Usž-3083/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-3083/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Vukičević predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. R. iz D., kojeg zastupa opunomoćenica I. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. T. d.d., Zagreb, u postupku rješavanja spora između pretplatnika i operatora javnih komunikacijskih usluga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2229/13-7 od 29. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2016.

p r e s u d i o j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2229/13-7 od 29. ožujka 2016.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, KLASA: UP/I-344-08/12-01/522, URBROJ: 376- 05/MB-12-9 od 7. prosinca 2012. u odnosu na trošak opomene iskazan na računu za mjesec prosinac 2011. godine koji je izdao operator javnih komunikacijskih usluga H. T. d.d.

III. Poništava se odluka Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, KLASA: UP/I-344-08/12-01/522, URBROJ: 376-05/MB-12-9 od 7. prosinca 2012. u dijelu kojim je odbijen prigovor tužitelja u odnosu na obračun zateznih kamata iskazan na računu za mjesec prosinac 2011. godine koji je izdao operator javnih komunikacijskih usluga H. T. d.d.

IV. Odbacuje se prigovor tužitelja u odnosu na obračun zakonskih zateznih kamata iskazan na računu za mjesec prosinac 2011. godine koji je izdao operator javnih komunikacijskih usluga H. T. d.d.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje osporene odluke tuženika KLASA: UP/I-344-08/12-01/522, URBROJ: 376- 05/MB-12-9 od 7. prosinca 2012. kojom je odbijen prigovor tužitelja na iznos pisane opomene i obračuna zakonskih zateznih kamata za mjesec prosinac 2011. koji je izdao operator javnih komunikacijskih usluga H. T. d.d. Sud je obrazložio kako je zabrana naplate opomene izdane zbog naplate dospjelih novčanih potraživanja propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 78/12.), za kontrolu primjene kojeg propisa je nadležna inspekcija Ministarstva gospodarstva, a ne tuženik. U odnosu na obračunate zakonske zatezne kamate prvostupanjski je sud naveo kako se navedeni prigovor ne može isticati u upravnom sporu jer se radi o građanskopravnoj stvari. Tužbeni zahtjev odbijen je na temelju odredbe članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14. - dalje: ZUS).

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ističe kako već samo zbog činjenice što je na ispostavljenom računu naveden iznos koji treba platiti, neovisno o tome o kojoj stavci se radi, tuženik odlučuje ne samo i o glavnici, nego i o drugim sastavnim dijelovima računa. U odnosu na nadležnost inspekcije Ministarstva gospodarstva ističe kako je od zainteresirane osobe bio upućen za podnošenje prigovora tuženiku, koji je odluku i donio. Ukazuje kako je zaključak Suda da se radi o građanskopravnoj stvari kontradiktoran odluci kojom je tužbeni zahtjev odbijen, jer bi u tom slučaju tužbeni zahtjev trebalo odbaciti. Nadalje ističe kako je Sud propustio odlučiti o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, što je smatra bio dužan jer je tužba podnesena u vrijeme kada je o tome odlučivao sud. Predlaže Sudu da usvoji žalbu.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako je nadležan rješavati spor isključivo u pogledu eventualne povrede Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 71/14. - dalje: ZEK) i pripadajućih podzakonskih akata pa je sukladno tome ovlašten ispitivati račun u, tim propisima, zadanim granicama. Poziva se na odredbu članka 51. stavka 1. ZEK-a te ističe da je nadležan rješavati samo sporove koji se odnose na javnu komunikacijsku uslugu. Smatra kako je za pravilnost izračuna kamata i troškova opomene nadležan općinski sud, a u odnosu na navode kako je zainteresirana osoba uputila na tužitelja na podnošenje prigovora tuženiku, ukazuje kako nije u mogućnosti utjecati na upute povjerenstva operatora koji je postupao sukladno odredbi članka 50. stavka 13. ZEK-a. Predlaže Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije.

Žalba je osnovana jer je Upravni sud u Splitu pogrešno primijenio mjerodavno pravo. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a zahtjev za rješavanje spora između korisnika i operatora (prigovor tužitelja) je djelomično nedopušten.

Iz prvostupanjske presude te navoda tužitelja danih u tijeku upravnog postupka i upravnog spora proizlazi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za rješavanje spora sa zainteresiranom osobom u pogledu troškova opomene i zakonskih zateznih kamata obračunatih na računu izdanom za prosinac 2011. godine.

U odnosu na troškove opomene pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 78/12.), jer je navedeni zakon stupio na snagu nakon izdavanja spornog računa odnosno obvezivanja na plaćanje troškova opomene. Iz tog razloga je presuda Upravnog suda u Splitu nezakonita u odnosu na troškove opomene, međutim tužbeni zahtjev kojim se traži poništavanje odluke tuženika u tom dijelu nije osnovan.

Ovo iz razloga što se tuženik u osporenoj odluci u odnosu na troškove opomene pozvao na Opće uvjete T-C. za usluge za javnoj komunikacijskoj mreži za krajnje korisnike i Opće uvjete poslovanja HT za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži, koji su u razdoblju na koje se izdani račun odnosi, propisivali trošak za poslanu pisanu opomenu o dugu za privatne i poslovne korisnike T-C. i T-M. usluga, u iznosu od 9,00 kn. S obzirom da je osnova za naplatu opomene bila u općim uvjetima poslovanja zainteresirane osobe, koje je tuženik dužan nadzirati i regulirati sukladno odredbi članka 12. stavka 1. točke 2. ZEK-a, u tom je dijelu tuženik bio nadležan odlučiti o prigovoru tužitelja te je prema ocjeni ovoga Suda o troškovima opomene zakonito odlučio primjenom navedenih općih uvjeta poslovanja navodeći kako su pretplatnici o navedenoj obvezi bili obaviješteni putem računa za mjesec veljaču 2011. godine na poleđini računa i na web stranici operatora.

Zahtjev tužitelja (prigovor) koji se odnosi na pravilnost izračuna zakonskih zateznih kamata je zahtjev o kojem se ne može odlučivati u upravnoj stvari što je pravilno naveo Upravni sud u Splitu međutim je u tom dijelu donio pogrešnu odluku. Prvostupanjski sud nije imao osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva u tom dijelu, jer je time ocijenio zakonitim odluku tuženika kojom je meritorno odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, za što tuženik nije nadležan. Zato je odluku tuženika u tom dijelu trebalo poništiti, a zahtjev tužitelja odbaciti.

Naime, u dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi zauzeto je stajalište (primjerice Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1136/1997 od 16. siječnja 2003.) kako se o zateznim kamatama u upravnom postupku može odlučivati samo ako je to potraživanje vezano uz glavni zahtjev, odnosno ako se zatezne kamate ostvaruju kao sporedni zahtjev. U konkretnom slučaju tome nije tako, jer tužitelj osporava samo pravilnost izračuna kamata, a ne i duga. Slijedom izloženog, o kamatama kao glavnom zahtjevu se nije moglo odlučivati u upravnom postupku, zbog čega je prigovor (zahtjev) tužitelja u tom dijelu tuženik trebao odbaciti na temelju odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka. Neosnovan je žalbeni prigovor kako je Upravni sud u Splitu trebao riješiti prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi jer su članci 14. i 15. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11. i 112/12.), na temelju kojih je to bilo moguće, brisani Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 157/13.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Taj zakon ne predviđa prijelazne odredbe prema kojima bi se zahtjevi za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi podneseni prije stupanja na snagu tog zakona, trebali riješiti na temelju ranijih propisa.

Slijedom svega izloženog Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a presudio kao u izreci.

U Zagrebu 14. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević,v.r.