Criminal appeal dismissed because no criminal proceedings had commenced, making renewal of proceedings inadmissible.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal to renew criminal proceedings after a prior investigation request was rejected. The victim argued that new evidence justified restarting the case against the accused, but the court found the criminal process had never legally commenced. Consequently, the court ruled that the legal requirements for renewing a concluded or non-existent proceeding were not met.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 497. stavak 1. i 164. Zakona o kaznenom postupku: A criminal proceeding may be renewed only if a final decision has already been rendered; if no proceedings have commenced, renewal is inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 8/15-3
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog I. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi I. A. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2014. broj II Kv-2055/13 (Kio-I-243/09), u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2015.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba I. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), odbačen je zahtjev oštećenog kao tužitelja I. A. za obnovu kaznenog postupka, u predmetu protiv osumnjičenika I. L. i V. Lj., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97), dovršenog pravomoćnim rješenjem o odbijanju istražnog zahtjeva.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio I. A. putem punomoćnika Ž. O., odvjetnika iz S., a koja je dopunjena osobnim podneskom. Predlaže se „Vanraspravnom vijeću usvojiti ovu žalbu, te odrediti provođenje istrage u predmetnoj pravnoj stvari, podredno predmet vratiti sucu istrage na ponovnom odlučivanju“.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima I. A., i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, međutim, pogrešno se je pri tome pozvao na odredbu članka 500. stavka 1. ZKP/08. Naime, tom je odredbom propisano da se u situaciji kada je postupak pravomoćno obustavljen prije podnošenja optužnice, na zahtjev ovlaštenog tužitelja može dopustiti obnova postupka ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih se sud može uvjeriti da su se stekli
I Kž 8/15-3
uvjeti za ponovno pokretanje postupka. Međutim, u konkretnom predmetu postupak nije pravomoćno obustavljen (pravomoćno je odbijen istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja I. A. kao neosnovan rješenjima Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2010. broj Kv-903/10 (Kio-I-243/09 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2011. broj IV Kž-8/11), pa se ova odredba u konkretnom predmetu nije niti mogla primijeniti.
No, neovisno o tome, zahtjev za obnovu kaznenog postupka je trebalo odbaciti, imajući na umu odredbu članka 164. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97), sukladno kojem zakonu je doneseno pravomoćno rješenje o odbijanju istražnog zahtjeva. Naime, prema citiranoj odredbi kazneni postupak nikada nije niti započeo (započeo bi donošenjem rješenja o provođenju istrage), pa nije uopće bilo potrebe razmatrati je li novi dokaz koji je podnesen u zahtjevu za obnovu postupka prikladan da bi se na temelju njega dopustila obnova.
Naime, odredbom članka 497. stavka 1. ZKP/08, propisano je da se kazneni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može na zahtjev ovlaštene osobe obnoviti samo u slučajevima i uz uvjete propisane u ovom Zakonu. Prema tome, podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, kao izvanrednog pravnog lijeka, podrazumijeva prethodno donošenje pravomoćne odluke kojom je kazneni postupak dovršen, što ovdje nije slučaj. U konkretnoj situaciji kazneni postupak nije niti započeo pa nije ni došlo do njegovog završetka donošenjem pravomoćne odluke.
Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi I. A. kojima u suštini osporava pravilnost pravomoćne odluke kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev istražni zahtjev protiv osumnjičenog I. L. i V. Lj., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97 tvrdeći da novi dokazi koje prilaže uz zahtjev opravdavaju provođenje istrage, u cijelosti su promašeni. Pri tome se još jednom ističe da I. A. u ovom predmetu niti nema svojstvo oštećenika, a samim niti svojstvo osobe ovlaštene podnijeti predmetni zahtjev.
Budući da žalbom I. A. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2015.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.