Legislator Case Law & Legislation
I Kž-645/2012-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in attempted murder case, upholding three-year sentence and mandatory treatment order.

Case Number I Kž-645/2012-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against the first-instance judgment. The defendant was convicted of attempted murder and sentenced to three years in prison with a mandatory treatment order for addiction. The court found the first-instance court correctly weighed aggravating and mitigating circumstances, including the defendant's prior record and the nature of the attempt.

Legislator headnote

AI generated

Articles 474, 476, 482 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court may reject appeals if the first-instance court correctly assessed the weight of aggravating and mitigating circumstances and the proportionality of the imposed penalty.

Keywords

AI generated
attempted murder conviction mandatory treatment order proportionality of sentence aggravating circumstances mitigating circumstances criminal appeal dismissal Croatian Criminal Procedure Act

Cited Legislation

AI generated
Article 90 in conjunction with Article 33 of the Criminal Law
Article 57, paragraphs 2 and 4, point d) of the Criminal Law
Article 63 of the Criminal Law
Article 76 of the Criminal Law
Article 158, paragraph 2 of the Criminal Procedure Act
Article 474, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 476, paragraph 1, points 1 and 2 of the Criminal Procedure Act
Article 482 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 645/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. J., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. E. J., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 3. srpnja 2012., broj K-27/12, u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

Žalbe državnog odvjetnika i opt. E. J. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci opt. E. J. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ/97) pa je po istom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. d) KZ/97 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju kaznu joj je po čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2011. pa nadalje.

Na temelju čl. 76. KZ/97 prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja ima trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. I. P. upućen je sa imovinskopravnim zahtjevom na građansku parnicu.

I Kž 645/12-4

Temeljem čl. 148. st. 1. i 5. ZKP/08 optuženica je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Žalbu je podnijela opt. E. J. po branitelju S. I., odvjetniku iz R., zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženici izrekne blaža kazna, te osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nisu podneseni odgovori.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, u pismenom očitovanju predložio da se žalbe optuženice odbiju kao neosnovane, a prihvati žalba nižeg državnog odvjetnika.

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, jer je o istoj uredno obaviješten.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženica u svojoj osobnoj žalbi pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da nije imala namjeru oštećenog ubiti, a niti ozlijediti. Međutim, kod takvih žalbenih navoda prvenstveno valja istaknuti da se optuženica, pozvana na kaznenu odgovornost zbog navedenog kaznenog djela, na pripremnom ročištu očitovala da se smatra krivom. Nakon toga je na glavnoj raspravi priznala događaj, odnosno kazneno djelo, očitujući se o svim relevantnim okolnostima, koja obrana predstavlja potpuno priznanje kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret.

S obzirom da se optuženica, koja je imala stručnu pomoć branitelja, očitovala da se smatra krivom, ona ne može, u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08, podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznala nakon donošenja presude, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Dakle, odredba čl. 464. st. 7. ZKP/08 sadrži ograničenje pobijanja činjeničnog stanja kada se optuženik izjasnio da se smatra krivim, kao što je ovdje slučaj, a ne radi se o tome da bi optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude.

Zbog iznesenog, osobna žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Također, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao da bi bile

I Kž 645/12-4

počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženice zbog odluke o kazni.

Prethodno valja naglasiti da se osobna žalba optuženice i žalba njezina branitelja zbog odluke o kazni u svom sadržaju podudaraju i međusobno nadopunjavaju, pa su iste ispitivane kao jedinstvena žalba optuženice. Pobijajući odluku o kazni državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti. Optuženica pak u svojoj žalbi ističe da pored utvrđenih olakotnih okolnosti nije kao olakotno uzeto priznanje, iskreno kajanje ukupne materijalne i socijalne prilike u kojima optuženica živi, kao i činjenica da je djelo počinjeno nedugo nakon što je optuženica otpuštena iz Psihijatrijske bolnice R..

Ispitujući odluku suda prvoga stupnja o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, protivno suprotstavljenim žalbenim navodima stranaka, da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne ispravno ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženice, kao i sve ostale olakotne i otegotne okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane presude, koje su od utjecaja na odabir vrste i visine kazne. Pritom su pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene i ispravno vrednovane sve olakotne okolnosti na strani optuženice, pa i one koja optuženica apostrofira u svojoj žalbi. S druge strane, neosnovane su tvrdnje državnog odvjetnika da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena kao otegotna okolnost dosadašnja osuđivanost optuženice, pri čemu se neargumentirano tvrdi da bi optuženici kao otegotno trebalo uzeti i upornost kod izvršenja kaznenog djela, jer neka posebna upornost u njezinom postupanju nije utvrđena, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

Stoga, sve istaknute i vrednovane okolnosti po prvostupanjskom sudu u svojoj ukupnosti su pravilno utvrđene, a s obzirom da je djelo ostalo u pokušaju, ispravno su optuženici ocijenjene olakotne okolnosti kao posebno izražene, radi kojih je sud osnovano primijenio odredbe o ublažavanju, te ublažio kaznu, izrekavši joj kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Tako ublažena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu je primjerena kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i ličnosti optuženice kao počinitelja tog djela i tom će se kaznom postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 50. i čl. 6. KZ/97. Iz navedenih razloga izrečenu kaznu nije bilo osnovano korigirati niti u pravcu u kojem to zahtijeva državni odvjetnik, a niti u pravcu koji to predlaže optuženica.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.