 1996. godine broj K-89/95-47, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2003. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu njegove žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda, te se predmet vraća nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Okružni sud u Belom Manastiru proglasio je krivim opt. B.S. i u odsutnosti R.L. zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 163. st. 1. kzrsk, pobliže opisanog u izreci te presude, te im na temelju tog propisa, primjenom čl. 52. st. 1. kzj, izrekao uvjetne osude, tako da im je utvrdio kazne zatvora, opt. B.S. u trajanju od deset mjeseci, a opt. R.L. u trajanju od šest mjeseci i istodobno odredio da se one neće izvršiti ako opt. B.S. za vrijeme od tri godine, a opt. R.L. za vrijeme od dvije godine, ne počine novo kazneno djelo. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, a zapravo i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u odluci o kazni i optuženicima izreknu strože kazne.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika u skladu sa žalbenim navodima.
Žalba je osnovana.
Ispitivanjem pobijane presude, u povodu podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ustanovio je da u prvostupanjskoj presudi postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.
Naime, prvostupanjski sud nije ispitao ošt. Ž.R. i ošt. K.P., koji su predloženi kao svjedoci, niti je u presudi naveo razloge zbog čega to nije učinio.
Nadalje, prvostupanjski sud u presudi iznosi, kako je prihvatio iskaz svjedoka ošt. M.T., da su u njegovu kuću dolazili naoružani ljudi u grupama, a da nije naveo i cijenio odlučni dio njegovog iskaza (list 93), da su u proljeće 1992. godine kod njega došli mladići, među kojima je bio mlt. N.T., koji su ga jako istukli i oduzeli mu TV u boji. Zatim, da su kod njega dolazili opt. B.S. i mlt. N.T., kojima je morao dati dva motokultivatora, jer im se nije mogao suprotstaviti. Unatoč tome, prvostupanjski sud izveo je zaključak, da nije dokazano da su optuženici od M.T. oduzimali predmete i motokultivatore, jer da to ne proistječe upravo iz njegovog iskaza.
Uz navedeno, prvostupanjski sud nije izveo ispravne zaključke o postojanju, odnosno nepostojanju odlučnih činjenica, o kojima ovisi i pravna ocjena ponašanja optuženika, na što s pravom ukazuje i državni odvjetnik u svojoj žalbi.
Tako prvostupanjski sud, premda nije ispitao Ž.R. kao svjedoka, nekritički prihvaća obranu optuženika i zaključuje, da optuženici nisu prema njemu uporabili silu ili prijetnju, odnosno da se ošt. Ž.R. pojavio nakon oduzimanja njegovih stvari, bez protivljenja i traženja povrata oduzetih stvari, dok iz potvrde o preuzimanju privremeno oduzetih predmeta proistječe (list 10), da je ošt. Ž.R. preuzeo od njega oduzete stvari, televizor, usisavač i aparat za zavarivanje, a na isti način svoje oduzete stvari preuzeli su od policije oštećenici M.T. i K.P.(list 11 i 12). Treba još istaći, da je opt. B.S. priznao, da su on i opt. R.L. došli naoružani i maskirani (čarapa preko glave) u kuću ošt. Ž.R. Oba optuženika priznaju, da su iz njegove kuće uzeli njegove stvari, televizor, aparat za zavarivanje, te jednu kozu i dva jarića, dok je opt. B.S. iskazao i to, da je ošt. K.P. nakon njihovog dolaska obukao hlače i pobjegao na ulicu gdje se, zaustavljajući automobile, tužio da ga žele tući, što prema njegovoj obrani nije istina, a još je ustvrdio, da je on iz njegove kuće uzeo samo jedan radiokazetofon. Iz izloženog nedvojbeno slijedi, da o odlučnim činjenicama postoji očito proturječje. Odlučne činjenice, u ovom slučaju, jesu to, da se utvrdi jesu li i koji sve optuženici uporabili silu ili prijetnju, sa ciljem da savladaju otpor oštećenika i da im oduzmu pokretne stvari. U tome su razlozi u pobijanoj presudi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud otklonit će ukazane povrede zakona i propuste u utvrđivanju činjeničnog stanja. Na valjan način ispitat će optuženike i oštećenike, te savjesnom i kritičnom ocjenom njihovih iskaza i drugih izvedenih dokaza pouzdano utvrditi i u razlozima određeno navesti što na temelju rezultata svih izvedenih dokaza zapravo smatra utvrđenim, odnosno jesu li optuženici djelovali u sastavu grupe, jesu li i na koji način uporabili silu ili prijetnju, kao sredstvo za savladavanje otpora oštećenika, kako bi im potom oduzeli pokretne stvari.
S obzirom na izloženo, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, a u povodu njegove žalbe i po službenoj dužnosti, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, kako bi se na ponovnom suđenju, pred nadležnim sudom, otklonila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, te ispravno i potpuno utvrdilo činjenično stanje.
U Zagrebu, 18. ožujka 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Aleksandra Holjevac, v.r.
Ana Garačić, v.r.