Rev-x-1102/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1102/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik D. L., dipl. iur. zaposlen kod tužitelja, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8143/13-2 od 31. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-497/00-60 od 21. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2016.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 142.859,95 kn sa zateznim kamatama na 10.000,00 kn od 11. studenoga 1997. do isplate, a na 132.859,95 kn od 19. studenoga 1999. do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu 6.140,00 kn, sa zateznim kamatama od 21. ožujka 2013. do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavila je tuženica zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Može li rad zaposlenika tužitelja biti uračunat u visinu naknade štete u slučajevima kada ti radnici unutar opisa svog radnog mjesta otklanjaju štetu, a to ujedno nije djelatnost tužitelja na kojoj on ostvaruje dobit, niti je tuženik pristao da se popravak obavi kod tužitelja, te od kada teku kamate na takvu nenovčanu materijalnu štetu?"

U prilog važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica se pozvala na jednu rješidbu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-689/99-2 od 17. srpnja 2002. ističući da je u toj presudi zauzeto shvaćanje da zatezne kamate na nenovčanu materijalnu štetu dosuđene u novcu teku od donošenja prvostupanjske presude.

Predložila je da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi graničnu vrijednost od 200.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja.

Sukladno st. 3. navedene zakonske odredbe stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnom slučaju postavljeno pitanje svodi se na prigovor glede visine dosuđenog tužbenog zahtjeva u situaciji u kojoj je tužitelj sam otklonio materijalnu štetu počinjenu na motornom vozilu, čime je osnova zahtjeva za naknadu štete pretvorena u novčanu obvezu.

Međutim, revizijska presuda na koju se podnositelj revizije poziva odnosi se samo na pitanje dospjeća zateznih kamata na naknadu uzrokovane nematerijalne i materijalne štete koja nije reparirana.

Zbog toga, budući da je riječ o drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ishod spora ne ovisi o odgovoru na postavljeno pitanje pa ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na osnovu rečenog nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tuženice valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 29. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v. r.