II Kž-517/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. G., opt. N. Š. i opt. G. P. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 04. srpnja 2001. godine, br. Kv-212/01 (K-27/01), o produljenju pritvora i odbijanju ponuđenog jamstva tijekom postupka, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-517/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem pod toč. I izreke, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4 ZKP pritvor protiv opt. A.G., opt. N.Š. i opt. G.P., tijekom postupka koji se protiv njih vodi zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, a pod toč. II izreke odbijen je prijedlog opt. N.Š. i opt. G.P. za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-517/01-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. G., opt. N. Š. i opt. G. P. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 04. srpnja 2001. godine, br. Kv-212/01 (K-27/01), o produljenju pritvora i odbijanju ponuđenog jamstva tijekom postupka, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2001. godine,
r i j e š i o j e :
Žalbe opt. A.G., opt. N.Š. i opt. G.P. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem pod toč. I izreke, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4 ZKP pritvor protiv opt. A.G., opt. N.Š. i opt. G.P., tijekom postupka koji se protiv njih vodi zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, a pod toč. II izreke odbijen je prijedlog opt. N.Š. i opt. G.P. za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva.
Protiv tog rješenja podnijeli su žalbe A.G. po branitelju L.D., odvjetniku iz R., opt. N.Š. po branitelju V.V., odvjetniku iz R., i opt. G.P. po branitelju K.D., odvjetniku iz R. s prijedlozima da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.
Žalbe nisu osnovane.
Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno produljio pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4 ZKP, a za svoju odluku dao je uvjerljive i valjane razloge koje prihvaća ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud. Naime, na temelju pravomoćne optužnice ŽDO Rijeka od 07. srpnja 1999. godine broj: DO-K-66/99 (listovi 369 do 373 spisa), i nadalje postoji osnovana sumnja da su optuženici A.G., N.Š. i G.P. počinili kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, a na način da su prilikom izvršenja tog djela naoružani ušli u kuću, odnosno spavaću sobu obitelji Č., prijetili vatrenim oružjem (pištoljem) Ž.Č., svezali joj ruke i noge, a sve u cilju da im ona oda tajnu kombinaciju za otvaranje kućnog sefa, pri čemu je čitavom događaju bilo prisutno dijete oštećenice staro svega dvije godine, što je svakako dodatno utjecalo na ostvarenje psihičke prisile nad njom.
Stoga, a imajući u vidu da je djelo počinjeno u sastavu grupe s očito podijeljenim ulogama svakog od izvršitelja, pa je i opisani način izvršenja naročito opasan, nema zakonskih uvjeta za primjenu neke od mjera opreza iz čl. 90. ZKP, za što ponovno plediraju optuženici u žalbama, već je, protivno tome, pravilan zaključak suda prvog stupnja da zbog načina izvršenja postoji pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4 ZKP.
Nadalje, što se tiče jamstva, treba istaknuti da je, na temelju čl. 91. st. 1. ZKP, moguće okrivljenika ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ukoliko protiv njega treba odrediti pritvor ili je pritvor protiv njega već određen zbog bojazni da će okrivljenik pobjeći, uz prihvat jamstva i uz obećanje okrivljenika da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Iz citirane odredbe vidljivo je da Zakon o kaznenom postupku predviđa mogućnost ukidanja pritvora uz jamstvo samo ukoliko je pritvor određen ili produljivan iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1 ZKP.
Kako je pritvor protiv žalitelja određen i produljivan iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4 ZKP (tj. jer je to opravdano zbog načina izvršenja kaznenog djela), to je valjano prvostupanjski sud odbio prijedloge opt. N.Š. i opt. G.P. za ukidanje pritvora uz prihvat jamstva, budući nema zakonskih uvjeta za to.
Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 19. srpnja 2001. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
Ante Potrebice, v.r.