Rev-1726/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1726/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice A. J. iz R., protiv tuženika-protutužitelja E. J. iz R., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz R., radi povišenja uzdržavanja i ukidanja prava uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika- protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 1998. godine, broj Gž-281/98., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. prosinca 1997. godine, broj P-882/97., u sjednici održanoj dana 26. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci povišen je iznos uzdržavanja određen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 8. siječnja 1987. godine br. P-3511/86. tako da je tuženiku naloženo za uzdržavanje tužiteljice, kao bivše supruge, doprinositi mjesečno 20% od mjesečne mirovine počev od 18. ožujka 1997. godine nadalje, uz zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, dok je točkom 2. izreke odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja na utvrđenje da je tužiteljici prestalo pravo uzdržavanja od strane tuženika, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 1998. godine broj Gž-281/98. ena prvostupanjska presuda u točki 1. izreke, na način da je tuženik djelomično je preinač

obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 190,00 kuna mjesečno od 18. 3. 1997. godine do 16. 12. 1997. godine, a od 17. 12. 1997. godine pa nadalje mjesečni iznos od 20% mirovine sve dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, sa zakonskom zateznom

kamatom na neplaćene obroke od dospijeća do isplate, u roku od 15 dana, dok je prvostupanjska presuda potvrđena u točki 2. i 3. izreke.

Protiv navedene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pogrešna ocjena sudova da ponašanje tužiteljice nju ne čini nedostojnom za primanje uzdržavanja od tuženika, kao i da, bez obzira na to, tužiteljica nema potrebe za primanjem uzdržavanja od tuženika jer ima vlastitih sredstava za život i može ih ostvariti radom. Predlaže pobijane presude preinačiti i tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom, odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pravilna je i po mišljenju ovog suda ocjena nižestupanjskih sudova da ponašanje tužiteljice vezano uz pisanje pisama nedoličnog sadržaja ne predstavlja razlog za ukidanje prava uzdržavanja tužiteljice zbog nedostojnosti, jer je ono odraz poremećenih odnosa stranaka nakon razvoda braka, djelomično uzrokovanih i time što tuženik nije ispunjavao obvezu uzdržavanja. Pravilno je zato primijenjena odredba čl. 254. Zakona o braku i porodičnim odnosima («Narodne novine» br. 11/78, 45/89., 59/90 - dalje: ZBPO) kad je takav protutužbeni zahtjev tuženika odbijen.

Nije osnovan niti revizijski navod da tužiteljica ne bi imala pravo na uzdržavanje jer ima dovoljno sredstava za život. Pri utvrđenjima da tužiteljica prima socijalnu pomoć u iznosu od 315,00 kn mjesečno, ostvaruje pravo na subvenciju troškova stanovanja, te zarađuje, u dobi od 65 godina, 320,00 kn mjesečno čisteći stepenište kuće, pravilno je primijenjeno materijalno pravo odredbi čl. 261. i 267. ZBPO kad je tuženik obvezan plaćati doprinos za uzdržavanje tužiteljice kako je naprijed navedeno. Nije osnovan revizijski navod da bi tužiteljica trebala iznajmljivati dio stana, površine 43 m², da tuženika oslobodi obveze uzdržavanja, odnosno da je činjenica što stan ne iznajmljuje dokaz da ima dovoljno sredstava za život, pa joj ne treba uzdržavanje od tuženika, jer sve navedeno ukazuje na vrlo tešku materijalnu situaciju tužiteljice koja je u dobi kad se više ne može zaposliti niti ostvariti svojim radom neku znatniju zaradu. Pritom je sud vodio računa i o materijalnom statusu tuženika, kad je iznos uzdržavanja utvrdio sa 190,00 kn mjesečno, odnosno 20% mirovine od dana podnošenja tužbe, jer se radi o vrlo niskom iznosu no usklađenom s ukupnim stalnim

primanjima tuženika koja su u razdoblju od 6 mjeseci prije presuđenja iznosili 960,00 kn mjesečno.

Nisu dakle ostvareni razlozi za reviziju na koje se tuženik poziva, kao niti oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.