Legislator Case Law & Legislation
I Kž-790/2002-5 AI generated

I Kž-790/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-790/2002-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Senke Klarić-Baranović, mr. Branka Zmajevića i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zlataru br. K 37/99 od 17. travnja 2002. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. studenog 2003. godine, u nazočnosti braniteljice optuženika S. R.-P., odvjetnice iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-790/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom Županijski je sud u Zlataru proglasio I. B. krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. Kaznenog zakona (KZ), za koje mu je, primjenom čl. 57. KZ, izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 790/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Senke Klarić-Baranović, mr. Branka Zmajevića i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zlataru br. K 37/99 od 17. travnja 2002. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. studenog 2003. godine, u nazočnosti braniteljice optuženika S. R.-P., odvjetnice iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika, a u cijelosti žalba optuženika I. B. kao neosnovane i u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zlataru proglasio I. B. krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. Kaznenog zakona (KZ), za koje mu je, primjenom čl. 57. KZ, izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu uračunao mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 16. rujna 1998. godine do 3. prosinca 1998. godine.

Temeljem čl. 76. KZ prema okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog čl. 80. KZ oduzeta mu je malokalibarska puška marke liječenja od ovisnosti, a temeljem

"Original Geco Karabiner" privremeno oduzeta potvrdom PP Donja Stubica.

I Kž 790/02-5

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu: ZKP) sud je optuženika obavezo da na ime troškova kaznenog postupka plati paušalni iznos od 1.000,00 kn.

Protiv ove presude uložile su žalbe obje stranke.

Optuženik I. B., putem svoje braniteljice S. R.-P., pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te također predlaže da se pobijana presuda ukine.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Postupajući po zahtjevu optuženika navedenom u žalbi o sjednici vijeća obaviještena je njegova braniteljica, koja je u zakazano vrijeme pristupila na sjednicu. Sjednici je bio nazočan i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik. Braniteljica optuženika izjavila je da ostaje u cijelosti kod podnesene žalbe i žalbenih prijedloga, uz spis predmeta priložila zapisnik o glavnoj raspravi tvrdeći da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što je presudu proglasio tako da prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, naknadno je strankama uručio ispravljeni zapisnik o glavnoj raspravi u koju su bile unijete odredbe o ublažavanju kazne.

Nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika predložio je da se kao neosnovane odbiju i žalba državnog odvjetnika i optuženika.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je neosnovana žalba optuženika.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka nejasna, jer je u izreci presude sud optuženika obavezo da naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, dok u obrazloženju presude navodi, da je optuženik, osim ovog iznosa, dužan platiti i još 4.569,82 kn, što se odnosi na troškove balističkog i toksikološkog vještačenja.

Izreka presude u tom dijelu u skladu je s izvornikom. Naime, u izvorniku presude je navedeno da je optuženik dužan platiti 1.000,00 kn, dok će se visina ostalog dijela troškova naknadno odrediti. Sud je tada naveo da će to biti određeno u pismenom otpravku presude, što nije u skladu s odredbom čl. 120. st. 1. ZKP. Prema toj odredbi, ako u vrijeme donošenja presude nedostaju podaci o visini troškova, o njima odlučuje predsjednik vijeća posebnim rješenjem.

I Kž 790/02-5

Osim toga, državni odvjetnik s pravom ističe da je nejasno zašto sud smatra da je optuženik dužan naknaditi samo troškove toksikološkog i balističkog vještačenja, a ne i ostale troškove koji se odnose na sudsko-medicinsko i psihijatrijsko vještačenje, jer o tome ništa nije navedeno u razlozima presude.

Ako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 122. st. 4. ZKP da se optuženik oslobodi dužnosti plaćanja tih troškova, sud je bio dužan postupiti u skladu s odredbom st. 1. istog članka, odnosno obavezati ga na platež i tog dijela troškova. Ako, pak, postoje razlozi za oslobođenje od plaćanja troškova optuženika, sud je takvu odluku morao obrazložiti.

Kako ovaj sud, zbog navedenih propusta suda prvog stupnja nije u mogućnosti u tom dijelu ispitati osnovanost žalbe državnog odvjetnika, ukinuta je pobijana presuda u odluci o troškovima i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja, s tim da će, u skladu s odredbom čl. 120. st. 2. ZKP, u ponovnom postupku o tome odlučiti predsjednik vijeća.

Na žalbu državnog odvjetnika u preostalom dijelu i na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je nejasno i proturječno obrazloženje pobijane presude u odnosu na bitnu činjenicu s kojim oblikom krivnje je postupao optuženik. Obrazlažući te svoje tvrdnje žalitelj citira pojedine rečenice iz obrazloženja presude navedene na stranicama 7 i 8, iz kojih, po njegovom mišljenju, proizlazi da je optuženik postupao sa izravnom namjerom da oštećenicu M. B. liši života, što je u suprotnosti s izrekom presude, u kojoj je utvrđeno da je postupao s neizravnom namjerom.

Istrgnuti iz konteksta cijelog obrazloženja citirani dijelovi rečenica ili cijele rečenice mogle bi se tako tumačiti. Međutim, kada se analiziraju zaključci suda navedeni na stranicama 7 i 8 presude nema apsolutno nikakve sumnje da bi obrazloženje u odnosu na oblik krivnje s kojim je počinjeno kazneno djelo bilo u suprotnosti s izrekom, da bi bilo nejasno ili proturječno.

Govoreći o odgovornosti optuženika sud je odvojio njegovo postupanje 16. rujna 1998. godine do trenutka kada je, noseći pušku, iz prizemlja na stepeništu susreo oštećenicu i od tog trenutka pa do njezinog povrjeđivanja.

Ocjenjujući prvi dio radnji koje je poduzeo optuženik sud navodi ono što se citira u žalbi državnog odvjetnika, da je neposredni povod i motiv zbog kojega je on uzeo pušku namjera da oštećenicu liši života i da je posve neodlučna činjenica u takvim okolnostima što je do opaljenja iz puške došlo uslijed poduzimanja obrambene radnje oštećenice.

Međutim, kada analizira tijek događaja nakon susreta s oštećenicom, sud utvrđuje da je optuženik poduzeo sve radnje osim samog ispaljivanja metka, pa da je takvim radnjama "život oštećenice bio toliko ugrožen i doveden u takvu neposrednu opasnost da okrivljenik nije bio u stanju kontrolirati oružje koje drži u svojim rukama", pa da je prema tome "bio i svjestan i mogao znati da u takvim okolnostima oštećena može spontano se braniti", te konačno da je "okrivljenik bio svjestan ili je morao biti svjestan da takvim poduzimanim radnjama može nastupiti smrtna posljedica, pa da je na to pristao".

I Kž 790/02-5

Prema tome, presuda ne otvara nikakve dileme o tome s kojim je oblikom krivnje postupao optuženik kada je prišao oštećenici sa puškom, držeći prst na okidaču, a puška je bila usmjerena u pravcu njenog tijela, te je do opaljenja došlo u trenutku kada je oštećenica povukla za cijev, izbacila optuženika iz ravnoteže, pa on je prilikom pada aktivirao okidač. I u izreci presude i u obrazloženju posljedica do koje je došlo pripisuje se neizravnoj namjeri optuženika.

Stoga ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koju se žalitelj poziva.

Optuženik u svojoj žalbi ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.

Na sjednici vijeća njegova je braniteljica navela da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji u tome što je sud objavio donijetu presudu tako da je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, bez primjene propisa o ublažavanju kazne, a zatim takvu presudu ispravio na način da je ispravljeni zapisnik o glavnoj raspravi uručio strankama.

Prije svega ističe se da prvi navedeni propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, nego povredu zakona koja je počinjena u korist optuženika. S obzirom na to optuženik ne bi bio ovlašten u tom dijelu pobijati presudu, jer za to nema pravnog interesa, niti bi ovaj sud takvu povredu mogao otkloniti po službenoj dužnosti, jer je učinjena u korist optuženika.

Što se pak tiče drugog navedenog propusta, ako ga je sud učinio, što ovo vijeće nije provjeravalo, radilo bi se otklanjanju propusta koje je sud ovlašten učiniti prema odredbi čl. 361. st. 1. ZKP, ali je u konkretnom slučaju propust otklonjen na neuobičajen i na neprimjeren način.

S obzirom da optuženik u žalbi nije obrazložio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovo je vijeće ispitalo pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP i ocijenilo da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

Na žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Žalitelj ne prigovara činjenicama koje je utvrdio sud prvog stupnja, već zaključcima koje je iz njih izveo o tome da je optuženik postupao sa neizravnom namjerom da svoju suprugu liši života, te smatra da se iz utvrđenog činjeničnog stanja jedino, s potrebnom sigurnošću, moglo zaključiti da je povrjeđivanje oštećenice posljedica nesretnog slučaja. Pri tome se posebno ističe da su optuženik i oštećenica do tada skladno živjeli, a do poremećaja odnosa nije došlo ni nakon događaja, upravo radi toga što oštećenica ni u jednom trenutku nije posumnjala da ju je optuženik htio usmrtiti.

Valja reći da je sud prvog stupnja temeljito analizirao provedene dokaze, i po ocjeni ovoga suda, iz njih izveo logičan zaključak o tome, da je optuženik, u situaciju u kojoj je

I Kž 790/02-5

postupao, bio svjestan da može usmrtiti oštećenicu i da je na to pristao, dakle da je postupao s neizravnom namjerom.

Žalitelj, zapravo, iz nespornih činjenica izvodi zaključke koji njemu odgovaraju, koji su u skladu s obranom. Međutim, kod nesporne činjenice da je optuženik s napunjenom puškom i s prstom na okidaču pijan prišao u neposrednu blizinu supruge, s kojom se je nešto prije posvadio, može se zaključiti samo ono što je zaključio sud prvog stupnja, da je postupao s neizravnom namjerom da je liši života.

Iako se žalba ulaže i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne obrazlaže u čemu bi se taj propust sastojao.

Naime, ne tvrdi se da su neke relevantne činjenice ostale neutvrđene, ne ukazuje se da je sud odbio provesti neke dokaze, niti se ne upućuje na nove dokaze.

Stoga ovo vijeće smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika, potpuno i pravilno utvrđeno, a te je činjenice sud pravilno pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, te je ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu kaznenog zakona na štetu optuženika koja je propisana u čl. 368. ZKP.

Kako žalba optuženika uložena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema odredbi čl. 382. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj je sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu, te je ocijenio da je sud prvog stupnja primjenom propisa o ublažavanju kazne optuženiku maksimalno ublažio kaznu kada mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i da kazna za ovo kazneno djelo ne može od toga biti blaža.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka, a u ostalom dijelu odbiti žalbu državnog odvjetnika i u cijelosti žalbu optuženika kao neosnovane, radi čega je presuđeno i riješeno kao u izreci (čl. 388. st. 1. i 387. ZKP).

U Zagrebu, 18. studenog 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.