Pn-11/2017-10 · Općinski sud u Čakovcu

Poslovni broj: 7 : Pn-11/2017-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz K., OIB : … i M. B. iz K., OIB: …, oboje zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu B. i B. iz K., protiv tuženika B. C. G. d.o.o., Č., OIB: …, zastupan po Odvjetničkom društvu K. G. & M. Š. iz Č., radi naknade štete i sniženja naknade, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 13. srpnja 2017.g. u prisutnosti II-tužiteljice M. B. osobno, punomoćnika tužitelja D. B., odvjetnika, zakonskog zastupnika-direktora tuženika S. C. i punomoćnika tuženika K. G., odvjetnika, dana 28. kolovoza 2017.g. objavio je i

p r e s u d i o j e :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja B. I. i B. M. koji glasi : " Tuženik B. g. d.o.o. , Č., OIB: …, dužan je tužiteljima I. B. iz K., OIB: … i M. B. iz K., OIB: …, s osnova naknade štete i sniženja naknade radi nedostataka u gradnji platiti iznos od 52.732,87 kuna (pedeseti-dvijetisućesedamstotridesetidvije kune i osamdesetisedam lipa ) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 26.07.2012. godine pa do plateža po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine za svaku polugodište, uvećanjem procesne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem procesne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima B. I. i B. M. da tuženiku B. C. G. d.o.o. Č. naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.197,50 kuna (dvadesettisućastodevedesetisedan kuna i pedeset lipa ), u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

Tužitelji u tužbi koju su podnijeli Općinskom sudu u Koprivnici navode da su sa tuženikom sastavili pisani ugovor na adaptaciji obiteljske kuće u K., a tuženik je isti datirao sa 03. svibnja 2010.god., koji nije potpisan, ali je posao ugovoren i tuženik je u srpnju 2010.god. pristupio izvođenju radova, a svime je rukovodio od strane izvođača S. C. Tužitelji i tuženik su ugovorili ugradnju nove plastične stolarije, izradu termofasade, postavljanje opšava krovišta, saniranje postojeće balkonske ograde i postavljanje nove ograde, komplet limarske radove, postavljanje novih PVC garažnih vratiju na daljinsko upravljanje, te ugradnju vjetrobrana, sve na tužiteljevoj kući u K. U nepotpisanom ugovoru o izvođenju radova od 03. svibnja 2010.god. se navodi ponudbeno-ugovorni troškovnik d 17. travnja 2010.god. gdje je tuženik pobrojao radove po fazama bez navođenja istih i bez iskazanih cijena. Za usmeno ugovorene radove prema traženju tuženika na tekući račun kod P. banke je tužiteljica uplatila 50.000,00 kuna, 100.000,00 kuna i 66.230,00 kuna i time platila radove koji su faktično na njezinim nekretninama izvedeni, a uplate na iznos od 100.000,00 kuna i 50.000,00 kuna je potpisima potvrdila B. C., a novac je plaćen na privatni račun, iako je radove izvodio tuženik. Radovi na nekretnini tužitelja su trebali biti izvedeni u roku mjesec dana, tuženik je počeo raditi u srpnju 2010.god., a gradilište je napustio 13. kolovoza 2010.god. Inače su tužitelji s tuženikom bili i u poslovnom odnosu gradnje na njihovoj hali u K. B., pa su nastali problemi, te je tuženik prestao izvoditi i radove na kući. Nadalje navode da je tuženik kod javnog bilježnika M. Z. iz Č. u predmetu Ovrv-171/10 od 30. studenog 2010.god. ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi kojim je tužiteljici kao ovršenici naloženo da tuženiku kao ovrhovoditelju plati po računu 23/1- 11-2010 iznos od 100.087,56 kuna kao cijenu radova na navedenoj kući tužitelja u K., a trenutno se vodi ovršni postupak kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem Ovr-709/11 radi prodaje nekretnine u ½ dijela u vlasništvu ovdje tužiteljice.

Tužitelji u tužbi navode da nakon što je tuženik napustio gradilište je sastavio zapisnik o pregledu izvedenih radova datiran sa 16. kolovoza 2010.god. i kojem su prisustvovali za tuženika S. C. i D. V., a za tužitelje I. B. i u kojem je navedeno što nije učinjeno, što još treba učiniti, koje nedostatke treba ukloniti, te da je garantni rok do 17. kolovoza 2012.god. Tuženik je tužiteljici dostavio pismo od 25. kolovoza 2010.god. kojim potvrđuje primitak uplate, ali dostavlja obračun za izvedene radove i poziva na plaćanje iznosa od još 81.789,34 kune koji obračun tužitelji nikada nisu prihvatili.

U pismu od 10. rujna 2010.god. tuženik po S. C. tereti tužitelje za dug pozivajući se na ponudu od 17. travnja 2010.god. koju tužitelji nisu dobili, niti ju imaju i poziva se na prihvaćeni obračun od 13. kolovoza 2010.god. kojeg tužitelji nemaju. Naime tužitelji nikada nisu prihvatili da bi posao kojeg su usmeno dogovorili na kući u K., a kojeg bi izveo tuženik, trebao biti plaćen 331.132,61 kunu. Tuženik je tužiteljima dana 13. kolovoza 2010.god. dostavio putem telefaksa "Troškovnik : adaptacija stambenog objekta K.", kojeg je sam potpisao i datirao i sam utvrdio da treba platiti 329.806,06 kuna od čega je uzeo da je plaćeno 150.000,00 kuna i ostaje za naplatu 179.806,06 kuna.

Tužitelji su u posjedu i drugog troškovnika tuženika koji je datirao s 20. listopada 2010.god. gdje je vrijednost radova iskazao sa 316.317,56 kuna, uzeo je plaćenim 216.230,00 kuna i da je ostalo za platiti uključujući i PDV 100.087,56 kuna. Tužitelji su tuženiku putem telefaksa dana 08. kolovoza 2010.god. u vrijeme izvođenja radova, a nakon napuštanja gradilišta i pismom upućenim putem faksa u listopadu 2010.god. pisano rukom tužiteljice, ali nedatirano reklamirali nedostatke na kući za radove koje je izvodio u srpnju 2010.god. i do 13. kolovoza 2010.god., a pismo s reklamacijom je upućeno u kooperantu tuženika M.

M. iz Č. koji je izvodio PVC radove. Tužitelji s tuženikom ne mogu stupiti u kontakt, a iz ponašanja tuženika je vidljivo da isti neće otkloniti nedostatke, iako zna za njih. U Zapisniku o pregledu izvedenih radova od 16. kolovoza 2010.god. je samo potvrdio zakonsko pravo tužitelja da će nedostatke otklanjati po pozivu investitora do 17. kolovoza 2012.god.. Uočene i reklamirane nedostatke tuženik nije otklonio pa odgovara i za naknadu štete koju trpe tužitelji zbog nedostataka u gradnji za koje je tuženik kao izvođač odgovoran. Tužitelji od tuženika potražuju da im plati po osnovu naknade štete zbog nedostatka u gradnji, a u okviru izvedenih radova koji su plaćeni iznos od 90.000,00 kuna, te isti iznos potražuju tužbom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da prigovori nedostataka nisu osnovani, a tužitelji nisu predložili niti jedan dokaz kojim bi nedostatke dokazali. Tužitelji tužbom potražuju naknadu štete zbog nedostatka u gradnji, a pritom nisu naznačili niti koja im je šteta nastala, odnosno koju štetu trpe, a niti su obrazložili visinu zahtjeva. Nisu dokazali nedostatke, niti da trpe štetu zbog nedostataka. Direktori tuženika u vrijeme izvođenja radova u kući tuženika su bili S. C. i B. C. Točno je da je tužiteljica platila ukupno 216.230,00 kuna, što tuženik nije niti osporavao i navedeni iznos je tuženik uračunao prilikom izrade obračuna. Točno je da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice kao ovršenice pred Općinskim sudom u Koprivnici pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine u iznosu od 100.087,56 kuna uvećano za kamate i troškove postupka. Tuženik se protivi mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

Općinski sud u Koprivnici je rješenjem broj P-844/12-4 od dana 30. kolovoza 2012.god. odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-4329/12 od dana 31. listopada 2012.god. je uvažena žalba tuženika, te je rješenje preinačeno na način da se usvaja prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, te se predmet ima dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Čakovcu.

Kod Općinskog suda u Čakovcu je spis zaprimljen pod brojem P-1098/201, te je u istome proveden postupak dokazivanja nakon čega je pod brojem P-1098/12-48 dana 03. prosinca 2015.g., presudom pod toč.I izreke određeno da je tuženik dužan tužiteljima s osnova naknade štete radi nedostataka u gradnji platiti iznos od 52.732,87 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. srpnja 2012.g. kao dana podnošenja tužbe pa do plateža, kao i parnični trošak u iznosu od 4.167,71 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve prednje u roku od 15 dana, dok se toč. II izreke presude tužitelji se odbijaju iznad dosuđenog. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu je pod brojem Gž-653/16-2 dana 06. ožujka 2017.god. donio rješenje kojim se usvaja žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu broj 9 P-1098/12-48 od 03. prosinca 2015.g. u toč. I izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, dok nepobijana toč. II. izreke (u kojoj su tužitelji odbijeni s ostatkom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog ) ostaje neizmijenjena, a to iz razloga jer tužitelji nisu na odbijajući dio I-stupanjske presude podnijeli žalbu.

Postupak nakon ukidne II-stupanjske odluke se kod ovoga suda vodi pod brojem Pn- 11/2017.god. i sada je predmet odlučivanja tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete u iznosu od 52.732,87 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. srpnja 2012.g., kao i naknada troškova postupka.

Temeljem čl. 315. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) glavna rasprava je počela iznova, budući da se postupak provodi pred drugim sucem pojedincem ovoga suda.

Tuženik je tijekom postupka osporavao da bi se u konkretnom slučaju radilo o nedostacima građevine iz čl.633. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik se poziva na odredbu čl.604. st.3 Zakona o obveznim odnosima, te tvrdi da su se svi nedostaci mogli opaziti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje koja je između stranaka izvršena 16. kolovoza 2010.g. kada tužitelji tuženika nisu obavijestili ni o jednom nedostatku kao niti kasnije sve do podnošenja tužbe. Ukazuje da sama činjenica ukoliko bi se i utvrdilo da postoje nedostaci za koje tuženik odgovara ne znači da je time tužiteljima prouzročena šteta, a sud je pogrešno kao visinu naknade štete utvrdio trošak otklanjanja nedostataka. Ističe da je pitanje osnove i visine vrijednosti radova koje je tuženik izvršio na kući tužitelja presuđena stvar i to u postupku br. Ovrv-171/10 u kojem je donijeto pravomoćno rješenje o ovrsi po javnom bilježniku M. Z. Osporava da bi iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazilo da je tuženik odgovoran i za nedostatke na PVC stolariji jer isti prilikom usmenog obrazlaganja svog pismenog nalaza i mišljenja nije prednje naveo. Zaključno ističe kako tužitelji nikada nisu pozvali tuženika na otklanjanje nedostataka radi čega i nemaju pravo na naknadu štete.

Tužitelji su u ovom ponovljenom postupku naveli da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te su sredili tužbeni zahtjev na pripremnom ročištu održanom dana 13. lipnja 2017.god. na način da od tuženika potražuju s osnova naknade štete i sniženje naknade radi nedostataka u gradnji iznos od 52.732,87 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.07.2012.god., pa do isplate, kao i troškove postupka.

Tuženik se na tom ročištu protivio preinaci tužbenog zahtjeva i u odnosu na isti je istaknuo prigovor zastare.

Na ročištu održanom dana 13. lipnja 2017.god. sud je donio rješenje da temeljem čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku se dopušta preinaka tužbe kako je navedeno na tom zapisniku, jer sud smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Na ročištu održanom dana 13. srpnja 2017.god. punomoćnici parničnih stranaka su nakon saslušanja stranaka i to I-tužiteljice M. B. i zakonskog zastupnika tuženika C. S. izjavili da je dovoljno da se pročitaju iskazi saslušanih svjedoka M. M. i H. I. i da iste nije potrebno dodatno saslušavati, te su predložili da sud izvrši uvid u dokumentaciju i da se nakon toga glavna raspravu zaključi.

U ponovnom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Koprivnici br. P-844/12, i to u izvadak iz zemljišne knjige list 5 spisa, ugovor o izvođenju radova (list 6 i 7 spisa), preslik uplatnica (list 8 spisa), potvrdu (list 9 spisa), potvrdu (list 10 spisa), dopis od 25.08.2010. (list 11 spisa), dopis od 10.09.2010. (list 12 spisa), dopis od 10.09.2010. (list 13 spisa), troškovnik (list 14 do 21 spisa), troškovnik izvedenih radova (list 22 do 26 spisa), dopis od 08.08.2010. (list 27 spisa), dopis (list 28 i 29 spisa), zatim je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Čakovcu broj P-1098/12 i to u zapisnik s očevida održanog dana 01. rujna 2014. godine (list 27 spisa), dopis (list 30 i 31 spisa), narudžbenicu (list 32 spisa), ponudu (list 33 spisa), troškovnik (list 34 spisa), zapisnik (list 35 spisa), dopis (list 36 spisa), priloge (list 37 i 38 spisa), fotografije (list 39 spisa), zapisnik iz spisa Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-709/11 od dana 11. siječnja 2013. (list 40 spisa), nalaz i mišljenje vještaka M. D. zaprimljen dana 03. listopada 2014. godine (list 41 do 59 spisa), uz suglasnost punomoćnika stranaka pročitan je iskaz svjedoka M. M. s raspravnog zapisnika od dana 12. ožujka 2015. (list 65 spisa), uz suglasnost punomoćnika stranaka pročitan je iskaz sudskog vještaka M. D. s zapisnika od 12. ožujka 2015. (list 65 i 66 spisa), očitovanje – fotografiju vještaka M. D. (list 67 spisa), dopis od 20.10.2010. (list 68 do 74 spisa), zapisnik s očevida od 29.04.2015. godine (list 77 i 78 spisa), uz suglasnost punomoćnika stranaka pročitan je iskaz svjedoka H. I. sa zapisnika od 29. travnja 2015., te iskazi vještaka M. A. i vještaka M. D. (list 77 i 78 spisa), izvršen je uvid u dopis i fotografije (list 79 do 81 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. A. zaprimljen 03. lipnja 2015. godine (list 84 do 90 spisa), očitovanje vještaka M. A. zaprimljen 9.10.2015., te dopunu nalaza i mišljenja (list 95 do 98 spisa), dopis od 29.10.2010. (list 125 spisa), dopis od 03.09.2010. (list 126 spisa), dopis od 08.08.2010. (list 127 spisa), dopise (list 128 i 129 spisa), troškovnik (list 135 do 140 spisa), te su saslušani I- tužiteljica M. B. i z.z. tuženika – direktor S. C. kao stranke u svrhu dokazivanja.

Provjerom u sustavu Jedinstvenog registra osoba ministarstva R.H. je utvrđeno da je I- tužitelj upisan kao I. B. iz K., OIB : …, dok je II-tužiteljica upisana kao M. B. iz K., OIB: ... Uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu je utvrđeno da je nad tuženikom B. C. g. d.o.o. Č. dana 14. listopada 2015.god. otvoren postupak predstečajne nagodbe, koji je dovršen donošenjem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-199/16-9 od dana 03. lipnja 2016.god. kada je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe između ovdje tuženika i vjerovnika čije tražbine su utvrđene u postupku predstečajne nagodbe. Dakle, navedeni postupak je bio u tijeku u vrijeme donošenja prvostupanjske presude broj P-1098/12, a o čemu niti tuženik nije obavijestio ovaj sud i u vrijeme odlučivanja drugostupanjskog suda po žalbi na presudu. Stoga nije niti doneseno rješenje o prekidu postupka sukladno čl. 68. Stečajnog zakona ( Narodne novine RH broj 71/15 ).

Ovdje tužitelji nisu imali pravnu osnovu za svoju tražbinu da bi istu tražbinu mogli prijaviti u taj postupak predstečajne nagodbe, budući da je istu tek trebalo utvrditi u ovom parničnom postupku koji nije bio pravomoćno dovršen, te nisu mogli niti priložiti ispravu iz koje tražbina proizlazi, odnosno isprave kojima se tražbina dokazuje ( čl. 36. Stečajnog zakona).

Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev I i II- tužitelja neosnovan u cijelosti.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o gradnji za određene radove na kući tužitelja u K. i to tužitelji kao investitori, a tuženik kao izvođač radova.

I i II-tužitelji kao naručitelji su s tuženikom kao izvođačem usmeno ( budući da priloženi ugovor nije potpisan niti od jedne stranke ) ugovorili adaptaciju stambenog objekta tužitelja na adresi K.

Tuženik je izveo ugovorene radove prema obračunu od 13. kolovoza 2010.g. Primopredaja izvedenih radova je bila 16. kolovoza 2010.g. uz prisutnost I-tužitelja B. I. i predstavnika tuženika, da su tužitelji u cijelosti isplatili cijenu radova i to iznos od 216.230,00 kuna direktno s računa B. M., te još 100.087,56 kuna u tijeku ovršnog postupka pod broj Ovr- 709/11 vođenog kod Općinskog suda u Koprivnici.

Stranke su zaključile Ugovor o građenju koji je definiran odredbom čl. 620. st.1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 41/08 - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme izvođenja radova), a kakvim se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

Iako u spisu nema pismenog ugovora ( priloženi nije uopće potpisan ) zaključenog između stranaka isti je nesporno ne samo zaključen već i izvršen po obje strane čime je nedostatak pisane forme anuliran sukladno čl. 294. Zakona o obveznim odnosima.

Među parničnim strankama je sporno da li su i kada uočeni nedostaci u radovima, da li su i kada tužitelji tuženika pozvali na ispravljanje nedostataka u gradnji, da li su ti nedostaci bili vidljivi prilikom primopredaje, te da li je tuženik odbio po pozivu izvršiti sanaciju nedostataka i koji je karakter nedostataka.

Tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev na ročištu 13. lipnja 2017.god. na način gdje sada osim naknade štete od tuženika potražuju i sniženje naknade u tom istom iznosu. Naime, do tada su tužitelji od tuženika svojim tužbenim zahtjevom tražili samo naknadu štete.

Sukladno čl. 606. st. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05 i 41/08, - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme izvođenja spornih radova ) naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, a u st. 2. da ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

Neki prigovori su od strane tužitelja kao naručitelja istaknuti tuženiku kao izvođaču tijekom 2010.god. ( dopisi u spisu ), nakon 2010.god. tužitelji niti na koji način nisu pozivali tuženika da otkloni nedostatke, dok je tužbeni zahtjev preinačen na način da se traži sniženje naknade istaknut tek 13.06.2017.god.

Rok iz čl. 606. Zakona o obveznim odnosima je prekluzivne naravi. U ovom slučaju tužitelji kao naručitelji nisu održali rok kad su u roku sudskim putem zahtijevali od tuženika naknadu štete, a nakon isteka roka preinačili taj zahtjev u zahtjev za sniženje naknade.

U pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja za sniženje naknade nije došlo niti do prekida zastare, te sud smatra, a sukladno istaknutom prigovoru tuženika, da je za ovaj dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( opći zastarni rok od pet godina ).

Osim toga tijekom ovog parničnog postupka su tužitelji u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskim sudom u Koprivnici platili ostatak tražbine ovdje tuženika u iznosu od 100.087,56 kuna uvećano za kamate i troškove postupka, dakle tužitelji su u cijelosti podmirili potraživanje tuženika s osnova izvedenih radova, pa i slijedom toga sada ne mogu tražiti sniženje naknade budući da je naknada za izvršene radove tuženiku u cijelosti već plaćena.

Prema tome sud u ovom postupku može odlučivati samo o dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelji od tuženika potražuju naknadu štete radi nedostatak u gradnji u traženom iznosu od 52.732,87 kuna.

Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

Kod odgovornosti za nedostatke građevine primjenjuju se pravila ugovora o djelu.

Iz u spisu priloženog zapisnika o pregledu izvedenih radova od 16. kolovoza 2010.g. nakon kojeg dana tuženik na objektu tužitelja više nije izvodio nikakve radove, navedeno je jedino da je potrebno još izvršiti montažu tri vertikale i skratiti žlijeb garaže, da je utvrđen kvar u kutiji rolete na prvom katu, te je potrebno izvršiti završni sloj ulaznog prostora s time da sve eventualne primjedbe koje će se uočiti u periodu garantnog roka od 17. kolovoza 2010.g. do 17. kolovoza 2012.g. izvođač se obvezuje otkloniti po pozivu investitora.

Ni jedan od nedostataka za koji tužitelji u ovom sporu traže naknadu štete nije naveden u ovom zapisniku od 16. kolovoza 2010.g. kojeg su potpisali I-tužitelj B. I. i predstavnik tuženika C. S.

Tužitelji su u tužbi naveli nedostatke, te se utvrđuje i sud smatra da neizvršeno bojanje betonskog stupa, ugradnja žlijeba na garaži, loša obrada špaleta nakon ugradnje PVC stolarije, neobrađene lajsne na balkonskim vratima, nefunkcionalnost mehanizma za podizanje roleta i „pokrivanje“ solarnih priključaka, nisu bitni zahtjevi građevine jer se ne radi o nedostacima koji se tiču stabilnosti i sigurnosti samog objekta kao cjeline, pa se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 633. Zakona o obveznim odnosima.

U konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 604. st. 3. Zakona o obveznim odnosima gdje je određeno nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom osim ukoliko je za njih znao, a nije ih pokazao naručitelju.

U pogledu nedostatak navedenih u tužbi su provedeni predloženi dokazi stranaka tijekom ovog postupka.

Na održanom očevidu na licu mjesta u K., koji je obavljen uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka M. D. iz tvrtke M. i. d.o.o. Č. su uzeti potrebni podaci, te su fotografirani karakteristični detalji.

Vještak M. D. je u spis dostavio svoj nalaz i mišljenje dana 03. listopada 2014.god. u kojem navodi u pogledu nedostataka i kvalitete izvedenih radova i to :

- spajanje gromobranskih traka na bakrene žljebove koje je izvedeno pocinčanim spojnicama, a po pravilima struke je trebalo izvesti bakrene spojeve, vještak je mišljenja da je potrebno izvršiti spajanje gromobranskih traka na bakrene žljebove sa bakrenim materijalom što je predviđeno stavkom troškovnika 9.01, trošak je 1.727,00 kuna

- vanjske klupčice na prozorima trebale su imati urezane žljebove s gornje strane lijevo i desno od zida radi otjecanja vode- vještak je mišljenja da stavka 3.02 dobava i ugradnja vanjskih kamenih klupčica granit R. B. je izvedena prema pravilima struke, klupčica ima urezan kanal s donje strane, a poseban zahtjev tužitelja nije našao u spisu

- betonski stup vezan uz fasadu na ulazu u kuću nije obojan pa fasada nije završena – vještak je mišljenja da je tuženik kao izvođač radova kod izvedbe fasaderskih i soboslikarskih radova trebao obraditi i stup, koji je predmet reklamacije investitora – tužitelja, trošak je 350,00 kuna - žlijeb na garaži sa ulične strane gdje se kod kiše prelijeva voda – vještak je mišljenja da je žlijeb na garaži previsoko postavljen i kišnica se ne ulijeva u žlijeb već se po vanjskoj ivici slobodno slijeva – izvedeni žljebovi tako ne vrše svoju funkciju, trošak je 1.500,00 kuna - PVC stolarija je ugrađena s nedostacima, oštećena, mjestimično kvrgava, neravna, štokovi i prozori su sa mrljama, promijenjene boje, a gornji detalj kod rolete nije ispravan, te sva tri trokrilna prozora treba promijeniti – vještak je mišljenja da smatra opravdanim primjedbe tužitelja glede kvalitete izvedene PVC stolarije jer su navedeni nedostaci na PVC stolariji nastali zbog nepažnje prilikom ugradnje stolarije ili već izvedenih prozora s deformiranim ili oštećenim profilima, a otklanjanje je moguće izvesti na način da se postojeća demontira i zamijeni novim staklenim stijenama i prozorima na propisan i pravilan način, trošak je 1.036,00 kuna za demontažu, 9.471,00 kunu za dobavu i ugradnju staklene stijene poz. 2., 8.002,50 kuna za dobavu i ugradnju staklene stijene poz.3 i 8.360,00 kuna za dobavu i ugradnju staklene stijene poz. 4, te građevinska i soboslikarska obrada špaleta nakon ugradnje PVC stolarije trošak je 4.806,00 kuna i provjera ispravnosti elektroinstalacija na mehanizmima za podizanje roleta trošak je 1.452,00 kuna

- tri trokrilna prozora u prizemlju ugrađena su suprotno dogovoru da se ugrade sa vanjskim roletama, a ugrađeni su prozori sa roletama koji zauzimaju dio staklene površine – vještak je mišljenja da je PVC stolarija Poz 9, Poz 10 i Poz 11 izvedena prema opisu iz ponudbenog troškovnika – Kutija za rolete i vodilice : PVC zlatni hrast (unutarnja kutija ), dakle nema pisanog zahtjeva da je kutija za rolete trebala bii vanjska i da je smanjena staklena površina prozora

- prilikom vađenja starog prozora na kupaonici 1. kata je razbijena keramička pločica, a klupčica kuhinjskog prozora na 2. katu je u mrljama – vještak smatra da je nedostatak opravdan i da tuženik mora ispraviti iste, trošak 80,00 kuna i 55,00 kuna

- prilikom ugradnje žljebova na garaži je skinuta postojeća izolacija ploče i tako je ostavljeno nedovršeno, te garažna ploča nema izolaciju – vještak navodi da u ponudbenom troškovniku nije naišao na izvedbu izolaterskih radova na krovu garaže, smatra da isto nije obaveza tuženika

- na četiri balkonska vrata nisu ugrađene aluminijske lajsne – vještak je mišljenja da nedostatak smatra opravdanim i da tuženik treba ugraditi aluminijske lajsne na balkonska vrata, trošak je 1.000,00 kuna

- izvođač radova prilikom izrade fasade je zatvorio izvode za solarni priključak – vještak smatra da nedostatak smatra opravdanim i da tuženik treba instalaciju za solarni priključak vratiti u prvobitno stanje, trošak 800,00 kuna.

Tako ukupan trošak otklanjanja opisanih nedostataka na izvedenih radovima iznosi ukupno 48.299,38 kuna.

Tužitelji nisu imali nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka M. Primjedbe i dodatna pitanja je iznio samo tuženik.

Vještak M. D. se očitovao na primjedbe tuženika na ročištu održanom dana 12. ožujka 2015.god. gdje je naveo ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja osim što korigira stavku 1 kod procjene visine nedostataka i to iz razloga što je naknadnim pregledom ustanovio da je spojnica na spoju gromobrana i žlijeba korektno ugrađena u skladu sa opisom. Tu stavku 1.727,00 kn je oduzeo od visine nedostataka, pa bi onda na kraju ukupno umjesto 38.639,50 kn, treba biti 36.912,50 kn plus PDV 9.228,12 kn, odnosno sveukupno 46.140,62 kn. Vještak je dalje izjavio da u ugovornom troškovniku nije naišao da bi bojanje stupa bila posebna stavka, ali je mišljenja da je stup dio fasade koju je tuženik izvodio, pa smatra da je to bila obaveza tuženika.

Očevidom na licu mjesta kada je padala kiša se vidjelo da se voda prelijeva preko žlijeba, te po njegovom mišljenju žlijeb nije pravilno ugrađen. Oštećenja na PVC stolariji su morala biti vidljiva na primopredaji i napisana u zapisniku. Oštećenja na PVC stolariji su mogla nastati i nakon primopredaje. Ne može se izjasniti da li je keramička pločica u kupaonici razbijena nakon primopredaje. Za zamrljana klupčica kuhinjskog prozora se ne može očitovati kad je mrlja nastala. Ponekad se takav detalj i ne opisuje kod glavnih stavki za izvedbu radova, ali je uobičajeno i prema zahtjevu struke da se lajsna ugradi, a nije vidio posebno stavku za lajsne.

Na očevidu je upozoren od strane tužitelja da se u kutijama koje su vidljive na fasadi nalaze instalacije za solarni priključak, međutim, otvaranjem tih kutija može se identificirati stvarni i realan nedostatak kao i eventualno potrebni neki drugi radovi koje je potrebno izvesti da bi priključci funkcionirali, trebalo bi izvršiti očevid sa otvaranjem kutija s kojima su priključci zatvoreni. Vještak je izjavio da je kod kutija za rolete koristio troškovnik iz spisa za koju stavku 1.09 stoji da se radi o unutarnjim kutijama. Klupčice su izvršene po pravilima struke.

U troškovniku nije našao stavku izvedbe hidroizolacije ravne ploče garaže. U spisu se nalazi ponuda tvrtke T. za izvedbu hidroizolacije, međutim uočio je da tuženik nije istu izveo iz razloga što mu tužitelj nije istu potvrdio. U zapisniku o pregledu izvedenih radova nisu utvrđeni nedostaci koji su opisani u procjeni vrijednosti nedostataka u njegovom nalazu i mišljenju. Vještak je mišljenja da je tuženik odgovoran za neizvršeno bojanje betonskog stupa, ugradnju bakrenog žlijeba na garaži, odnosno žlijeba na garaži, lošu obradu špaleta nakon ugradnje PVC stolarije, neobrađene lajsne na balkonskim vratima, nefunkcionalnost mehanizma za podizanje roleta, te za "pokrivanje solarnih priključaka".

Svjedok M. M. je izjavio da je on bio zadužen za postavljanje PVC stolarije kao zaposlenik M. PMP – kooperanta tuženika i nikakvih flekova nije bilo prilikom primopredaje, a to mu je poznato jer su imali primopredajne zapinike. Ne bi isporučili stolariju sa flekovima. On je tužiteljici dostavio sredstvo za održavanje, a ne sredstvo za čišćenje.

Ponovno je izvršen očevid na licu mjesta u K. dana 29. travnja 2015.god., te je iz zapisnika istog utvrđeno da su bili prisutni svjedok H. I., te vještaci M. D. i M. A.

Svjedok H. I. je izjavio da je direktor tvrtke B. d.o.o. koja je izvodila radove solarne instalacije i to su prvo 2010.god. instalirali vanjske cijevi za solarni sustav, kad se fasada izradila investitor ih je pozvao da uključe solarni sustav u listopadu 2013.god.. Prije fasade su izvršili tlačnu probu i sustav je bio u funkciji, sustav je bio nepropustan. No kada su 2013.god. željeli kompletno instalirati sustav, utvrdili su da je negdje na fasadi došlo do bušenja cijevi prilikom postavljanja fasade. Tada su s investitorom dogovorili da na drugi način bez rušenja i oštećivanja fasade za što je nastao trošak od 3.200,00 kuna. Za sve su tužitelju ispostavili račun.

Vještak M. D. je na tom očevidu izjavio da su sve prozorske klupčice izvedene sa uzdužnim žljebovima, a pregledom izvedenih limarskih radova na garaži je utvrdio da su isti izvedeni kao žljebovi i opšavi, ali nije izvedena nikakva horizontalna hidroizolacija već je vidljiva postojeća betonska površina koja je na nekoliko mjesta popucala. Ukoliko bi se hidroizolacija izvela sukladno pravilima struke, odlijevanje bi prestalo.

Vještak M. A. je izjavio da je utvrdio da sporne cijevi solarnog grijanja uopće nisu priključene u sistem grijanja. Izvršio je i tlačnu probu da bi se utvrdilo da li cijevi propuštaju ili ne.

Vještak M. A. je u nalazu i mišljenju zaprimljenom 03. lipnja 2015.god. naveo da sporne cijevi solarnog grijanja uopće nisu spojene na instalaciju solarnog grijanja i ona radi potpuno neovisno od njih. Zatečeno stanje krajeva cijevi na tavanu i kotlovnici ne ukazuje na to da je na njima prethodno izvršena kakva tlačna proba. Jedna od spornih cijevi (ona bliže dvorišnom zidu kotlovnice) jako propušta (cijev se sa tlaka od 3,2 bara prazni na tlak 0 bara u roku 10-12 sekundi ), tako da i oštećenje mora biti veliko (proboj cijevi ili neki nezalemljeni spoj između cijevi ). Točno mjesto kao i uzrok propuštanja cijevi se ne može utvrditi bez otvaranja fasade na dvorišnom pročelju kuće. Jedna cijev ( ona bliža dimnjaku ) je potpuno ispravna. Spoj solarnih panela sa kotlovnicom je sada izveden preko ventilacijskog kanala u dimnjaku, ugradnjom savitljivih cijevi promjera 18/22 mm. U principu se spoj mogao izvesti i sa korištenjem jedne ispravne cijevi na dvorišnom zidu zgrade, te sa postavljanjem samo jedne cijevi kroz ventilacijski kanal na dimnjaku, Uzrok propuštanja neispravne cijevi nije utvrđen, niti se može utvrditi bez otvaranja fasade. Vještak M. je još naveo koliko bi iznosili troškovi za postavljanje cijevi i ventilacije.

Tužitelji nisu imali nikakve primjedbe niti na nalaz i mišljenje vještaka M. D. niti na nalaz i mišljenje vještaka M. A. Primjedbe je iznio samo tuženik.

Vještak M. A. se očitovao na primjedbe tuženika dana 09. listopada 2015.god. gdje je naveo troškovnike za postavljanje cijevi.

Sud je nalaze i mišljenja vještaka M. i vještaka M. u cijelosti prihvatio jer su dani stručno i neprostrano i u skladu s pravilima struke, te su se isti očitovali na primjedbe tuženika.

II-tužiteljica B. M. je izjavila u iskazu da su ona i suprug I. B. sa tuženikom B.c. g. d.o.o. sklopili ugovor o izvođenju radova u lipnju 2010. godine za adaptaciju njihove kuće na adresi K., a sukladno troškovniku koji je sačinjen dana 17. travnja 2010. godine, s lista br. 135 do 142 spisa. Tuženik je došao raditi te radove ali je odmah počeo raditi ono što nije bilo dogovoreno tj. počeo je ugrađivati stvari koje nisu ugovorili i to na način da je stavio roletu na prozor gore, umjesto vanjske rolete kako je bilo dogovoreno, a obzirom da se radi o uredskom prostoru bilo im je bitno da u isti ulazi čim više svjetla, i to je ugradio 3 komada takvih prozora s tom roletom.

Na to su mu odmah pošto je krivo napravio usmeno kazali. Na sve prozore stavio vanjske klupčice iako je bilo dogovoreno da stavlja klupčice urezane s gornje strane i urezane s donje strane, a isto tako na balkonska vrata nije stavio aluminijske lajsne po pragu. Stavio je na bakrene žljebove pocinčanu traku iako je trebalo staviti bakrenu traku, te je taj žlijeb postavio u zrak tako da žlijeb uopće nije pokupljao vodu s krovišta garaže. Na sve to su mu odmah ukazali i to i danas tako stoji. Osim toga je tuženik ugradio prozore PVC III. klase iako mu je platila prvu klasu.

Kako nije dobro radio te ugovorene radove na što su ga upozoravali, tuženiku su u kolovozu 2010. godine dali pisani otkaz i on je napustio gradilište. Sve nedostatke koje je tuženik počinio na njihovoj kući nisu bili niti odmah vidljivi, a kako je garancija za izvršene radove 2 godine, to su odmah kako su uočili nedostatke tuženika pismenim putem pozvali da otkloni te nedostatke (dokumentacija s lista 127 do 129 spisa), i tuženik je na te njezine primjedbe u listopadu i odgovorio i to pismeno. Tuženik se nikada nije ponovno pojavio na tom gradilištu, niti pak je otklonio nedostatke na koje su mu ukazali, već je suprotno tome počeo prisilno ovršnim postupkom naplaćivati ostatak iznosa koji su mu navodno dugovali po ugovoru.

Ona je naknadno primijetila da ti prozori imaju fleke, crvene velike kvrge na prozorima i krilima. Osim toga je tuženik skinuo postojeću izolaciju s garaže, a nije uopće postavio novu, tako da i dan danas u garaži propušta voda – kišnica. Te nedostatke nisu otklonili to i dalje tako stoji, a iz razloga jer ne mogu duplo platiti materijal i troškove ugradnje već bi to trebao otkloniti i popraviti tuženik. Isto tako je i garaža još uvijek bez izolacije. Tuženik, po njihovim prigovorima i pisanim navodima koji su nedostaci primijećeni, nije ništa ispravio.

Što se tiče priključka za solarno grijanje tuženiku je jasno rečeno da je isti skriven ispod fasade, međutim kad je tuženik postavljao stiropor za novu fasadu, on je izbušio cijevi za to solarno grijanje i te cijevi je onda s tim stiroporom i prekrio, te su sada naknadno trebali promijeniti te cijevi koje su probušene i staviti nove i taj trošak je samo s osnova tih novih cijeni iznosio 3.000,00 kuna i još je k tome oštećen dimnjak. Do sada nije izvršena nikakva primopredaja radova, a to što tuženik smatra da je primopredaja to je bilo samo nalog njezinog supruga tuženiku da očisti dvorište od svojeg smeća.

Ona i suprug nisu potpisali nikakav zapisnik o primopredaji. Trebali su promijeniti električne prekidače za otvaranje i zatvaranje roleta iz razloga jer isti nisu radili. Taj trošak je do sada iznosio 2.500,00 kuna. Kad je tuženik vadio prozor u staroj kupaonici onda je zasjekao jednu pločicu i ona još uvijek tako stoji, te je jednu gornju vanjsku klupčicu na prozoru koja je od granita stavio svu išaranu tj. loše klase. Flekove na prozorima je primijetila u 10. mjesecu 2010. kada je čistila te prozore, to nije mogla odmah primijetiti. Sva 4 balkonska vrata PVC trebalo na svakom pragu staviti aluminijsku lajsnu da se ne ošteti prag, a što tuženik nije učinio.

Solarne cijevi je oštetio tuženik kad je postavljao fasadu, primijetili su oštećenje kad su se htjeli priključiti na solarno grijanje i primijetili su da propuštaju zrak, te su izvršili mehaničko vještačenje, te je utvrđeno da su cijevi izbušene, a to je bilo uočenu negdje u mjesecu listopadu 2012. godine. Tuženik je dobio pisani otkaz direktno od nje i to je bilo 08.08.2010.godine. Vanjske rolete na prozorima su ugrađene prije tog datuma 08.08.2010. godine, te je ona njega usmeno opomenula čim su stigli prozori s tim roletama, međutim on ih je ipak ugradio.

Ona je prije 8.8.2010. uočila i da su pogrešno postavljeni žlijeb i da na balkonska vrata nisu stavljene aluminijske trake, usmeno mu je dala do znanja da je je to krivo napravljeno. Nakon što je tuženik otišao s gradilišta na njihovoj obiteljskoj kući su vršeni radovi, i to je firma P.M.P. koja je kooperant od tuženika postavila vjetrobran i garažna vrata na poslovni prostor, te balkonske ograde od inoxa , to je rađeno negdje 2012. godine ili 2013. godine, ali kad se to radilo nisu s tim radovima napravljene nikakve štete na prozorima, na prozorima su fleke uočene u listopadu 2010.godine.

U pogledu nedostataka vanjskih roleta na prozorima koji nisu ugrađene mu nije pisala, već ga je odmah usmeno upozorila kada su takvi prozori dovezeni na gradilište. Prvo je tuženiku platila iznos od 100.000,00 kuna i prije nego je uopće došao na gradilište, te mu je jedan iznos platila kad je otišao s gradilišta. Tuženiku je slala primjedbe na nedostatke, jedan dopis u listopadu mjesecu 2010. godine i to naslovljen "u ruke gospodinu C.", s lista br. 128 spisa, te je poslala odmah još i jedan dopis naslovljen "u ruke gosp. M.", a to je direktor firme P.M.P., s listu 129 spisa i taj dopis je poslan u vrijeme dok je još važila garancija i direktor tuženika C. je taj dopis sigurno primio negdje 20.10.2010. budući da joj je na taj dopis odgovorio.

Što se tiče dopisa s lista 127 spisa, taj se ne odnosi na ovu obiteljsku kuću koja je predmet postupka, već na jedan poslovni objekat te je izjavila da je tu navela i nedostatke uočene na kući, a to je bilo još u vrijeme dok je tuženik bio na gradilištu obiteljske kuće. Tijekom ovršnog postupka je suprug platio dio dugovanja iz razloga da joj se obiteljska kuća ne vješa na oglasnu ploču, jer je bila predmet prodaje i to samo njezin dio. Ona svoju tražbinu koju potražuje u ovom postupku nije prijavila u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom B. c. g. d.o.o., za taj postupak nije niti znala.

Betonski stup je tuženik trebao obojati kad je stavljao fasadu, tuženik je još dovršavao određene poslove i ona nije znala da li će on to napraviti. Tuženik je nakon datuma 08.08.2010.godine, samo čistio dvorište.

Zakonski zastupnik tuženika, direktor C. S. je izjavio kod onoga što je izjavio tijekom postupka i na zapisniku od dana 22.10.2015. god. kod ovoga suda. Njegova firma B. C. g. d.o.o. je s tužiteljima potpisala ugovor o izvođenju radova 2010.godine i tuženik je na kući tužitelja trebao izvršiti radove sukladno troškovniku koji je sastavljen i gdje su opisane sve stavke što treba napraviti. Nakon izvođenja radova je napravljena okončana situacija gdje su opisani radovi koji su napravljeni i cijena istih te je trebala biti izvršena naplata prema dogovoru, s time da je tuženiku zadnja rata od 100.000,00 kuna plaćena kasnije i to 20 mjeseci nakon okončane situacije u postupku ovrhe.

Sa tužiteljima je napravljena primopredaja stanja, sačinjen je zapisnik o primopredaji, a zapisnik o primopredaji je sačinjen 15.08.2010.god. i isti je potpisan po tužitelju B. I. i isti je potpisao i on kao z.z. tuženika. Tužitelj B. I. je bio i prisutan non-stop kad su se izvodili radovi i bio je stalno na gradilištu. Izolacija na garaži nije napravljena iz razloga jer im je ona rekla da se garaža neće izolirati, tako da to nije napravljeno, niti pak je naplaćeno. Kako nije napravljena ta izolacija u garaži, tako odmah i limarski radovi stoje u zraku jer nisu obuhvaćeni izolacijom.

Što se tiče žljebova i gromobrana isti su postavljeni prema pravilima struke, a što je potvrdio i vještak. S tužiteljima je bila komunikacija putem dopisa i to uglavnom oko obračuna i oko poziva da plate ostatak dugovanja. Kada mu je predočen dopis tužitelja s lista 128 spisa, izjavio je da nije primio takav dopis, a on je uputio tužiteljima dopis koji se nalazi na listu br. 125 spisa, a gdje se spominju primjedbe na izvedene radove, to su ga bez veze tužitelji teretili i u tom dopisu je objašnjeno zbog čega nešto nije napravljeno.

Neke stvari su i naknadno naručene kao npr. ručice za balkonska vrata i to je i naknadno napravljeno. Što se tiče dopisa tuženika s lista br. 126 spisa to se odnosi na poslovni objekat i nije predmet ovog postupka. On je zadnje na tom gradilištu obiteljske kuće u K. bio dana 16.08.2015. godine kada se je radila primopredaja. Neke radove tuženik nije napravio kao npr. ulaz u trgovinu, inox ograde na balkonima i izolaciju garaže, jer se od toga naknadno odustalo, a to nije niti naplaćeno. Tuženik je napravio okončanu situaciju u kojoj je detaljno opisano sve što je napravljeno, ti radovi su obračunati i naplaćeni.

Nakon 2010. god. je komunikacija s tužiteljima bila uglavnom oko toga kada će platiti. On je bio prisutan na očevidu u ovom postupku, kad je na licu mjesta bio sudski vještak, i pročitao je nalaz i mišljenje vještaka. Z.z. tuženika smatra da nema nedostataka na PVC stolariji, i nedostataka na PVC stolariji nije bilo kad je bila primopredaja 2010. godine, a za vrijeme vještačenja nakon 3 godine je to bilo uočeno. Između 18.08. i 16.08.2010. su samo čistili gradilište. Sačinjen je Zapisnik o primopredaji, unutra su upisani izvedeni radovi, a tekst na poleđini zapisnika koji glasi "investitor je u obavezi osigurati prisustvo stručne osobe koja će u njegovo ime izvršiti pregled, a o datumu će obavijestiti izvođača radova" izjavio je da on nije bio pozvan od strane investitora.

Postoji određeni redoslijed u građevinskim radovima i treba prvo naplatiti ono što je napravljeno, a onda se naknadno otklanjaju nedostaci. Žljebovi su stavljeni na tu ravnu ploču, međutim kako je naknadno investitor rekao da se garaža ne izolira, što ima napisano, tako onda ti žljebovi nisu obuhvaćeni izolacijom i sada ne kupe svu vodu. U troškovniku piše kakve trebaju biti rolete, a u okončanoj situaciji piše kakve su ugrađene i naplaćene, sa investitorom su imali dogovore tijekom gradnje i prilagođavali su se situaciji na terenu, investitori su to prihvatili.

Nadalje je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno da je dana 08.08.2010.god. tužiteljica šalje tuženiku kao izvođaču dopis o nedostacima, dakle u vrijeme dok radovi još uvijek traju, i u tom dopisu nema primjedbi da su rolete na stolariji krivo postavljene ( umjesto vanjskih, unutarnje ), niti bilo kakve primjedbe o mrljama (flekovima na stolariji ). Prigovori se odnose na skelu, žljebove, fasadu i da su prozori ugrađeni na brzinu i da nisu isprobani prije nego je zakitano.

U spisu je dopis od dana 10.08.2010.god. (list 30 spisa ) gdje je navedeno da su nedostaci na garaži i tuženiku je napisano da se garaža ne izolira. Traže se ručkice na balkonskim vratima izvana, te da se sve rolete spuštaju, ali opet nema nikakvih primjedbi da su rolete i kutije krivo postavljene.

Postoji i telefaks dopis od 11.08.2010.god. (list 36 spisa ) u kojem tužiteljica B. M. navodi da se okvir bijele boje stavi oko prozora dječje sobe i staklena opeka, a u svezi primopredaje da se može tuženik dogovoriti s vlasnikom kuće i njemu sve predati u ruke, jer ona još ne dolazi.

Dana 16.08.2010.god. je sačinjen Zapisnik o pregledu izvršenih radova kojeg je potpisao ovdje I-tužitelj, naručitelj B. I., a potpisan je i zakonski zastupnik, direktor tuženika C. S. U tom Zapisniku je od nedostataka navedeno samo to da je potrebno izvršiti montažu 3 vertikale i skratiti žlijeb garaže te popraviti kvar u kutiji rolete poz.2. U Zapisniku je definiran garantni rok od 2 godine ( 17.08.2010.god.-17.08.2012.god. ) gdje se navodi da će izvođač, ovdje tuženik otkloniti eventualne primjedbe po pozivu investitora.

U dopisu od 03.09.2010.god. tuženik u pogledu kuće u K. navodi da su radovi gotovi i da očekuju potvrdu i pregled od ovlaštene osobe.

Dana 24.10.2010.god. naručitelj ( II-tužiteljica ) šalje dopis s primjedbama i navodi slijedeće nedostatke : da su na stolariji prilikom čišćenja na štokovima otkrivene hrapave površine u vidu kvrga ( ne spominju se mrlje-flekovi ), da su oštri robovi na krilima prozora, da je betonski stup neobojan, da je razbijena jedna pločica u kupaonici prilikom ugradnje prozora, da gromobranske trake nisu dobro spojene, da klupčice nisu urezane kako je bilo dogovoreno. U tom dopisu nigdje nije izričito navedeno da naručitelj (tužitelji ) traži otklanjanje nedostataka i nije dan izvođaču (tuženiku ) rok za otklanjanje nedostataka, a sukladno čl. 608. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik je poslao dopis tužiteljima dana 29.10.2010.god. gdje se očituje na primjedbe po pregledu izvedenih radova i što će poduzeti po istima. U istome tuženik navodi da je gromobranski spoj izveden s bakrenim spojnicama, da klupčice mogu biti zarezane i da je to stvar dogovora, da je na garaži potrebno izvesti izolaciju, ali da se od toga odustalo, da će se popravak keramike odraditi za vrijeme boravka naručitelja u R.H., te da će se popravci vezani uz stolariju također izvesti za vrijeme boravka naručitelja u R.H. Tuženik navodi u dopisu da će se sva vanjska silikonizacija izvesti u roku od 14 dana, a unutarnji dio za vrijeme boravka naručitelja.

Dakle, tuženik kao izvođač je bio obaviješten o nekim nedostacima koji su predmet ovog parničnog postupka, znao je za te nedostatke.

U pogledu konkretnih nedostatak koje tužitelji navode u tužbi, tijekom postupka je utvrđeno slijedeće :

- gromobranska instalacija – vještak M. je naveo da je izvedena pravilno i sukladno ugovorenim radovima

- bojanje stupa – vještak M. smatra da je to dio fasade i da je trebao biti obojan

- klupčice na prozorima – vještak M. je potvrdio da su urezane prema pravilima struke, a da poseban zahtjev tužitelja za dodatnim urezivanjem nije nađen u spisu

- kutije sa roletama – vještačenjem je utvrđeno su PVC stolarija Poz.9, Poz. 10 i Poz 11 izvedene sukladno ponudbenom troškovniku sa unutarnjim kutijama i nema nikakvog pisanog zahtjeva tužitelja gdje traže prozore sa vanjskim kutijama

- žljebovi na garaži – vještačenjem je utvrđeno da su postavljeni previsoko s ulične strane i da ne vrše svoju osnovnu funkciju prikupljanja vode

- izolacija na garaži – u tužbi je navedeno da je skinuta postojeća izolacija, a u ponudbenom troškovniku nije ni bilo stavke izolacije, a i tužiteljica M. B. je u dopisu od 10.08.2010.god. navela da se garaža ne izolira

- razbijena pločica u kupaoni prilikom ugradnje prozora – vještačenjem je utvrđeno da je pločica razbijena, no ne može točno tvrditi kada je razbijena tj. da li prilikom primopredaje ili kasnije

- mrlje ( fleke ) na PVC stolariji – vještak M. je izjavio da se radi o vidljivom nedostatku i da su ti nedostaci morali biti vidljivi prilikom primopredaje i uneseni u Zapinsik, a kako to nije uneseno moguće je da je do tih mrlja došlo i kasnije nakon primopredaje, a svjedok M. M. je posvjedočio da mrlja na stolariji nije bilo prilikom isporuke i u trenutku primopredaje

- aluminijske lajsne na 4 balkonska vrata – vještak smatra da je izvođač to trebao ugraditi prema pravilima struke, a nije

- elektroinstalacije na mehanizmima za podizanje roleta – vještačenjem nije utvrđeno da su iste neispravne niti od kada su neispravne

- priključak za solarno grijanje – vještak M. A. je naveo da je neispravna cijev ili probijena ili nije zalemljena, te da tlačna proba prilikom ugradnje cijevi nije bila rađena iako svjedok H. I. ( izvođač tih radova ) tvrdi da su radili tlačnu probu, međutim sud je poklonio vjeru stručnoj osobi vještaka M. jer je isti izričito naveo da bi se na cijevima vidjelo da je rađena tlačna proba (krajevi bi bili zavareni, a nisu bili prije vještačenja koje je provedeno u ovom parničnom postupku )

Dakle, u pogledu radova koji su trebali biti napravljeni, odnosno nedostatak koji su trebali biti otklonjeni, a sukladno naprijed utvrđenom, ovaj sud je zaključio da tuženik pravilno postavio gromobransku instalaciju, da je pravilno postavio klupčice na prozorima, da je stavio ispravne rolete s unutarnjim kutijama sukladno ponudbenom troškovniku i da nije postavio izolaciju na garaži jer mu je tako naložila sama II-tužiteljica.

Što se tiče bojanja stupa koji je trebao biti obojan kada i fasada kuće sud je utvrdio da na taj nedostatak nije upozoren (obaviješten ) tuženik, a I-tužitelj je bio prisutan na gradilištu i prilikom primopredaje (odlaska tuženika s gradilišta ), pa je mogao na isto upozoriti tuženika. Prema nalazu i mišljenju vještaka bojanje toj betonskog stupa nije niti naplaćeno. U pogledu žljebova na garaži utvrđeno je da isti nisu dovršeni i pravilno postavljeni iz razloga jer je sama II-tužiteljica navela da se izolacija na garaži ne radi, pa tuženik to nije niti mogao završiti.

Zatim što se tiče jedne razbijene pločice u kupaonici tijekom postupka tužitelji nisu dokazali kada je ista razbijena i da li je istu razbio upravo tuženik, a prilikom primopredaje (odlaska tuženika s gradilišta ) je isto trebalo napisati u zapisnik, a sastavljanju zapisnika je bio prisutan I-tužitelj. U pogledu zamrljane klupčice kuhinjskog prozora nema niti jednog dokaza da je za isto odgovoran tuženik, niti su ga tužitelji pozvali da to ukloni.

Za mrlje ( fleke ) na stolariji, te kvrge na stolariji nema prije listopada 2010.god. nikakvih primjedbi, a s obzirom na količinu i površinu istih, a što je životno i logično, sud smatra da su morale biti vidljive odmah kada su prozori dopremljeni na gradilište, najkasnije prilikom postavljanja prozora na kuću, a nema nikakvog dokaza da je tuženik upozoren od strane tužitelja na te mrlje i kvrge na prozorima prilikom postavljanja istih. Tužitelji su trebali odmah na to upozoriti tuženika i ne dozvoliti postavljanje takve PVC stolarije i odmah tražiti od njega da otkloni nedostatak, odnosno raskinuti ugovor, a najkasnije su ti nedostaci trebali biti navedeni u Zapisniku od 16.08.2010.god. (odlazak tuženika s gradilišta ) kada je I-tužitelj B. I. bio prisutan i isti zapisnik je potpisao. Kako je na kući tužitelja i kasnije bilo izvođenja radova od strane trećih osoba ( radovi na balkonu i inox ogradi ), nikako se ne može smatrati, a kamoli dokazati da je za te mrlje i kvrge na prozorima odgovoran tuženik.

U pogledu aluminijskih lajsni na 4 balkonska vrata koje tuženik nije ugradio, za isto nema niti pisanog dokaza da su tužitelji pozvali tuženika da ih postavi u naknadnom roku. Osim toga utvrđeno je da te aluminijske lasjne nisu navedene u ponudbenom troškovniku, niti su iste naplaćene.

Također je tijekom postupka dokazivanja utvrđeno i to vještačenjem da solarno grijanje nije postavljeno kako treba, da je to radila treća osoba, da nije izvršena tlačna proba od strane treće osobe što je naveo vještak M. A., a tužitelji nisu imali nikakve primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, pa se sada ne može teretiti tuženika da je on odgovoran što solarno grijanje ne radi jer je moguće da je treća osoba koja je postavljala cijevi za solarno grijanje prilikom samog postavljanja napravila propust ( npr. nisu cijevi zalemljene ili su već tada bile probijene ). Tako ovaj sud smatra da tužitelji nisu dokazali da je tuženik prilikom postavljanja fasade oštetio cijev za solarno grijanje.

U postupku dokazivanja je utvrđeno da u Zapisniku od 16.08.2010.god. nakon čega je tuženik napustio gradilište kuće tužitelja, nije naveden niti jedan nedostatak koji je sada predmet tužbenog zahtjeva. Sud smatra da tužitelji nisu tuženika pravodobno obavijestili o nedostacima, tuženik je za većinu nedostataka nabrojenih u tužbi saznao tek kad je primio tužbu u ovom predmetu, budući da tužitelji u spis nisu priložili niti jedan dokaz da su na te nedostatke upozorili tuženika i da su mu dali primjeren rok da ih otkloni. Tim više što se nedostatak na solarnom grijanju spominje tek u podnesku od 12.12.2013.god., to tužitelji uopće nisu naveli ranije u tužbi.

U postupku je utvrđeno da je tuženik naplatio radove koje je napravio na kući tužitelja, a tužitelji su te radove u cijelosti platili sukladno obračunu tuženika od dana 10.09.2010.god., te troškovniku izvedenih radova od dana 20.10.2010.god. i to uplatama dio prije samih radova, dio nakon izvršenih radova u ukupnom iznosu od 216.230,00 kuna, da bi u konačnici sve radove platili tuženiku tijekom ovršnog postupka kod Općinskog suda u Koprivnici (glavnica u iznosu od 100.087,56 kuna, prema zapisniku Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-709/11-49 od 11.01.2013.god. je plaćeno ukupno s kamatama i troškovima 142.000,00 kuna ), tako da tuženik prema tužiteljima više nema nikakvih potraživanja. Tužitelji u ovršnom postupku nisu isticali nikakve prigovore, niti su podnijeli kakve žalbe bilo u roku, bilo nakon proteka roka, niti su osporili da tuženik nije izvršio te radove na njihovoj kući.

Tužitelji tužbom potražuju od tuženika naknadu štete zbog nedostataka u gradnji, a tijekom postupka nisu uopće naznačili, a kamoli dokazali koja im je šteta nastala, odnosno koju štetu trpe, a nisu obrazložili niti visinu svog tužbenog zahtjeva.

Naime sama činjenica da postoje nedostaci ne znači da je time tužiteljima prouzročena šteta. Naknada štete na koju naručitelj ima pravo je različita od zahtjeva za otklanjanje nedostataka i od zahtjeva za sniženje naknade jer trošak sanacije odnosno trošak otklanjanja nedostataka ni na koji način ne predstavlja štetu.

U konkretnom slučaju građevinski vještak usmeno obrazlažući svoj pismeni nalaz za određene konstatirane nedostatke izričito navodi da oštećenja koja su zatečena na očevidu ukoliko su postojala prilikom primopredaje morala su biti vidljiva i navedena u zapisniku.

Ukoliko pak se radi o nedostatku koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja sukladno čl. 605. Zakona o obveznim odnosima s time da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača o nedostatka može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok temeljem odredbe čl. 608. st.1 Zakona o obveznim odnosima, a tek ukoliko izvođač ne otkloni nedostatke do isteka tog roka naručitelj može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.

Prema čl. 610. Zakona o obveznim odnosima kad izvođač nije otklonio nedostatke, naručitelj može postaviti novčani zahtjev u iznosu troškova uklanjanja nedostataka, ali samo u slučaju ako je sam uklonio nedostatke, a ne i prije toga.

U konkretnom slučaju naručitelj ( tužitelji ) uopće nisu otklanjali nedostatke o svom trošku što je utvrđeno očevidom na licu mjesta u ovom parničnom postupku, a i sama II-tužiteljica je u svom iskazu navela da niti jedan od nedostataka nije popravljen odnosno otklonjen i to do danas.

Sukladno čl. 608. st. 2. Zakona o obveznim odnosima naručitelj, ovdje tužitelji, bi imali pravo na naknadu štete koju trpe zbog nedostataka, ali u ovom slučaju tužitelji tijekom postupka nisu niti konkretno opisali niti pak dokazali da su zbog nedostataka pretrpjeli kakvu štetu, osim vlage na garaži, ali je sama I-tužiteljica u svom dopisu napisala da se garaža ne izolira, pa stoga niti ta šteta nije posljedica izvedenih radova izvođača.

Kako su u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi čl. 604. st. 3. i čl. 605. Zakona o obveznim odnosima tužitelji mogli od tuženika kao izvođača zahtijevati da nedostatke otkloni, pa tek ukoliko ih ne bi otklonio isto bi tužitelji bili ovlašteni učiniti na račun izvođača u skladu s čl. 608. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u konkretnom slučaju nesporno je očevidom na licu mjesta utvrđeno da nedostaci nisu otklonjeni.

Kako tužitelji B. I. i B. M. nisu otklonili nedostatke onda i ne mogu tražiti od tuženika isplatu svote u visini troškova otklanjanja nedostataka jer bi oni pretrpjeli štetu tek ukoliko su određeni iznos novaca utrošili otklanjajući nedostatke na građevini koje bi bio dužan otkloniti tuženik sukladno čl. 610. Zakona o obveznim odnosima.

Stoga je ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku jer je u cijelosti osporen tužbeni zahtjev tužitelja ( i u djelomično pravomoćno odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva u presudi ovoga suda broj P-1098/2012, te je u cijelosti odbijen sa ostatkom tužbenog zahtjeva u ovom ponovljenom postupku ).

Sud je tuženiku B. C. G. d.o.o. priznao troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 148/09, kao i Narodne novine RH broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15) i to sukladno vrijednosti predmeta spora ( ranije 90.000,00 kuna, nakon ukidne II-stupanjske odluke 52.732,87 kuna ) za slijedeće radnje : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.8/1 ), sastav žalbe protiv rješenja 25.09.2012.god. (nenadležnost ) u iznosu od 500,00 kuna (tbr.10/1 ), zastupanje na ročištu 29.04.2014.god. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr.9/1), zastupanje na ročištu – očevidu 01.09.2014.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), sastav podneska od dana 09.09.2014. god. u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 8/3 ), sastav podneska (očitovanje na nalaz i mišljene vještaka ) od 08.12.2014.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), sastav podneska od 10.03. 2015.god. u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 873 ), zastupanje na ročištu 12.03.2015.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu – očevidu dana 29.04.2015.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), sastav podneska (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka ) od dana 17.07.2015.god. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 22.10. 2015.god. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu za objavu presude 03.12.2015.god. u iznosu od 500,00 kuna (tbr. 9/3 ), sastav žalbe na presudu 18.12.2015.god. u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr.10 ), zastupanje na ročištu 09.05.2017. god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.9 /1 ), zastupanje na ročištu 13.06.2017.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 13.07.2017.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), te trošak zastupanja na ročištu 28.08.2017.god. u iznosu od 500,00 kuna (tbr. 9/3 ), sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno s osnova troškova zastupanja po odvjetniku iznos od 17.812,50 kuna. Sud tuženiku priznaje i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu koji je platio u iznosu od 620,00 kuna i sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 1.760,00 kuna koji trošak je odmjeren u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama (Narodne novine RH 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 157/13 i 110/15).

Tako ukupno priznati parnični trošak tuženika iznosi 20.197,50 kuna (dvadesettisuća- stodevedesetisedan kuna i pedeset lipa ), a na platež su obvezani I-tužitelj i II-tužiteljica koji su izgubili spor.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 28. kolovoza 2017. godine.

S U T K I N J A :

Valentina Varga Gombar, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, Županijskom sudu u Varaždinu, sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 128/14 ), a putem ovoga suda pismeno u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku ZOU B. i B. iz K.

2. tuženik po punomoćniku OD G. i Š. iz Č.

.k

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. dostavi pod 1-2

3. ponovno FINI dostavi pravomoćno i ovršno rješenje za pristojbu za tuženika ( na žalbu s lista 114 spisa )

4. razvesti spis

5. kal. 15 dana

U Čakovcu, 28. kolovoza 2017.god.

Sutkinja :

inja :