Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to missing legal question and value threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance judgment regarding a servitude dispute. The appellant argued the lower court violated international human rights conventions but failed to specify a precise legal question or cite relevant statutes. Consequently, the court ruled the appeal inadmissible because it lacked the required elements for merit review under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. i 2. ZPP; čl. 392.b. st. 2. i 4. ZPP: An appeal is inadmissible if the value of the disputed part does not exceed 200,000 kn, the case is not a labor dispute, and the second-instance court did not apply special provisions, or if the appellant fails to specify a precise legal question essential for uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1334/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća i Ivan Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. L., OIB ... i drugotužiteljice A. L., oboje iz Č., koje zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., protiv tuženika P. C. iz Č., OIB ..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. B., J. T. K. i M. T., odvjetnici u K., radi ukidanja služnosti, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 3865/15-2 od 7. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku br. P- 688/10-28 od 20. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2018.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se temeljem čl. 242. st. 2. ZV-a ukine pravo služnosti staze i kolnika preko z.č. 1114/6, zk. ul. 22 k.o. S., vlasništvo tužitelja kao poslužnog dobra, u korist z.č. 1114/5 u zk. ul. 22. k.o. S., vlasništvo tuženika kao povlasnog dobra, kao i zahtjev da se tuženiku zabrani svaki daljnji prolaz i provoz preko z.č. 1114/6, u zk. ul. 22. k.o. S., sve po pravomoćnosti ove presude. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva na ime troškova postupka do zatraženih 15.125,00 kn tuženik odbijen.
Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba prvotužitelja i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda, a isto tako odbijena je žalba prvotužitelja i potvrđeno je rješenje o troškovima postupka.
Protiv presude suda drugoga stupnja prvotužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), smatrajući da je pobijana presuda suprotna Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Protokola br. 1. uz Konvenciju. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugog stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a. i čl. 373.b. ZPP.
U čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
U podnesenoj reviziji prvotužitelj navodi da je pobijana presuda protivna međunarodnim ugovorima, odnosno protivna praksi Vrhovnog suda, pri čemu prvotužitelj ne postavlja određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revizijski sud nije ovlašten sam iznalaziti, niti postavljati pitanje, pri čemu se pitanje niti sadržajno ne može utvrditi niti iz odluka na koje se poziva prvotužitelj, pri čemu se navedena sudska praksa odnosi na drugačije činjenično stanje nego ono koje je u ovom predmetu.
Radi navedenog nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, pa je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. i 4. ZPP.
Zagreb, 20. lipnja 2018.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.