I Kr-150/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-150/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. L., zbog kaznenih djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Osijeku od 9. lipnja 1998. godine broj Kv-115/98, u sjednici održanoj 19. kolovoza 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. S.L. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 2. veljače 1996. godine broj Kv-20/96 (20-Su-23/96), na temelju čl. 507. st. 2. i 3. ZKP, uzeta je kao utvrđena pravomoćna presuda Okružnog suda u Göteborgu od 27. kolovoza 1993. godine broj DB-685 kojom je hrvatski državljanin S.L. proglašen krivim zbog krivičnog djela primanja ukradene imovine iz čl. 6. poglavlje 9. Krivičnog zakona Kraljevine Švedske, teškog djela krijumčarenja iz čl. 3. Zakona o krijumčarenju Kraljevine Švedske, krivičnog djela vezanog uz opojne droge iz čl. 1. Zakona o krivičnim djelima vezanim uz opojne droge Kraljevine Švedske, teškog krivičnog djela vezanog uz opojne droge iz čl. 3. Zakona o krivičnim djelima vezanim uz opojne droge Kraljevine Švedske i poticanja na teško krivično djelo vezano uz opojne droge iz čl. 3. i 4. Zakona o krivičnim djelima vezanim uz opojne droge, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina koja će se nadalje izvršavati u Republici Hrvatskoj.

U izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme provedene u pritvoru i na izdržavanju kazne od 26. ožujka 1993. godine pa nadalje.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznenom zavodu L. i kazna mu teče od 26. ožujka 1993. godine do 26. ožujka 2001. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno, te putem branitelja S.D. odvjetnika iz Z.

U zahtjevu koji podnosi osobno osuđenik navodi da je prognanik iz Š., otac dvoje maloljetne djece koja su zajedno sa suprugom prognanici u Švedskoj i moraju se vratiti u Republiku Hrvatsku do 10. studenog 1998. godine kada im istječe izbjeglički status, da su mu 1993. godine "Šešeljevci i Arkanovci" ubili oca, oduzeli svu imovinu, a da je i on sam jedno vrijeme bio u zarobljeništvu, dok njegov brat nije platio određenu svotu novca za njegovo puštanje.

U zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne koji je podnio njegov branitelj ističe da mu se na izdržavanju kazne pogoršalo zdravstveno stanje, da će se o njemu brinuti otac i majka te braća i da ima prijavljeno prebivalište u I. kod brata, s obzirom da je ranije stanovao u V.U. T.

U. broj …

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika Županijski sud u Osijeku je predložio da se zahtjev prihvati, a županijski državni odvjetnik u Osijeku, te državni odvjetnik Republike Hrvatske su dali mišljenje da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne zatvora osobno i po branitelju S.D. odvjetniku iz Z., u kojim zahtjevima o sebi, svojim obiteljskim prilikama i statusu navodi kontradiktorne podatke, kao na primjer da mu je otac ubijen, a zatim da će se otac i majka o njemu brinuti, da je protjeran iz Š., a kao adresu prebivališta navodi onu u V., da su mu supruga i djeca sa statusom izbjeglica u Švedskoj i da se moraju vratiti do kraja ove godine u Republiku Hrvatsku, međutim iz podataka koje je dao u Kaznenom zavodu L. gdje izdržava kaznu proizlazi da su ostvarili švedsko državljanstvo, što je prema mišljenju Zavoda, sve u skladu s ocjenom njegove osobnosti iz koje proizlazi da sebe nastoji prikazati u pozitivnom svjetlu, iskrivljujući podatke o sebi, a pokušava i manipulirati tim prije što niti jedan od navedenih podataka nije dokumentirao. Kako to proizlazi iz izvješća Kaznenog zavoda L. imenovani manipulira i sa svojim zdravljem, pa podatak o narušenom zdravstvenom stanju koji proizlazi iz priložene liječničke svjedodžbe (slabije vidi na jedno oko) nije sama za sebe okolnost koja bi očito dovela do blažeg kažnjavanja da je postojala odnosno da je bila poznata sudu prilikom donošenja odluke o kazni.

Iz navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97 odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne.

U Zagrebu, 19. kolovoza 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata-Lipnjak Bosanac v.r.

Milan Gudelj v.r.