I Kž-596/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-596/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milana Gudelja, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.U. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1., 217. st. 1. toč. 2. i dr. KZ/98, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. R.M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. veljače 1995. godine broj K-44/94, u sjednici održanoj 23. prosinca 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske S.Z.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i oduzimanju imovinske koristi i izriče da je, opt. I.U. djelom opisanim pod toč. 2 izreke presude počinio kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97, te mu se za to djelo temeljem čl. 217. st. 1. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te djelom opisanim pod toč. 3 izreke presude počinio kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ, te mu se za to djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se primjenom odredba o stjecaju po čl. 217. st. 1. a primjenom čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci u koju kaznu se optuženom temeljem čl. 65. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. rujna 1994. do 23. veljače 1995. godine, a opt. R.M. djelom opisanim pod toč. 1 izreke presude počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva iz čl. 218. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, pa se za to djelo osuđuje primjenom čl. 57. st. 2. toč. b. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, i opt. P.V. djelom opisanim pod toč. 2 izreke presude počinio kazneno djelo pokušaja teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. KZ u vezi čl. 33. st. 1. KZ i za to djelo se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 82. KZ opt. I.U. obavezuje se isplatiti iznos od 1.400,00 kn na ime oduzete imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

Žalba opt. R.M. odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje osuđujući dio presude suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. I.U. zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 2. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i kaznenog djela iz čl. 137. st. 2. KZRH, izrekao mu uvjetnu osudu utvrdivši mu pojedinačne kazne zatvora te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci uz rok kušnje od četiri godine, opt. R.M. zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH i za to djelo mu izrekao uvjetnu osudu time da mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje od tri godine, opt. P.V. zbog kaznenog djela pokušaja teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 2. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i za to djelo mu izrekao uvjetnu osudu i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok kušnje od dvije godine.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke suda o kazni u odnosu na sve optuženike, te zbog neoduzimanja imovinske koristi opt. U.I., u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreču strože kazne zatvora, te da se od opt. I.U. oduzme imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom.

Opt. M.R. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se presuda preinači i optuženi oslobodi od optužbe ili podredno da mu se utvrdi blaža kazna uz kraći rok kušnje.

U svome odgovoru na žalbu državnog odvjetnika opt. R.M. predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spis, predložio je da se žalba optuženog odbije kao neosnovana, dok da se uvaži žalba državnog odvjetnika.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. R.M. nije osnovana.

Opt. R.M. ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali navodi njegove žalbe pobijaju u tome dijelu samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer se svode na ocjenu iskaza svjedoka P.D., koji iskaz svjedoka, kako se navodi u žalbi, je u kontradikciji s kazivanjem ošt. A.P., njegovog oca. U odnosu na taj navod žalbe treba odmah reći da optuženik priznaje činjenice koje su odlučne za biće kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a da je iskaz svjedoka D.P. u bitnom podudaran sa kazivanjem oštećenika. Iskazi ove dvojice svjedoka međusobno nemaju nikakovih suprotnosti u pogledu činjenica važnih za presuđenje. Svjedok D.P. (list 63 spisa) protivno navodima žalbe potvrđuje da je oštećenik došao kući u pratnji dvojice mladića koji su bili naoružani, a među kojima je prepoznao opt. M.. Ti mladići na poziv policije su se povukli, a na ocu - oštećeniku svjedok je primijetio povrede iznad desnog oka te poderane hlače. Prema tome, nedvojbeno je da je protiv oštećenog bila upotrebljena sila.

Što se tiče prigovora optuženika u odnosu na subjektivnu stranu djela osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da iz postupanja optuženika, koje postupanje detaljno sud obrazlaže u svojoj presudi (str. 10), jasno proizlazi da je optuženik bio potpuno svjestan radnje koje je poduzimao i smišljeno ih planirao, tako da nema nikakove sumnje u pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je optuženik postupao sa jasnom slikom o djelu kao cjelini, voljno ostvarujući samo djelo.

Okolnost da je optuženik bio u vrijeme izvršenja djela bitno smanjeno uračunljiv, nije okolnost koja bi isključivala krivnju, kako se to tvrdi u žalbi, već je samo okolnost koja krivnju smanjuje uz postojanje ubrojivosti. Pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi iz nalaza vještaka psihijatra, pa prema tome, pa u pogledu subjektivnih elemenata djela ne postoji nikakva sumnja zbog koje bi sud prvog stupnja bio u dilemi.

Nije dakle, osnovana žalba M.R. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Međutim, u međuvremenu je stupio na snagu novi Kazneni zakon, koji je blaži za počinitelje, pa je ovaj sud preinačio pobijanu presudu u pravoj oznaci djela u odnosu na sve optuženike proglasivši ih krivima za kaznena djela kako su navedena u izreci ove presude.

Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je osnovana, dok žalba opt. R.M. nije osnovana.

Pored svih olakotnih okolnosti koje je sud prvog stupnja utvrdio prilikom odmjeravanja kazne a koje ističe i R.M. u svojoj žalbi (obiteljske prilike, sudjelovanje u domovinskom ratu, djelo ostalo u pokušaju), državni odvjetnik je u pravu kada ističe kao otegotno predživot svih optuženika, kao i upornost R.M. pri izvršenju djela. Sud prvog stupnja navodi da pri odmjeravanju kazne nije našao posebno olakšavajuće okolnosti za P.V., pa u konkretnom slučaju nema mjesta izricanju uvjetne osude, jer bez izvršenja kazni kod ovih optuženika se ne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.

Radi toga, ovaj sud drugog stupnja utvrdio je opt. I.U. kazne za svako pojedino djelo te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, dok je opt. R.M. izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a opt. P.V. kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Ove kazne po utvrđenju ovog suda drugog stupnja ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Opće je načelo da nitko ne može zadržati korist pribavljenu kaznenim djelom, pa je ovaj sud temeljem čl. 82. KZ odredio opt. I.U. da isplati iznos od 1.400,00 kn na ime oduzete imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

Zbog svega navedenog odlučeno je temeljem čl. 387. i čl. 390. ZKP/97 kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ana Garačić, v.r.