Revr-165/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-165/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz D., kojeg zastupa B. M. odvjetnica iz O., protiv tuženika IPK R. – s. d.o.o. O., radi zaštite prava iz radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-1658/01 od 14. lipnja 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-795/99 od 23. ožujka 2001., u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem suda prvog stupnja djelomično je odbijen a djelomično odbačen zahtjev tužitelja za priznanje prava iz radnog odnosa za vrijeme od 01. srpnja 1997. do 01. travnja 1999., zatim od 01. prosinca 1999. do 04. svibnja 2000., te od 17. kolovoza 2000. pa nadalje i zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za navedeno razdoblje i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti ili da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za priznanje svih prava iz radnog odnosa za razdoblje od 01. srpnja 1997. do 01. travnja 1999., zatim od 01. prosinca 1999. do 04. svibnja 2000., te od 17. kolovoza 2000. pa nadalje i zahtjev za zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za navedena razdoblja.

U postupku je utvrđeno, da je tuženik priznao tužitelju sva prava iz radnog odnosa za vrijeme od 01. srpnja 1997. do 31. ožujka 1999. (među strankama to nije sporno), te da je tužitelj dana 01. travnja 1999. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme sa drugim poslodavcem.

Neosnovano revident prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja. To zato, jer je tuženik priznao tužitelju sva prava iz radnog odnosa do zaključno 31. ožujka 1999. kojeg dana je i došlo do prestanka radnog odnosa između stranaka i tužitelj je zasnovao radni odnos sa drugim poslodavcem (dana 01. travnja 1999.), pa tužitelj od zasnivanja radnog odnosa sa drugim poslodavcem ne može svoja prava iz radnog odnosa ostvarivati protiv tuženika, već samo protiv novog poslodavca. Dakle, i dio zahtjeva tužitelja za zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to za razdoblje za koje tužitelj traži a nakon 01. travnja 1999. (od 01. prosinca 1999. od 04. svibnja 2000., te od 17. kolovoza pa nadalje) valjalo je odbiti zbog promašene pasivne legitimacije, međutim kad su niži sudovi taj zahtjev tužitelja odbacili onda to nisu učinili na štetu tužitelja.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. svibnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.