Legislator Case Law & Legislation
Rev-1341/2009-2 AI generated

Rev-1341/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1341/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. F., N. F., S. F., mldb. H. F. i mldb. L. F., obje zastupane po majci zakonskoj zastupnici S. F., svi iz V. T.. koje zastupa P. Ž., odvjetnik iz S. T., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-781/09 od 13. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku broj P-523/07 od 5. siječnja 2009., u sjednici održanoj 3. ožujka 2011.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1341/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - na iznos 5.000,00 kn od dana presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. Zakona o zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15. dana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1341/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. F., N. F., S. F., mldb. H. F. i mldb. L. F., obje zastupane po majci zakonskoj zastupnici S. F., svi iz V. T.. koje zastupa P. Ž., odvjetnik iz S. T., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-781/09 od 13. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku broj P-523/07 od 5. siječnja 2009., u sjednici održanoj 3. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Tuženik C. o. d.d. Z., dužna je platiti tužiteljima J. F., N. F., S. F., mlt. H. F. i mlt. L. F., svakome iznos od 220.000,00 kuna, te troškove parničnog postupka, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. Zakona o zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik C. o. d.d. Z. dužna je platiti tužiteljima J. F., N. F., i S. F., svi iz V. T., …, iznos od 70.019, 60 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. Zakon o zateznim kamatama tekućim

- na iznos 800,00 kn od dana 19.04.2004. g.

- na iznos 1.300,00 kn od dana 19.04.2007.g.

- na iznos 2.200,00 kn od dana 20.04.2004.g.

- na iznos 445,00 kn od dana 20.04.2004.g.

- na iznos 3.574,60 kn od dana 20.04.2004.g.

- na iznos 56.700,00 kn od dana 01.01.2007.g.

- na iznos 5.000,00 kn od dana presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. Zakona o zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15. dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250.00 kuna.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti, odnosno predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana prema odredbi čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 84/08) u onom dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Ispitavši presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno navodima revizije nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati jer izreka ne proturječi razlozima, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa.

Prema tome, neosnovano tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Tužitelji u reviziji zapravo iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvode drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, a to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih se može podnijeti revizija, pa kao takvi i nisu uzeti u razmatranje.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se 16. travnja 2004. oko 19,40 sati, sada pokojni, M. F. u alkoholiziranom stanju sa koncentracijom od 2,29 g/kg alkohola u krvi, kao pješak kretao uz južni rub sjevernog kolnika auto ceste …na dionici čvor J.-L. te da je tom prilikom na udaljenosti od 2 metra sjevernije od južnog ruba kolnika na lijevoj prometnoj traci došlo do naleta automobila na oštećenika kojim je upravljao osiguranik tuženika I. Š., da je u trenutku reagiranja osiguranika tuženika kočenjem brzina vozila iznosila oko 94 km/h, a u momentu naleta brzina vozila da je iznosila najmanje 90-95 km/h. Nadalje je utvrđeno da je od trenutka kada je oštećenik počeo pretrčavati kolnik pa do trenutka samog naleta moralo proći vrijeme od najmanje 1,5 sekundi, a da se u tome trenutku vozilo nalazilo na udaljenosti od 39 metara od mjesta naleta, na kojem putu bi se zaustavilo kočenjem pri svim brzinama do 70 km/h.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, a takav zaključak prihvaća i drugostupanjski sud, da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran sada pokojan M. F. jer se, osim što je bio u alkoholiziranom stanju, prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 84/92, 5/93, 6/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96 – dalje: ZOSPC) uopće nije smio kretati kao pješak autocestom, dok s druge strane da osiguranik tuženika nije ničim doprinio nastanku štetnog događaja, obzirom se autocestom kretao u okviru dopuštene brzine od 130 km/h prema čl. 29. st. 1. ZOSPC, a isto tako da se pravilno kretao lijevim kolničkim trakom s obzirom da je desna prometna traka bila zakrčena vozilima (čl. 117. st. 1. ZOSPC) pri čemu se brže kretanje vozila na jednoj traci od kretanja na drugoj traci ne smatra pretjecanjem (čl. 50. st. 2. ZOSPC).

Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi, zaključuju da se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje: ZOO) po kojima bi tuženik bio u obvezi tužiteljima naknaditi štetu jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (čl. 177. st. 2. ZOO), odbijaju tužbeni zahtjev.

Polazeći od činjeničnih utvrđenja te prihvaćajući jasne i valjane razloge nižestupanjskih sudova koje su isti dali za svoju odluku i ovaj sud ocjenjuje da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen..

U odnosu na revizijski navod da tužitelji svoju tužbu temelje na tzv. objektivnoj odgovornosti tuženika, budući je njegov osiguranik u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljao osobnim vozilom koji je po prirodi stvari opasna stvar, pa da je tuženik po tom principu odgovoran svima koji pretrpe štetu koja nastane od takve stvari jer osoba koja upravlja opasnom stvari, a to je u ovom slučaju vozač osobnog automobila, dužna je upotrijebiti posebnu pažnju na druge sudionike u prometu, posebno pješake, bez obzira da li je njima dopušteno ili ne kretanje po određenoj vrsti kolnika, valja odgovoriti da su odredbom čl. 177. ZOO propisani slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu uzrokovanu opasnom stvari ili opasnom djelatnosti. Zakon predviđa situacije kada postoji objektivna odgovornost vlasnika opasne stvari odnosno osobe koja se bavi opasnom djelatnošću (čl. 173. i čl. 174. ZOO), no iznimno, u strogo određenim situacijama dopušta da se takve osobe oslobode odgovornosti. Tako je stavkom 2. odredbe čl. 177. ZOO propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

U odnosu na konkretni slučaj, s obzirom da se prednik tužitelja uopće nije smio kretati kao pješak autocestom i još k tome noću u alkoholiziranom stanju, na koji način je postupao krajnje nepažljivo i nepropisno, a što osiguranik tuženika upravljajući vozilom u okviru dopuštene brzine nije mogao predvidjeti, niti izbjeći ili otkloniti, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, a to je upravo situacija koja nužno upućuje na primjenu odredbe čl. 177. st. 2. ZOO koju su nižestupanjski sudovi i primijenili.

Upravo zbog izloženog, a suprotno navodima revizije, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 177. st. 3. ZOO.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.